Ovih mi dana dolazi mnogo mailova čitatelja braniteljskoga portala koji pitaju zašto se dopušta sotoniziranje Domovinskoga rata? Zašto branitelji šute i dopuštaju da ih se na ovako ružan način blati po “hrvatskim medijima”? Kako je uopće moguće da se ovako što događa da nas šikanira država za koju smo davali dijelove tijela i bili spremni poginuti?

“Vlado, jesi li ikada čuo ili pročitao da je neki jugoslavenski partizan počinio kazneno djelo ili bilo kakvu nepodopštinu?” – pita me jedan od kolega branitelja. Iako sam nastojao odgovoriti pismeno svima koji su pisali, imam potrebu progovoriti o ovoj temi i o uzrocima ovakva stanja u kolumni.

Bezgrješni partizani

Ne! Kategorčki tvrdim da nikada u bivšoj državi nije osvanuo naslov u novinama tipa: “Bivši partizan pobio toliko i toliko ljudi” ili “Bivši partizan ubio ženu pa sebe”. Takvo što je bilo naprosto nemoguće. Niti slučajno! Partizani su se uvijek glorificirali, uzdizali, veličali… Pričalo se i učilo u školi, ali i gledali filmovi o njihovoj velikoj ratnoj humanosti i brizi za ranjenike i slično. Uvijek i jedino samo pozitivno. Iako se zna da su poslije rata masovno obolijevali od tkz. partizanskoga ludila, psihičke rastrojenosti usljed grižnje savjesti zbog počinjenih zločina. Sve se to pomno skrivalo i zataškavalo, a ono pozitivno izmišljalo i širilo.srpnja u tzv. “ustanku” ubijen prvi katolički svećenik

27.srpnja 1941.godine ubijen katolički svećenik

    Ovih se dana prisjećamo da se u bivšoj Jugoslaviji 27. srpnja slavio kao Dan ustanka naroda SR Hrvatske i SR BiH, dok se i u modernoj državi Hrvatskoj i BiH neki pojedinci i skupine okupljaju današnjega dana u Srbu i Drvaru kako bi proslavili, „antifašistički” ustanak (dernek).

    U stvari, toga je dana na najokrutniji način ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor zajedno sa skupinom svojih vjernika. On je prvi od 665 svećenika, redovnika i redovnica koje su partizanski antifašisti pobili u Drugom svjetskom ratu i poraću.Vraćali su se s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina. Na željezničkoj su ih postaji Vaganj kod Trubara – na tromeđi Dalmacije, Bosne i Like – izveli iz vlaka četnici/partizani, pobili i bacili u jamu Golubnjaču, nedaleko od pravoslavne crkve u Trubaru.

    Gotovo identičan scenarij kao u Drvaru, istoga 27. srpnja 1941. odigrao se na području Srba, Donjeg Lapca i Boričevca. Izvršen je pokolj nad hrvatskim civilima, sela su zapaljena, a katoličke crkve porušene. Samo u selu Brotnja kod Srba pobijeno je 37 članova obitelji Ivezić, među kojima 12 djece mlađe od 14 godina. Čudan neki ustanak u kojem se ubijaju djeca. Eto čime se oni diče.

    O partizanskim zločinima se moralo šutjeti

    Partizani su ubijali tijekom rata i svoje ratne zločine preimenovali u uspjehe. Ali nastavili su ubijati i činiti zločine i poslije rata. U ratu su pobili sve svoje ratne neprijatelje, ali da bi bili potpuno sigurni u svoju vladavinu, pobili su i one potencijalne među njima samima.Zato su preventivno djelovali i s Golim Otokom, Starom Gradiškom, Lepoglavom i sličnim preodgojnim centrima. Unatoč svemu tomu i danas, kad je sve to svima razvidno, ime “partizan” je i dalje nekim bolesnim umovima sveto.

    Zloduh iz boce

    Kad smo se 90-tih ponadali da su ta komunistička vremena prošlost, kao zloduh iz boce su se 2000-tih pojavile iste te krvopije i opet zauzele vodeće položaje.

    Mi smo, kao što Thomson kaže, zaspali na straži.

    Medije su rasprodali za bagatelu dojučerašnjim neprijateljima, a nekadašnje komesare i udbaške drukere prekvalificirali u “neovisne” medijske analitičare, komentatore, geostratege. “Ja tebi vojvodo ti meni serdare”, što bi rekli Crnogorci, “a kakva smo gov… znamo mi sami”. Tako nam već 25 godina takve moralne spodobe tumače što je to Domovinski rat, a što “ljudska prava”. Stalnim ponavljanjem neistina i difamiranjem Domovinskoga rata, zbunjuju mlade naraštaje i unose sumnju.

    Izdajnici za Judine škude

    Protiv većine generala, branitelja, intelektualaca, poduzetnika, menadžera, športaša i drugih domoljubno orijentiranih Hrvata su u suradnji s Haagom i Tužiteljstvom montirali dugogodišnje kaznene progone.

    One koji nisu proganjani, ako se usude zucnuti “razvali” se raznoraznim diskvalifikacijama u njihovim medijima. Tu posebnu ulogu imaju financijske UŠUTNICE koje dobiju oni koji pristanu biti dio struktura duboke države i kao janjičari progoniti i svoje sunarodnjake.

    Uspavani tigrovi, pume, gromovi

    Kroz proteklih 25 godina od neustrašivih i elitnih Tigrova, Puma, Gromova… napravili su “plišane mede”. U njih kao da su snimili par papagajskih rečenica koje uključe po potrebi.

    Zaustaviti blaćenje Domovinskoga rata

    Zbog svega rečenoga, mi branitelji tražimo da se u kazneni zakon uvede novo kazneno djelo koje bi sankcioniralo one koji blate i oskrvnjuju vrijednosti Domovinskoga rata i Deklaraciju o Domovinskome ratu (NN, 102/2000). Krajnje je vrijeme da se blaćenje zaustavi.

    Braniteljski portal/Vlado Kolak,glavni urednik