Kada je mali,sićušni corona(kruna ili aureola)) ili COVID-19 blokirao cijeli svijet,mnogi su ocijenili kako svijet kakav su do tada poznavali više neće biti isti,odnosno kako više ništa neće biti isto. Ni ljudi,ni životinje, zrak koji dišemo a ni voda koju pijemo. Prazne ulice,šetališta,naša poduzeća, aerodromi, diskoteke ,a poglavito naše crkve su nas pozivali na potpuno obraćenje odnosno odricanje od života na koji smo bili navikli do tada. Svima se uvukao određeni strah pod kožu jer smo svi bili napadnuti od nevidljivog neprijatelja kojemu je struka dala ime,no nije mu mogla ništa  a ne može mu ni sada. Premda zarobljeni u svojoj koži i u svom malom svijetu okruženi svojim najmilijima jer nam je onemogućeno kretanje,mnogi su se vratili tvorničkim postavkama,tj. Božjim postavkama u kojima je obiteljsko zajedništvo corona-kruna svega,te su se vratili zajedničkim molitvama,razgovoru i ponovnom upoznavanju jedni drugih od kojih smo se bili udaljili. Vratili smo se i svojim vrtovima koji su nas umorni i zapušteni čekali više godina,pa čak i decenija jer im je nedostajalo ljubavi koja im naličje zemlje okreće u lice,jer im je to smisao postojanja.

Mnogi su se nadali kao i pisac ovih redaka kako se mnogi neće vratiti svom ispraznom životu prepunom strasti,hedonizma-uživanja,te zadovoljavanja sebe i svojih nepotrebnih prohtjeva. Međutim čim je corona virus malo oslabio ljudi su se počeli vraćati svojim uobičajenim navikama,ispijanja kavica na ljetnim terasama,te povratku na posao,s određenom dozom opreza u početku i uz poštivanje epidemioloških mjera,pri ulasku u javne ustanove,čime  se život počeo opet vraćati u kolotečinu od prije premda nikada neće biti kao prije. Nakon policijskog sata i strogih mjera kriznih stožera u FBiH  ispijanje kavica u kafićima je ljudima došlo kao ispijanje vode žednom psu nakon nekoliko dana bez nje uz napomenu kako su ljudi ipak društvena bića i imaju razum te se družeći s drugima žele njima povjeriti,protračati,razmijeniti iskustva u corona krizi,te saznati novosti od njih koje ih zanimaju. Odista je osvježenje bilo vidjeti prepune terase ovdašnjih ugostiteljskih objekata na kojima mladi i stari sjede ležerno i razgovaraju o mnogim temama. Isto tako ponajprije bojažljivo a nakon toga sve agresivnije se počeo događati i noćni život od prije corona-krize u kojemu je naša razuzdana omladina zadovoljavala sve svoje uzaludne strasti koje ih uvijek mogu odvesti u smrt.

Premda se mnogi roditelji a poglavito omladina neće složiti s opservacijama  iznesenim u ovom tekstu ovaj tekst će doći do svoga kraja sviđalo se to nekome ili ne i svatko će moći izreći svoj javni sud o njemu putem dostupnih javnih mreža ili barem potajice u sebi. Pisac ovih redaka kao i mnogi drugi Hrvati katolici u zemlji i inozemstvu su se nadali kako će virus corone izmijeniti razmišljanje mnogih ljudi pa i naše omladine jer će ih ako ništa upozoriti kako više ništa neće biti isto kao prije a poglavito njihovi cijelo-noćni boravci vani jer to nikada nije bilo dobro niti će biti i suprotno je Božjim namjerama. Naša omladina naučna na toleriranje njihovih roditelja se zorom vraćala u svoje krevete,da bi prespavala cijelo prijepodne,pa čak i dobar dio poslijepodneva,te bi preskočili sve jutarnje nedjeljne mise,opet uz blagoslov svojih roditelja,a na večernju nedjeljnu misu u 18,00 sati također nisu odlazili jer im se dogodilo nešto drugo preče,opet uz blagoslov svojih roditelja i tako iz dana u dan. Promatrajući statistike broja poginulih mladih u prometu da se zaključiti kako ogroman broj njih gine u ranim jutarnjim satima premda su ceste u to vrijeme dobrano ispražnjene od prometa drugih motornih vozila. Premda se gine i po danu mogućnost pogibije zbog brze vožnje naše omladine po danu je kudikamo manja jer je promet gušći,dok u ranim jutarnjim satima nije tako zbog praznih cesta i brzih prometnica. Cjelovitost noćnih izlazaka naše omladine do ranih jutarnjih sati valja promatrati u kontekstu zakonskih normi i roditeljskog ponašanja. Posve je jasno kako naša omladina treba izlaziti i družiti se u ugostiteljskim lokalima,a poglavito odlaziti u diskoteke koje zadovoljavaju najviše potreba naše omladine,s tim što treba razlikovati šund-cajke od hrvatskih glazbenih nota. Premda o ukusima ne treba raspravljati važno je razlučiti što je ukus a što glupost. Jer glupost je slušati nešto što ne odašilje nikakve značajnije poruke osim poruka:“ubi ću se,poreza ću vene za tobom,razbiti ću čaše od kristala,ja sam cvetak čudan cvetak zanovetak,koje poruke mogu pronaći put samo u ne obrazovanim i primitivnim srcima naše omladine kojoj knjiga nikada nije bila draga i koja im je zapravo predstavljala teret u životu. No,i oni koji nisu voljeli knjigu mogu postati i dosta ih je postalo korisnim članovima društva kao vozači,bravari,građevinarci,portiri ili vozači javnih osoba,koji nisu našli zadovoljstvo slušati tzv“lake note“koje lako pronalaze put do srca priglupih ljudi već neke druge hrvatske note,hrvatskih pjevača,tamburaša , dalmatinskih klapa ili klasičnih ever-greenova.

Odlazeći u ugostiteljske objekte i diskoteke koje se otvaraju tek u ponoć ili pak kasnije naš zakonodavac odašilje užasno lošu i pogubnu poruku našoj omladini kako je sve ono što je Božjim planom izričito zabranjeno njima dozvoljeno. A Božji plan i naum je bio kako je noć ostavljena za spavanje a ne za provod. Iznimno Bog je predvidio i noć za zadovoljavanje poslova koji su po prirodi posla neodložni kao i poslovi u Svetu Nedjelju. Tako postoje poslovi,medicinskog osoblja,vatrogasaca,policije,portira,rudara,vozača te mnogi drugi poslovi u kojima ljudi rade unatoč tome što je noć ili Sveta Nedjelja. No,noć nije ostavljena za provode naše omladine jer je to pogubno,užasavajuće i iznimno loše i opasno po cjelokupni život i duše naše omladine a evo zašto:

-U ludim noćnim provodima našoj je omladini sve moguće i dostupno što nije po danu,jer im se čini kako ih noć štiti od obraza,pa su stoga skloniji popiti znatno više,odavati se drogi,sexu,bludu i razvratu svake vrste,

-Nakon takvih ludih provoda sasvim je logično kako se u krvi naše omladine uzburka vruća krv te pomisle kako su znatno sposobniji za vožnju te kako su znatno snažniji i hrabriji no inače,te je papučica gasa uvijek do daske,kao i sukobi i tuče u noćnim lokalima gdje borave ali i van tih objekata,

-Gazde noćnih lokala i njihovi uposlenici imaju uhodane i razrađene metode kako ih istresti iz gaća naplaćujući im i deseterostruko više račune nego li su popili jer ovi nisu u stanju razmišljati i racionalno prosuđivati,

-Vozeći se praznim ili polupraznim prometnicama u pijanom ili drogiranom stanju  uvijek je moguća i realna pogibelj vozača takvih vozila,njihovih suputnika kao i vozač iz suprotnog smjera,

-Naši mladi koji eventualno u takvom stanju dođu kući u ranim jutarnjim satima nisu ni za što,ni za uredno obavljanje poslova ukoliko rade,a niti idu na Svete nedjeljne mise jer ih nitko ne budi,jer ih zapravo nitko ne smije probuditi da idu.

To je samo mali dio onoga što predstavljaju cijelo noćni izlasci naših mladih. Oni to zacijelo ne bi činili da ih zakonodavac u tome spriječi a on neće. Postavlja se konačno pitanje zašto neće. Taj odgovor zacijelo leži u sprezi klijentelističko-interesnih skupina u oblasti zakonodavne i izvršne vlasti s vlasnicima ugostiteljskih objekata,leži u činjenici što je dosta vlasnika tih objekata u rodbinskoj ili poslovnoj svezi s predstavnicima vlasti. Isto tako djeca od naših političara rado izlaze u noćne izlaske a imaju moć,pozicije,novac te bi zatvaranjem takvih lokala njihovi roditelji odnosno oni koji donose zakone imali s njima gadnih problema jer su im se davno oteli iz ruku. Znači ključ takvih problema leži u ne donošenju zakona i uredbi kojima bi se ograničio rad takvih lokala do 24,00 sata u ljetno doba,a zimi do 23,00 sata čime bi zakonodavac načinio ogroman pomak u zašiti života naše omladine a samim time i Božjih vrijednosti.

Sada dolazimo do naših roditelja koji toleriraju cijelo-noćne izlaske naše omladine. Mnogima od njih postaje normalno to,premda potpuno svjesni kako su im djeca životno ugrožena takvim cijelo-noćnim izlascima ali nemoćni išta učiniti ili promijeniti prihvaćaju to,premda ih dosta cijelu noć nije oka sklopilo dok im se dijete nije uvuklo u krevet. U kakvom stanju to je drugo pitanje. Međutim ovdje je najindikativnije od svega kako mnogi roditelji a poglavito majke od takve djece govore ovako:“ako se ne zna sam ili sama očuvati,tko će je/ga očuvati“,što je izjava koja daje pogubniju poruku svom djetetu nego li šutnja na njegove izlaske. Ova izjava upućena njihovoj djeci i drugim roditeljima zapravo znači kako je njihovo dijete ukoliko je pametno u stanju samo sebe očuvati unatoč tome što u njihovom društvu alkohol teče u potocima, konzumira se droga,što se neki sexaju negdje u nekom kutu diskoteke nedaleko od njihove djece,i što ti neki voze brzo kada se napuše ili napiju. Njima je dakle bitno da njihova djeca ne piju,ne drogiraju se,ne sexaju se u nekom kutu diskoteke ili ne voze brzo. Ta zar nije i sami Bog bio spreman spasiti mnoge stanovnike Sodome i Gomore ukoliko se pronađu pošteni među njima?Ta zar nije Lot pokušao na sve načine spasiti  mnoge od njih ali oni nisu sami htjeli jer im je bilo draže  živjeti razvratničkim ili razuzdanim životom. Zar naša omladina koja je dan zamijenila za noć ne živi razvratničkim i razuzdanim životom?Zar ih se redovito ne poziva s crkvenih oltara,i njih i njihove roditelje da ostave takav život i žive po danu  a po noći spavaju?Premda se oni redovito pozivaju oni nastavljaju živjeti kako su naučili. I ne baš rijetko se zna dogoditi  kako te divne,marljive,odgojene i pažljive mamine i tatine curice kojima su roditelji kupili novu Opel Astru, Fiat Punto, Opel Corsu, ili pak Peugeot 205,vraćajući se u sitne jutarnje sate iz noćnih povoda gdje nisu pile,nisu se drogirale, nisu se sexale u kutu diskoteke,koje ne voze brzo budu usmrćene ili osakaćene od nekoga tko je sušta suprotnost njih samih a naletjele su na njega na njihovoj strani ceste negdje u 5 sati ujutro. I što će onda njihove mame i tate reći?Hoće li reći onu čuvenu:“ukoliko se sam/sama ne zna čuvati tko će je/ga sačuvati“.

Bože me sačuvaj dokle smo došli. Došli smo do stadija kad i sami roditelji toleriraju blud,razvrat i grijeh. Došli smo do stadija kada ništa ne želimo izmijeniti jer se ne bi nitko ni sa kime zamjerao. Gdje svatko svakoga zna i svatko nekom valja u nekom pogledu, dok samo rijetki pogovaraju istinu. Božju istinu koja  ne da sotoni vlast nad ljudima. A onaj tko cijelu noć lumpuje vani,do ranih jutarnjih sati uz blagoslov svojih roditelja,kumova,prijatelja i rodbine,nije u Božjim rukama već u vlasti sotone. Stoga je corona-kriza barem na kratko vratila tvorničke postavke u ljude koje su zapravo Božje postavke. I svi oni koji ostanu na tim postavkama imaju se čemu nadati.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba