1. GODINI preminuo je legendarni glumac Pero Kvrgić.

Posljednje godine života proveo je u Zagrebu, u domu za starije osobe u Lašćinskoj.

Pero Kvrgić rođen je u Moravicama u Gorskom kotaru 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu.

  1. godine, kao sedamnaestogodišnjak, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama Ivan Goran Kovačić i August Cesarec. Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, nakon čega se priključuje novoustrojenoj skupini “pobunjenika” iz HNK-a, koju je osnovalo Zagrebačko dramsko kazalište, danas kazalište Gavella.

Nakon rada u Zagrebačkom dramskom kazalištu ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem ansamblu ostaje do umirovljenja.

Pero Kvrgić glumio je u svim većim kazalištima i kazališnim skupinama u Hrvatskoj, kao i na festivalima, među kojima su i Teatar &TD, Zagrebačko kazalište mladih, HNK u Splitu, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marina Držića, zagrebački Kerempuh i Komedija, Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto…

Ostvario je uloge kako u impozantnom nizu klasika tako i mnogobrojnim djelima suvremenih autora, od čega svakako treba izdvojiti niz likova iz dramskih djela Marina Držića, od Muna iz drame Skup, koju 1950. režira Branko Gavella, do uloga Pometa, Dunda Maroja, Zlati Kuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata…

Prema nekim podacima, broj uloga koje je Pero Kvrgić u kazalištu odigrao tijekom svoje karijere bliži se brojci od 200.

S Lelom Margetić igrao je u kultnim Stilskim vježbama Raymonda Queneaua. Ta je predstava premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, oborivši sve hrvatske rekorde te sloveći kao potencijalno najdugovječnija predstava na svijetu igrana u istoj postavi.

Svoje kolumne pod imenom Stilske vježbe Kvrgić piše od 2000. do 2002. u Vijencu, a knjiga s njima izdana je 2004. godine.

Pero Kvrgić nastupao je u nizu televizijskih i igranih filmova i dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su i nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, nagrada Dubravko Dujšin, nagrada Grada Zagreba, nagrada Grada Dubrovnika, nagrada na Sterijinom pozorju, kao i na sarajevskim Malim scenama, nagrada Orlando, nagrada Tito Strozzi, Nagrada hrvatskog glumišta, nagrada Eleonora Duse, Marul…

Od tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića odlikovan je Redom kneza Branimira za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine dobio je i vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.

Dnevnik.hr