Svetkovina je Velike Gospe, ujedno i državni blagdan, a vjernici diljem zemlje hodočaste u marijanska svetišta prisjećajući se vjerske dogme o uznesenju Blažene Djevice Marije.
Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije blagdan je koji se obilježava 15. kolovoza, a katolički vjernici prisjećaju se dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.
Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”
Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Svetkovina Velike Gospe slavi se u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. I ove godine, proslava se u Hrvatskoj održava u posebnim okolnostima zbog epidemije koronavirusa.
Na današnji Velika Gospa svetkuje se u mnogim marijanskim svetištima. Najpoznatija među njima su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
U svetištima se u nedjelju održavaju misna slavlja, a brojni vjernici tijekom noći i jutra, organizirano ili samostalno, hodočaste u marijanska svetišta.
Blagdan je Velike Gospe ili Uznesenja BDM na nebo. Premda se korijen ove svetkovine pronalazi još u V. stoljeću, kada je u Jeruzalemu posvećena crkva u čast Isusovoj Majci, koja se slavila 15. kolovoza, nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenoga 1950.
U njegovoj buli ostalo je zapisano: „Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena istina da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskoga života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.“
To da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo nazivamo vjerskom istinom ili dogmom. O Blaženoj Djevici Mariji imamo četiri vjerske istine ili dogme, u koje su dužni vjerovati svi članovi Crkve: 1. dogma o Marijinu božanskom majčinstvu, 2. dogma o Marijinu trajnom djevičanstvu, 3. dogma o bezgrješnom začeću, 4. dogma o Marijinu uznesenju.
U našem je narodu bogata tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, koju smo prozvali Kraljicom Hrvata. U Hrvatskoj i među Hrvatima izvan Hrvatske velik je broj marijanskih svetišta, u kojim se – posebice za blagdan Velike Gospe – okupljaju tisuće i tisuće hrvatskih vjernika.
Mariji u čast vjerni je hrvatski narod spjevao golem broj pjesama, a jedna je od najpoznatijih „Zdravo, Djevo“, koju je napisao p. Petar Perica, hrvatski svećenik na glasu svetosti koji je ubijen 1944. na Daksi.
Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
izpod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!
Rajska Djevo…
Hrvat za križ bojak bije sveti:
vodio ga ljiljan barjak tvoj!
Nova neman križu časnom prijeti:
silna Djevo, na braniku stoj!
Rajska Djevo…
Nevjera se od Isusa dijeli,
na puk Božji sipa strijela roj.
Ti nad nama plašt razastri bijeli,
brani, Gospo, brani narod svoj!
Rajska Djevo…
Kad nam oko zadnju suzu roni,
zadnje borbe zahvati nas val:
na grud svoju, Majko, nas prisloni,
na nebeskog doma nosi žal!
Rajska Djevo…
(hkv/H)
Kamenjar.com