Ne treba biti previše pametan kako bi primijetio i konačno shvatio kako tzv“novo vrijeme“,odnosno vrijeme tzv“woke“kulture gazi poput vojničke čizme sve pred sobom bez ikakve milosti, sućuti ili suosjećanja za one koji ne pripadaju tom „Novom dobu“kako to novo vrijeme nazivaju kreatori i sljedbenici te tzv“Nove kulture“koja sve jest samo kultura nije.
Svjedoci smo također svi putem društvenih mreža koje su preplavile internet ,a koji je danas dostupan svima pa i našim najmlađim naraštajima kako ta „nova kultura-nekultura“ osvaja cijeli svijet poput nezaustavljivih poplava ili požara čega nisu pošteđeni ni naši krajevi, konkretno ŽZH pa i Široki Brijeg.
Široki Brijeg je putem određenih entuzijasta prije nekoliko godina pokrenuo niz kulturnih sadržaja od kojih ovdje izdvajamo „Street food fest “što bi u prijevodu trebalo značiti ulični festival brze hrane, na kojemu su određene skupine ljudi ili pojedinaca nudili svoje gastronomske specijalitete, da bi se na kraju tog festivala najboljim majstorima tih specijaliteta ili slastica podijelile simbolične nagrade.
U tome nije nikada bilo ništa čudno, dapače čak i poželjno jer su tu uličnu manifestaciju koja se odigravala na parku Sajmište ili po novom Parku širokobrijeških branitelja, gdje ćemo mi koristiti naziv Park Sajmište kako ga nazivaju organizatori tog festivala pored rijeke Lištice, pratili različiti kulturni i glazbeni sadržaji koje su pohodile tisuće Širokobriježana i svih drugih pristiglih s raznih strana.
Ove godine po procijeni organizatora u tom parku Sajmište se skupilo oko 10 000 gostiju koje su zabavljali glazbeni sastavi ili pojedinci.
No, od svi glazbenika je najintrigantniji nastup imao hrvatski reper koji sebe naziva Grše koji je kako navode određeni portali i mediji u Širokom napravio“lom.“
Postoji jedna latinska stara izreka koja kaže:De gustibus non est dispuntadum“ što u prijevodu znači o ukusima ne treba raspravljati čega će se i pisac ovih redaka donekle držati, zapravo sve dotle dok ti ukusi imaju okusa, pa taman on bio ljutkast, slatkast, kisel, slan, ali samo da je u konačnici pikantan, premda pikantnost okusa ne može svatko osjetiti jer nema očuvano osjetilo okusa.
Stoga da bi jelo bilo ukusno netko prije toga mora imati očuvano osjetilo okusa te će tako pripravljeno jelo ponuditi i svojim gostima.
Na početku ovog teksta smo naveli kako je nastupilo tzv“Novo doba“ili Novo vrijeme“u kojima se gubi osjetilo okusa a samim time i ukusa zbog posvemašnje trke koju su ljudima nametnuli tajni svjetski centri moći, u kojemu je sve podređeno tome kako biti drugačiji, univerzalniji, jedinstveniji, pa taman ta univerzalnost ljude odvodila u pravcu koji ne slijedi i ne prati Božju stazu niti Njegove zakone, odnosno prirodne zakone koji su drugo ime za Božje zakone.
Stoga među mnogim novim naraštajima postaje sasvim normalno podržavati istospolne zajednice, čak i oprobati se kako to izgleda, ući u tajni svijet svih vrsta opijata jer ih i to čini drugačijima, biti agnostik(mišljenje kako su sve vjere iste te kako treba tražiti i istraživati smisao života), živjeti u izvnbračnoj zajednici jer je brak postao teret u njihovoj slobodi kojoj teže, oprobavati brak kao zajednicu koja više nije interesantna kao zajednica muškarca i žene koja je Božje remek djelo, i koja se može urušiti u svakom trenutku ukoliko jedan ili oboje tzv“partnera“osjete potrebu za promjenom ili ako pak osjete kako im karakteri nisu više kompatibilni.
Abortus se odavno tretira kao tzv“pravo žene“u kojoj ona kao jedinka ima ekskluzivno pravo odlučiti što će činiti sa svojim tijelom“jer dijete u njoj je dio njenog tijela“i ona ima pravo s tim dijelom činiti što je volja pa čak i taj“dio“ odstraniti iz sebe.
Prihvaćanje trećeg X roda i promjena spola kada neka takva jedinka osjeti kako ne pripada niti muškom ni ženskom rodu su već ozakonjeni u mnogim državama svijeta a sada na široka vrata ulaze i osvajaju hrvatske prostore poput najgore vrste bolesti i najgore noćne more.
U moru tih protu Božjih i protu prirodnih aktivnosti plovi naša omladina koja u bespućima mora i oceana traži svoj vjerski, nacionalni u kulturni identitet.
Ovdje ću pod punom sviješću i razboritošću reći kako našu omladinu u tolikoj mjeri ne interesira njihov vjerski i nacionalni identitet koliko traženje i izgrađivanje njihovog kulturnog identiteta.
A taj njihov kulturni identitet je mješavina svega i svačega. Zanimljivo je istaći kako će dobar dio njih jednako ludovati, vrištati, mangupirati se, na koncertima Cece, Rade Manojlović, Saše Matića, Prijovićke, Bekute, Severine, Rozge,Thompsona, Psihomodo popa, De singerice, a sada i ovog najnovijeg tzv“glazbenog klona“golog repera Grše iz Hrvatske.
Netko će na to reći kako naša omladina ima pravo izići, provesti se, proveseliti se, i tražiti glazbene sadržaje koji njima i njihovom društvu odgovaraju u čemu će im nesebičnu podršku dati i njihovi roditelji, i s te strane ukoliko se ta pojava promatra površno nema ništa sporno.
No, nešto je drugo sporno u svemu tome.
Nitko od roditelja takve djece koja se kreću u rasponu od kojih 6,7 godina do onih 15 ili 16 koji su pohodili ovogodišnji Street food fest u Širokom Brijegu se ne izjašnjava o tome da li je prilično da u prvom ešalonu koncerta golog do pasa repera Grše stoje upravo njihova djeca od kojih 6,7 do 10 godina i slušaju kako taj Grše spominje muško spolovilo i još neke ružne i odvratne riječi neprimjerene ovom tekstu pa ni bilo kojem takvom koncertu a kamoli na koncertu na kojemu je većina, barem 80% maloljetnih osoba.
Nitko od takvih roditelja ne spominje kako je neprimjereno u sitne sate iza 24,00 sati pustiti tu djecu na takva mjesta jer njihov organizam u tim godina nije pripravan ni na koji način biti na takvom mjestu gdje caruju neki drugi zakoni samo Božji nisu.
Zar njihova djeca neće već sutra tražiti neki drugi opskurni, bestijalni, morbidni ili pak brutalni i po njima avangardni kulturni sadržaj u kojemu će ih neki drugi reper tipa De singerice u gluho doba noći lupati papučama po glavi ili ih odozgo zalijevati alkoholom po njihovim usijanim ćivericama, ispražnjenim od svih obzira, emocija i osjećaja, dok će oni iz svojih promuklih glasića načetih alkoholom i opijatima iz sebe puštati neartikulirane krikove poput ranjenih divljih životinja koje neke druge jače i krvoločnije životinje vrebaju?
Hoće li i to pored ostaloga biti takvoj djeci i njihovim roditeljima cool a pisac ovakvih redaka će biti proglašen staromodnim, zaostalim, osobom koje je pregazilo vrijeme jer je sada neko „novo vrijeme“a ne vrijeme Mezozoika u kojemu ovakvim osobama kaošto sam ja nema mjesta, koji su zapravo nepoželjni u društvu koja stvara i njeguje neke druge tzv“vrednote?“
Bez obzira na sve navedeno pisac ovih redaka ostavlja sebi slobodu i pravo navesti kako je on zajedno sa svojim društvom u svoje vrijeme koje nije ovo vrijeme odlazio na mnoge koncerte rock grupa i rock glazbenika diljem BiH i RH stopirajući, i uživao u glazbenim sadržajima po svom ukusu i ukusu svog društva u kojemu smo svi imali odlično očuvano osjetilo okusa.
Okus kojim smo znali nepogrešivo ocijeniti da li je neko jelo ukusno, a s obzirom kako smo to osjetilo okusa imali očuvano imali smo ukusa i za sve drugo.
Nikada nismo odlazili u prostore koji su pripadali razbijačima čaša od kristala, ostavljenih i ranjenih žena, rastavljenih i pijanih ljudi, čudnih žena Vera, plavih ciganki i Cigančdi, mangupa i mangupčadi, lijepih do bola, itd.itd.,koji su svoju tugu razbijali režući vene a usput režući i druge koji su ih u tome pokušali zaustaviti.
Nitko nas nikada nije lupao papučama po glavi niti nas je odozgo polijevao alkoholom po glavi. Nas je opijala glazba gitara, bubnjeva i školovanih vokala koji nisu pričali tekstove pjesama kao što to rade hrvatski reper Grše ili srpski De singerica pod čijim nogama naši mladi od kojih 6 do 7 godina slušaju njihove bljuvotine ili sotonske izmetine kako to točno navodi fra Mario Knezović vezano za otvaranje Olimpijskih igara u Parizu, a sada te bljuvotine i izmetine zagađuju park Sajmište pored rijeke Lištice uz blagoslov roditelja takve djece i aktualne vlasti grada Širokog Brijega.
Na kraju autoru ovog teksta ostaje tek puka nada kako još uvijek među našim mladima grada Širokog Brijega a poglavito među njihovim roditeljima još uvijek ima onih koji razmišljaju slično autoru ovog teksta i nekolicini mojih istomišljenika premda smo kako to indikatori pored rijeke Lištice na Streed Food festu pokazuju postali manjina.
Kao nada i slamka spasa ostaju nam kao svijetlo na kraju tunela koje se pokazuje u daljini saznanje kako su mnoge općine u BiH pa i u Crnoj gori zabranile nastup srpskog repera De singerice što nam ostaje kao zalog kako se imamo čemu nadati u skoroj budućnosti.
Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba