Iako je izlaznost na travanjskim parlamentarnim izborima bila bolja nego prije četiri godine, još je to uvijek daleko od željenoga. Kako stvari posložiti da se to popravi?
Uvesti obvezno glasovanje
Grčka, Belgija, Bugarska i Luxemburg su zemlje EU koje imaju obvezatno glasovanje s tim da su u Grčkoj osobe starije od 70 godina kao i one koje se na dan izbora nalaze udaljene preko 200 kilometara od biračkoga mjesta, oslobođene biranja. Građani Belgije su zakonski obvezni sudjelovati na izborima, a neispunjavanje ove obveze podliježe sankcijama. Također, Luksemburg ima obvezatno glasovanje, ali samo za građane koji su registrirani birači. U Švicarskoj, koja je poznata po čestim referendumima jer vlast želi čuti mišljenje naroda, glasovanje nije obvezatno.
Na koje još načine možemo povećati izlaznosti birača na izbore?
Edukacija i informiranje
Pokrenuti opsežne kampanje putem medija, društvenih mreža i javnih događanja kako bi se povećala svijest o važnosti izbora.
Obrazovni programi
Uvesti građanski odgoj u škole, možda novi predmet za maturante koji bi se zvao Domoljublje, koji bi mlade educirao o demokraciji i važnosti sudjelovanja u političkom procesu, o važnosti ostanka u Domovini i na selu, o svim vrijednostima za koje su njihovi vršnjaci išli u rat i ginuli braneći neovisnost svoje Domovine.
Poboljšanje pristupačnosti izbora
Elektronsko glasovanje više nije nikakva fantazija nego stvarnost. Uvesti mogućnost elektronskog glasovanja kako bi se olakšalo sudjelovanje birača, posebice onih koji su u inozemstvu ili imaju poteškoće s kretanjem. Svi već znamo kako naši iseljenici u SAD-u moraju letjeti po dva sata avionom kako bi došli do biračkog mjesta.
Poticanje sudjelovanja
Treba uvesti simbolične nagrade i poticaje za sudjelovanje na izborima, poput popusta na javne usluge ili kulturne događaje.
Lokalne inicijative
Potaknuti lokalne zajednice da organiziraju događanja i aktivnosti koje promoviraju važnost glasovanja, čime se povećava osjećaj zajedništva i odgovornosti. A zašto ne i da lokalna zajednica počasti sve one koji izađu na birališta besplatnim roštiljem? Ako ima za razne druge prigode zašto ne i za ovaj važan dan?
Smanjiti birokratske prepreke
Treba biti što jednostavnija registracija birača. Pojednostaviti proces registracije birača i omogućiti automatsku registraciju pri navršenju punoljetnosti.
Pristupačna biračka mjesta
Osigurati dovoljno biračkih mjesta koja su lako dostupna svim građanima, uključujući osobe s invaliditetom.
Dakle, povećanje izlaznosti birača zahtijeva kombinaciju edukativnih inicijativa, poboljšanja pristupačnosti glasovanja, poticanja sudjelovanja i smanjenja birokratskih prepreka. Integriranjem ovih strategija, moguće je stvoriti angažiranije i odgovornije biračko tijelo. Sve to zahtijeva dodatna financijska ulaganja, ali obzirom da se radi o važnoj stvari ulaganja su isplativa.
Važnost dijaspore
Pet milijuna Hrvata izvan Domovine dalo je ogroman doprinos u stvaranju i obrani Domovine. Danas imaju samo tri predstavnika u Saboru?!
Danas u digitalnom dobu partije su iseljeništvu “omogućile” da e- komunikacijom šalju novce, plaćaju poreze, dobivaju i plaćaju kazne, gotovo sve, samo jedno ne. Ne mogu dobiti ustavno pravo da e-komunikacijom biraju i budu birani!
Devedesetih godina bila su svima puna usta iseljeništva, pa čak i Stipi Mesiću. Budimir Lončar je zabranio republikama legalnu kupovinu oružja pa je svaki milijun dolara iz emigracije bio i te kako važan. No, to nije sve. Ogroman je značaj iseljeništva bio i tijekom jugoslavenske diktature.
Politička podrška
Drugu polovinu 20. stoljeća hrvatska je dijaspora aktivno radila na međunarodnoj razini kako bi podigla svijest o pravima i težnjama hrvatskoga naroda za neovisnost. Političke organizacije i pojedinci iz dijaspore lobirali su kod stranih vlada i međunarodnih organizacija. Tako se očuvala ideja hrvatske neovisnosti i samobitnosti. Naravno da tu posebno treba istaći viteza Brunu Bušića i skoro stotinu domoljuba, hrvatskih mučenika, koje je Udba likvidirala samo zato što su sanjali neovisnu Hrvatsku. Uloga Nikole Štedula bila je ogromna, a samo spominjanje imena Mira Barešića ulijevalo je ponos i nadu svim domoljubnim Hrvatima.
Financijska podrška
Dijaspora je pružila značajnu financijsku potporu kroz donacije i druge oblike pomoći. Tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.), mnogi Hrvati iz dijaspore slali su novac (neki su dizali i kredite za to), medicinske potrepštine i opremu kako bi pomogli obrani i obnovi Hrvatske.
Medijska podrška
Kroz medije i tisak, dijaspora je širila informacije o situaciji u Hrvatskoj tijekom rata i kasnije. To je uključivalo organiziranje demonstracija, informativnih kampanja i pritisak na medije u zemljama gdje su živjeli da vijesti iz Hrvatske ne postanu zaboravljene.
Humanitarna pomoć
Dijaspora je organizirala brojne humanitarne akcije za pomoć izbjeglicama i prognanicima. Ove aktivnosti uključivale su prikupljanje hrane, odjeće, lijekova i drugih potrepština te njihovo slanje šleperima u Hrvatsku.
Kulturna uloga
Hrvati u dijaspori očuvali su i promovirali hrvatsku kulturu, jezik i identitet. To je pomoglo u jačanju nacionalne svijesti i povezanosti među Hrvatima diljem svijeta, što je dodatno poduprlo težnje za neovisnost i razvoj države. Posebno valja istaći izdavačku kuću Ziral koja je u inozemstvu nastavila izdavati knjige o hrvatskoj povijesti i važnijim događajima i likovima. Kao osobu valja istaći Antu Belju koji je unatoč ogromnim zabranama svakoga spominjanja Bleiburga uspio u inozemstvu tiskati knjigu o ovom najvećem komunističkom zločinu poslije Drugoga svjetskoga rata.
Povratak iseljeništva se blokira
Nakon osamostaljenja Hrvatske, mnogi stručnjaci iz dijaspore imali su želju vratiti se u Domovinu kako bi doprinijeli njenom gospodarskom i društvenom i kulturnom razvoju. Njihovo znanje i iskustvo bili su dragocjeni za obnovu i modernizaciju zemlje. Na žalost, iseljeništvo je bilo puno više spremno uključiti se u društvo, ali valja otvoreno reći da su od početka bile opstrukcije od strane domaćih birokrata i bivših udbaša koji su se bojali novih ideja i znanja iz svijeta. Poznam osobno neke iseljenike koji su svu ušteđevinu uložili u Hrvatsku i vratili se nazad kao prosjaci. Pokradeni su!
Zbog svega rečenoga, nije se nadati da će i od demografske obnove putem povratka iseljenika biti išta. Opstrukcije i dalje traju. Partije, uhljebi i ulizice se boje povratka iseljenika!
Od 9 milijuna Hrvata manje od 20 posto njih vjeruje partijama i njihovim predizbornim obećanjima!
Proslava 1100-te godišnjice krunidbe kralja Tomislava
Boje se drugovi i novog brendiranja Hrvatske – Nacionalnoga pokreta kojeg su hrvatski znanstvenici predložili prije pet godina ususret 1100 godina krunjenja kralja Tomislava!
Umjesto novoga narodnog preporoda, duhovne obnove, i zamajca koji bi jamčio razvoj društva i gospodarstva Rajner, Gavran i ostali planiraju dovesti “Zagrebačku filharmoniju” na duvanjski stadion, epsko mjesto krunjenja prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Zar to nije sramota? Vjersko okupljanje stotina tisuća Hrvata 80-tih godina prošloga stoljeća na Mariji Bistrici dalo je zamajac i obnovilo svijest da ni ideja hrvatstva nije zamrla. Proslava1100 godina krunjenja kralja Tomislava je proslava duge hrvatske državnosti kakvom se malo koji narod može pohvaliti i koja ima potencijal vratiti ponos i osnažiti zajedništvo Hrvata u Domovini s onima u BiH i cijelom svijetu. No, pitanje je jeli to prepoznato kao takvo?
Tužno je da iseljenici koji su dali toliki doprinos za stvaranje Hrvatske, koji su doslovno živjeli za Hrvatsku, danas nemaju čak ni pravo e-glasovanja za sanjanu Domovinu. Zašto? Pa odgovor je za svekoliku javnost otvoreno dao SDP-ovac Arsen Bauk. Zato što se boje da bi iseljenici masovno glasovali za domoljubne stranke. Oni znači otvoreno tvrde da ne žele da Sabor bude sastavljen onako kako to Hrvati, ma gdje bili, žele, nego kako to partije žele.
Na koncu, pitanje je imaju li vlasti sluha za organiziranje zajedničke proslave 1100-te godišnjice krunidbe kralja Tomislava, a i imaju li ljude koji bi mogli takvo što organizirati i iznijeti na svojim leđima?
Vlado Kolak gl.urednik Braniteljskog portala