U stvarnosti u kojoj smo već duže vrijeme izloženi marketinškoj kampanji kakve u povijesti čovječanstva još nije bilo, kojom se pod svaku cijenu ljude prisiljava na „dobrovoljno“ prihvaćanje eksperimentalnog „cjepiva“, mnogi se osjećaju nemoćno i obuzima ih beznađe.

  1. Divide et impera
  2. Pristupiti bliskim osobama do kojih nam je stalo
    Prijetnja zabranom pristupa mnogim sadržajima društvenog života te prijetnja otkazima za određene kategorije zaposlenika ukoliko se ne „cijepe“, za sada su najavljene mjere protiv „neposlušnih“. Osim najavljenih, od strane raznih huškača, izgovoreni su i mnogi drugi prijedlozi o čijim je zastrašujućim posljedicama za sada bolje ne razmišljati. U demokratskim društvenim uređenjima upravo je na snazi neviđena cenzura i progon pojedinaca, poglavito vrhunskih medicinskih stručnjaka i znanstvenika, koji o korona virusu imaju drugačije mišljenje.

Načini prisile koju predvode vladajuće političke strukture (u svakoj državi na svijetu) su kontinuirano zastrašivanje medijskom produkcijom straha te neprestano nametanje osjećaja krivice. Stoga nije čudno što su mnogi, ne želeći više razmišljati o ovoj temi, i ne mogavši izdržati svakodnevni pritisak medija pristali primiti „cjepivo“ i pokušali živjeti „normalno“, s povjerenjem u one, sada se pokazuje, koji im daju obećanja koja se neće ispuniti.

DIVIDE ET IMPERA
Producenti straha vjeruju da je njihov prvi cilj dostignut: Divide et impera – Razdvoji (zavadi) i vladaj. Tko prihvati ovo nametnuto razdvajanje i povjeruje da postoje dvije suprotstavljene strane – „cijepljeni“ i „necijepljeni“, taj je podlegao njihovoj pomno planiranoj i lukavo provođenoj agendi.

Ali ipak, mi smo ti koji će ovu opaku strategiju prihvatiti ili ne. Kako „cijepljeni“ tako i „necijepljeni“ upravo se nalaze na raskršću. Dok Vlada pribavlja ogromne količine „cjepiva“ za daljnja docjepljivanja, izvjesno je da kampanja ide u dva smjera. Prvi smjer je nastavak pritiska na „necijepljene“, a drugi je iznalaženje načina za nastavak „cjepljenja“ trećom i svakom daljnom dozom, bez većeg otpora ili kolebanja „cijepljenih“.

Ova točka slaba je karika plana o prisilnom „cijepljenju“ cijelog čovječanstva. Naime, Vlada i Stožer smatraju kako su svi „cijepljeni“ već „njihovi“ i da će dalje bespogovorno iskazivati povjerenje propagandnoj mašineriji. Ali to zapravo nije tako. Mnogi koji su se dosad „cijepili“ pitaju se jesu li postupili ispravno. Upravo oni koji grčevito prekrivaju vlastite uši, žele zapravo reći da su ustvari nesigurni.

PRISTUPITI BLISKIM OSOBAMA DO KOJIH NAM JE STALO
Tko od „necijepljenih“ želi, upravo se u ovom trenutku može obratiti „cijepljenima“ koji su mu bliski, a tim svojim postupkom također i prevladati vlastito beznađe u koje je doveden manipulacijama, prijetnjama i nametanjem osjećaja grižnje savjesti. Rasprava nije potrebna, a niti poželjna. Nije riječ o uvjeravanju tko je u vezi s odlukom o „cijepljenju“ u pravu, a tko ne. „Necijepljeni“ su, na isti način na koji su zabrinuti za sebe i svoju obitelj, zabrinuti i za sebi bliske osobe, za njihovu dobrobit.

Ukoliko baš tim osobama, do kojih nam je stalo pristupimo i iskreno im iznesemo svoju zabrinutost i osnovne informacije o mogućnoj štetnosti eksperimentalnog „cjepiva“, pokrenut ćemo lavinu i zaustaviti spiralu suludog pristajanja na „cijepljenje“. Ujedno ćemo se, čineći dobro za drugoga, kao ljudi osjećati bolje, i biti bliže izlasku iz vlastitog osjećaja beznađa. Ukoliko blisku osobu zamolimo za kratak razgovor, u kojem neće biti rasprave niti polemiziranja, s molbom da poslušaju i nakon toga učine što smatraju ispravnim, većina će nas htjeti saslušati.

Upravo je treća doza „cjepiva“ (ili druga za one koji je još nisu primili) dobra tema za početak razgovora: Hoćeš li se cijepiti treći puta? O tome kako razgovarati bez polemike te kako potaknuti druge na interes za obje strane priče u ovoj borbi čovječanstva za čovjeka, možete pročitati u sljedećem nastavku teksta. Moguće je opet iznova povezati „razdvojeno“.

Logično hr