VLADO MARUŠIĆ: Revizija tužbe BiH protiv Srbije

VLADO MARUŠIĆ: Revizija tužbe BiH protiv Srbije

Sakif Softić bivši agent BiH pred međunarodnim sudom u Hagu je predao zahtjev za reviziju presude protiv Srbije u svezi njene uloge u genocidu u BiH tijekom rata (1992-1995). Međunarodni sud pravde u Hagu je dana 26.02.2017 godine donio presudu kojom je Srbiju oslobodio krivice za izvršenje, pomaganje i poticanje genocida počinjenog u BiH tijekom rata(1992-1995), uz obrazloženje kako je u BiH bilo na široko rasprostranjenih zločina ali da se nije dogodio genocid osim u Srebrenici, gdje je Srbija kriva što nije spriječila genocid u Srebrenici. Na takvu presudu bilo je moguće podnijeti reviziju u roku od 10/deset godina od dana njenog donošenja ukoliko BiH dostavi dokaze koji nisu bili predmet rasprave odnosno suđenja a mogli bi baciti drugačije svijetlo na donesenu presudu.

S obzirom kako je dana 26.02.2017 godine istjecao rok za podnošenje zahtjeva za reviziju održano je niz sastanaka u BiH na kojima je od strane Bošnjačkih predstavnika, a poglavito člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića traženo da se revizija izjavi s čime se očekivano nije složio Srpski član Predsjedništva Mladen Ivanić,pa čak i hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović, koji je obrazlagao svoj stav time kako će se revizijom poljuljati napori koje država BiH uz pomoć EU ulaže na ulasku u euroatlantske integracije. Što se tiče srpskog člana Ivanića stvar je potpun jasna i tu se nama što dodati. Međutim poradi svekolike javnosti i istine potrebito je pojasniti malo izjavljivanje revizije BiH protiv Srbije.

Svi naime znaju kako je BiH od pamtivijeka a poglavito od II-svjetskog rata,ustrojena na principima jednakopravnosti sva 3/tri njena konstitutivna naroda i to: Bošnjaka, Srba i Hrvata, što je najčvršće utvrdio Ustav SFRJ iz 1974 godine i niti jedan narod od ta 3/tri nije jednakopravniji od druga 2/dva bez obzira na njihovo brojno stanje i takav stav se zadržao do dana današnjeg što kao vjerodostojno prihvaća i Ustav BiH, kao i međunarodna zajednica.

1991 godine započeo je Domovinski rat u BiH koji je trajao do prestanka rata a on je 23.12.1995 (dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma), iako je do prestanka neposredne ratne opasnosti (dan 22.04.1996 godine) u BiH još bilo sporadičnih sukoba.

Početkom rata u BiH Bošnjačka strana je BiH prihvatila kao svoju državu, jer druge nisu i ne mogu imati, te je prihvatila sve zakone bivše socijalističke republike BiH, svoju Armiju je nazvala Armija BiH, dok su se Srbi organizirali kroz svoju Srpsku krajinu, kasnije Republiku srpsku a Hrvati su se udružili u svoju Hrvatsku Zajednicu Herceg Bosne, potom u HR H-B želeći očuvati svoj identitet, opstojnost i integritet kao najstariji narod u BiH, a ujedno i najmalobrojniji. U BiH je u početku izbio sukob između Srba i Hrvata, dok su Bošnjaci ostali neutralni želeći sačuvati svoje živote kada je bivši predsjednik BiH Alija Izetbegović prilikom napada na selo Ravno s hrvatskim življem u općini Trebinje izjavio: “Nije to naš rat“, kako bi sačuvao svoj narod od progona i ubijanja što je bilo nemoguće, da bi se potom opet dogodio napad Srba na njih, a nakon toga sukob Bošnjaka i Hrvata.

U dubinu takvih sukoba u ovom trenutku neću ulaziti jer su o tim sukobima svoju riječ dali mnogi drugi. S obzirom kako su se u BiH dogodili mnogi zločini i koji zločini su ostali nekažnjeni Bošnjačka strana je Međunarodnom sudu pravde u Hagu 1993 godine podnijela tužbu protiv SRJ (Savezne Republike Jugoslavije koju su činili Srbija i Crna Gora) i koju tužbu je kako je gore navedeno međunarodni sud pravde u Hagu primio i dana 26.02.2007 godine odbio osim u dijelu koji se odnosi na Srebrenicu.

Sada dolazimo na teren legitimiteta i legaliteta podnošenja određenih pravnih lijekova. Legitimitet za ne upućenije znači identifikacija, ovlast za podnošenje nekog pravnog lijeka, dok legitimitet znači zakonitost podnošenje pravnog lijeka. Imajući u vidu kako je međunarodni sud pravde u Hagu razmatrao tužbu BiH protiv tadašnje SRJ, te je donio presudu 2007 godine opravdanim se postavlja pitanje u čije ime i tko je potpisao tužbu BiH protiv SRJ kada BiH čine sva 3/tri konstitutivna naroda u BiH a Srbi kao konstitutivan narod 1993 godine u BiH nikako nisu potpisali takvu tužbu, a upitno je potpisivanje i predstavnika Hrvatske strane tada jer BiH nije postojala na principima konstitutivnosti sva 3/tri naroda.

Međutim tužba je razmatrana voljom međunarodne zajednice što je svakako i dan danas upitno, i na temelju takve tužbe donijeta je presuda. Što se tiče legaliteta takve tužbe na taj aspekt osvrnuti ću se kasnije.

Kada je donijeta presuda istekom roka od 10/deset godina postavilo se pitanje legitimiteta i legaliteta izjavljivanje revizije BiH na takvu presudu imajući u vidu kako je potpisan Daytonski mirovni sporazum, Washingtonski sporazum, te kako je BiH ustrojena na principima 2/dva entiteta FBiH i RS, kako je ustrojeno predsjedništvo BiH na principima kojim svaki konstitutivni narod daje po jednog predstavnika u predsjedništvo koji predstavnici se rotiraju.

Znači svi ti sporazumi, Ustav BiH i entiteti BiH bi trebali jamčiti jednakopravnost sva ta 3/tri naroda međutim sada se događa da Bošnjačka strana izjavljuje reviziju tužbe protiv Srbije čime sebi uzima ekskluzivno pravo pravnog zastupanja BiH što je nedopustivo i nelegitimno čemu se protivi srpska strana u BiH (RS), pa čak i Hrvatska strana. Znači upitan je taj legitimitet podnošenja revizije BiH kada u toj reviziji nisu sudjelovale sve 3/tri strane. Ukoliko podnositelj revizije protiv Srbije Sakib Softić kao bivši agent BiH pred međunarodnim sudom u Hagu i ima ovlast za tu reviziju (ovlaštenje i punomoć) od strane sva 3/tri konstitutivna naroda degutantno je i pomisliti kako mu srpska strana nije ukinula tu ovlast za podnošenje revizije odnosno mu je nikada nije ni dala, kao i hrvatska strana. Znači legitimitet za podnošenje te revizije ne postoji i stoga ta revizija će najvjerojatnije biti odbačena kao nedopuštena a ukoliko se o istoj bude raspravljalo onda međunarodna zajednica opet po tko zna koji put pada na ispitu svoje vjerodostojnosti zastupanja interesa zaštite postulata međunarodnog prava.

Sada konačno dolazimo do drugog aspekta izjavljivanja pravnih lijekova a on je zakonitost ili legalnost.

Imajući u vidu kako je Srbija uz pomoć Crne Gore 1991 godine izvršila agresiju najprije na Sloveniju,a potom na Hrvatsku uz pomoć domaćih srbo-četnika organiziranih u SAO Krajini, potom u BiH, a prethodno su pokupili svu opremu i naoružanje po općinama i gradovima u RH i BiH u vlasništvu tih općina i gradova, čime su sebi osigurali nesmetane udare na Hrvatska i Bošnjačka sela i gradove, gdje su počinili najveće masovne zločine i genocid uz pomoć lokalnih Srba te Crnogoraca, i dragovoljaca Četnika iz Srbije, počinili zločine na Kosovu, gdje god su mogli uz pomoć JNA koja je bila u njihovim rukama u 99% slučajeva, gdje su imali svu raspoloživu tehniku, oružje, oruđe i streljivo, logično je kako su upravo oni počinili najveće zločine na području bivše SFRJ. Stoga je legalna odnosno zakonita svaka tužba neke od tih strana protiv Srbije kao agresora i krivca za najveće masovne zločine genocida na ovim prostorima od završetka II svjetskog rata u Europi. Svaka nanovo formirana država s prostora bivše SFRJ ima legalno pravo podnijeti tužbu protiv Srbije zbog počinjenja masovnih zločina genocida i svih drugih zločina propisanih međunarodnim kaznenim pravom. Znači i Slovenija, i Hrvatska, i BiH, i Kosovo imaju pravo podnijeti tužbu protiv Srbije zbog počinjenja tih zločina.

Što se tiče legalnosti tužbe i revizije BiH protiv Srbije opet se vraćamo na pitanje tko to može i ima pravo u ime BiH tražiti da se Srbija zakonito kazni za počinjene zločine?

Zakonito bi bilo kad bi se sva 3/tri naroda u BiH složila da se revizija podnese u što je nemoguće povjerovati imajući u vidu kako su i Srbi iz BiH konstitutivan narod. Ukoliko bi se omogućilo da FBiH podnese reviziju protiv Srbije opet se postavlja pitanje legitimiteta jer entiteti pred međunarodnim sudom pravde ne postoje već države, a upitno je da li bi i predstavnici Hrvatskog naroda na čelu s Draganom Čovićem pristali na takvu reviziju, što su već i pokazali ne želeći takvu reviziju čime je hrvatski član predsjedništva BiH Dragan Čović pokazao svu licemjernost i ogavnost politike kojoj pripada. Svojim protivljenjem reviziji (premda je ona i s njegovim pristankom nelegitimna) ponizio je sve žrtve srbo-četničkih zločina u Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku, Srebrenici, Sarajevu, Prijedoru, Mostaru, Kupresu, te mnogim drugim mjestima na kojima su orgijale srbo-četničke horde zla u kojima kosti koje počivaju traže svoju pravdu, što mu neće biti oprošteno unatoč njegovim nastojanjima sačuvanja puta kojim se od BiH traži suradnja na putu ka Euro Atlantskim integracijama. Ukoliko bi se omogućilo pripadnicima jednog konstitutivnog naroda (u ovom slučaju Bošnjacima) da podnesu reviziju tužbe opet se postavlja pitanje legalnosti i legitimnosti takve revizije kada nema 2/dva preostala naroda.

Neprijeporna je činjenica da je Srbija uz pomoć Crne Gore i domaćih srbo-četnika učinila nezapamćene zločine, agresiju i okupaciju tuđih teritorija na prostoru bivše SFRJ i tu činjenicu Srbija mora prihvatiti kao i međunarodna zajednica i s time će sve generacije iz Srbije morati živjeti zauvijek uvažila se ili ne uvažila tužba ili revizija. Međutim što učiniti i tko u ime ovakve BiH može to učiniti?

U ovakvim trenutačnim konstelacijama odnosa u BiH je to nemoguće što zorno pokazuje kako je BiH nakaradna i neodrživa država ovakvog tipa. Kakav će njen ustroj biti u doglednoj budućnosti će se vidjeti, ali dok je god ovakvo stanje revizija tužbe je nelegitimna i nemoguća.

Sada će se obitelji žrtava za koje je kriva Srbija s pravom upitati kada će Srbija odgovarati za svoje počinjene i utvrđene zločine?

Jedini ispravan odgovor na ovo pitanje leži u Svetom pismu u riječima našeg Nebeskog Oca i on je: “OSVETA JE MOJA“!

Vlado Marušić / BraniteljskiPortal.ba

Komentari