Primiče nam se još jedan Božić. Jedan od mnogih Božića koje ćemo proslaviti bez mnogih od nas, koji su davno postali i ostali dio nas. Od Božića do Božića sabiremo i oduzimamo naše uspone i padove. Nekad se radujemo a najviše tugujemo. Neki od nas su i na Božić tužni jer su drugima dužni, a zapravo smo svi nekome dužni, a da pri tome ne moramo biti i tužni. Bitno je uprizoriti u zbilju one dane od Božića do Božića koji su u naše domove unijeli radost, pa taman ta radost bila manja od čačkalice ili makova zrna.
Neki od nas su u svojoj radosti dobili novi život,neki su ga tek započeli ,dok su neki rekli zBogom ili adio svom dosadašnjem pogrešnom i uzaludnom životu.
Svatko od nas u iščekivanju ovog Božića koji dolazi ponovno u sebi pali iskru ili pak svijeću nade koju taj Božić, radosni dan, sa sobom donosi u liku malog djetešca,Spasitelja i Otkupitelja svega svijeta.
Neka ta malena iskra koja tinja u nama 364 dana bukne u požar u našemu srcu koji će gorjeti ne samo taj jedan dan na Božić od njih 365 već sve dane koji dolaze nakon njega. Ukoliko prihvatimo taj požar kao sastavni dio svog srca, zasigurno ćemo cijelu godinu, svakog dana, do zadnjeg dana, imati Božić u sebi. Veličanstveni požar koji se ne gasi nikada. Požar koji gori a ne sagorijeva. A taj Božićni požar nije ništa drugo doli ljubav, praštanje, dobročinstvo, empatija, sebedarje, solidarnost i altruizam.
Čestit Božić i sretna Nova 2023.godina!
URB HVO-a ŽZH