Obraćenje u Karlovcu: Žena je molila u svetištu sv. Josipa, a muž je ostao ispred crkve, onda je čuo nutarnji glas
Suprug godinama nije bio na ispovijedi i na svetoj misi…
Jedna obitelj uputila se svojim autom rano ujutro na hodočašće u Karlovac, u svetište sv. Josipa. Vozio ih je muž, koji je još uvijek svoje kršćanstvo i vjeru imao samo u maticama “krštenih i vjenčanih”. Nije dugo vremena, ili bolje rečeno godinama, bio na sakramentu sv. ispovijedi i sv. pričesti. Također nije nedjeljom išao na sv. misu… Nitko nije trpio kao njegova žena, ali je ona, koja je bila puna vjere, ustrajala godinama u molitvi.
Kad joj je muž, dan uoči hodočašća u svetište sv. Josipa, rekao da će nju i stariju djecu on voziti, ostala je u nekom nutarnjem posebnom raspoloženju jer se tomu nije nadala, nego je očekivala da će ih voziti stariji sin. I tako su u ranijim jutarnjim satima stigli u svetište sv. Josipa u Karlovac… Bili su ugodno iznenađeni velikim brojem vjernika.
Žena i djeca ušli su u crkvu, ispovjedili se i pričestili i slušali sv. misu, dok je muž ostao vani da gleda lijepu okolicu crkve… I dok je žena pred sv. Josipom molila za svoga muža, koji nosi ime Josip, najednom je muž ušao u crkvu. Osjetio je neki nutarnji njemu nepoznat glas, koji ga je vukao u crkvu. Našao se u redu vjernika pred ispovjedaonicom… Došao je i on na ispovijed – “stvarno obraćenje”… Nakon ispovijedi je rekao: “Osjećam se tako laganim, kao da mi je neki kamen pao sa srca… Nikad nisam bio tako sretan… Ja sam iz običaja na dan Uskrsa čestitao ‘Sretan Uskrs’… Ali ove ću godine iskreno čestitati iz sretnog srca, ne iz običaja, jer sam i ja doživio svoj Uskrs…”
Bilo je i mladih svećenika koji su ispovijedali, pa kad je on vidio te mlade svećenike, rekao je: “Osjetio sam u srcu želju da moje najmlađe, četvrto dijete postane svećenikom… Molite sa mnom za tu milost.” Žena i djeca radosno su obilazila okolicu i groblje, a muž je dugo, dugo sretan u prvoj klupi klečao pred kipom sv. Josipa. I došlo je vrijeme za povratak kući… S radosnim smiješkom kazao je: “Slobodno ću voziti, jer imam najljepše gorivo u srcu: mirnu savjest…” Oči žene i djece blistale su suzama radosnicama.
Gornji tekst izvadak je iz knjige Alojzija Burje “U potrebi svakoj idite k Josipu” u izdanju Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.
Bitno.net