U ponedjeljak je u tv emisiji Bujica gostovao saborski zastupnik Davor Dretar...

U ponedjeljak je u tv emisiji Bujica gostovao saborski zastupnik Davor Dretar Drele, dok se uživo javio don Joko Blažević, župnik u Vinjanima hercegovačkim.

Podsjetio bih Damira Truta da sam sve ove dane bio na tavanima i krovovima mnogih kuća na Banovini, gdje smo zajedno, BBB, Torcida, Tornado i svi ostali, skidali crijepove i pomagali što god je trebalo, nitko nije pio, nitko se nije tukao i nitko nikome nije smetao – izjavio je u prvoj Bujici 2021. godine Davor Dretar – Drele, zastupnik Domovinskog pokreta u Hrvatskom državnom saboru: – Jedino što sam vidio da se pije u ovih pet dana, piju se nevjerojatne količine vode, sokova i mlijeka – to piju tzv. huligani!

Popularni Drele cijeli je tjedan na terenu, a saborsku fotelju zamijenio je lopatom, ne skida se iz radničkog kombinizona i pomaže ljudima na najugroženijim područjima, dan i noć: – Kada sam vidio sve te grozne scene iz Petrinje i okolice, jednostavno sam osjetio da ne mogu biti kod kuće i sjeo sam u auto, iako je moja pametna gospođa supruga govorila; “Gdje ćeš, kud’ ćeš sad u tu gužvu?!” Krenuo sam i javio sam se nekim našim dragim ljudima, koji su tamo na terenu. Otišli smo ravno u epicentar, u selo Strašnik, a nakon toga i u malo selo Sibić…

Trebalo je doživjeti i osjetiti koliko smo mi, zapravo, jaki i koliko smo složni, kada je najteže i kada zagusti – nastavio je Drele: – Obišli smo sve te ljude i dan, danas ih obilazimo… Preko svojih županijskih povjerenika, Domovinski pokret je i dalje izuzetno aktivan u prikupljanu humanitarne pomoći.

DON JOKO BLAŽEVIĆ O HRT-ovom ODNOSU PREMA TRAGEDIJI U POSUŠJU: “ To je još jedan mač koji probada srce!”

Bujica je započela emotivnim prilogom i kadrovima posljednjeg ispraćaja osmero hrvatskih anđela, koji su za Novu godinu tragično stradali u Posušju. U emisiju se tim povodom, uživo javio don Joko Blažević, župnik u Vinjanima Hercegovačkim: – Teško mi je govoriti i nemojte mi zamjeriti, ako i sada glas pukne, ako zastanem jer oni su sada sa mnom, oni su tu negdje…

Don Joko je dobro poznavao tragično stradale Miju Soldo, Mariju i Žanu Pavković, Stipu Pavkovića, Mirelu Rezo, Stjepana Jukića, Ivana Miličevića i Stipu Pavkovića: – Petero njih bili su direktno moji učenici, ostali indirektno. Pomagao sam im i kao svećenik i odgojitelj i vjeroučitelj i profesor i ne mogu se miješati s roditeljima, ali tu negdje… Kad je trebalo biti pri ruci i ocu i majci, znao sam biti i to. To su bili naši anđeli. Ne samo zato što o njima lijepo govorimo, kada su usnuli na novogodišnje jutro ovu zemlju, nego zato što su zaista bili takvi. Oni su bili pečat svoje generacije, oni su bili naša ljepota, oni su bili naš ponos, oni su danas, ja vjerujem, okitili nebo i uljepšali onu vječnost gore, gdje nas čekaju. Gdje se polako smješe i gdje mole za nas i nadaju se susretu nas s njima, gore u Gospodinu.

“Kad nas je sve manje, nestajemo, selimo i onda još i umiremo na ovakav čudnovat način,” nastavio je svećenik iz Posušja: “Bio sam jedan od onih koji su ove naše mlade pratili do grobova, do posljednjih počivališta… Bio sam uz njihove obitelji u tome trenutku, odnosno uz jednu, jer je svatko od njih imao za sebe po jednoga svećenika. Ono što možeš kazati, to je probuditi čin nade koja posustaje. Zapravo otrti suzu s oka, moliti zajedno s njima. A ja vam samo mogu kazati znajući sve obitelji, svih osam osobno, da su to ljudi čvrste vjere, iskrene, one potpune, predane nade, koja ih drži u ovom trenutku. Oni će se u Bogu iz dana u dan pronalaziti s njima i oni će se u konačnici naći s njima.”

Don Joko Blažević za Bujicu je posebno prokomentirao podatak da je vijest o tragičnom odlasku mladih Hrvata iz Posušja, na HRT-u dobila proctor tek u 32. minuti Dnevnika: – To boli! To je još jedan mač koji probada srce! To je ono što muči, nas koji smo se mučili, pa i krv lili… Čini mi se da ne bi Hrvatska ništa izgubila, naprotiv, puno više bi dobila, isto kao i nacionalna televizija, kada bi se češće nadvirila s ove strane granice, jadne li granice, da vidi što je s nama i što se s nama događa. Mi smo srcem tamo i mi ne možemo drugačije. Mi smo tako formirani, mi smo tako odgojeni, iako će nam kazati da smo oni zadrti Hercegovci. Nismo mi zadrti, mi jedinu zadrtost koju u sebi imamo, to je ljubav, ljubav kojom volimo i svoga Boga i svoj narod, ma gdje on bio – bio on u Istri ili u Međimurju, Baranji, Dalmaciji ili Slavoniji. Nema veze, gdje god bio, ionako je u cijelom svijetu… Mi smo oni koji volimo i svakoga osjećamo kao brata. Osjećamo to i prema drugima, ali ako nećeš voljeti svoga, kako možeš voljeti drugoga?

DRELE KOMENTIRAO ZAUSTAVLJANJE HUMANITARNE POMOĆI IZ LJUBUŠKOG: “Nije kriva carina, krivi su ljudi koji vode državu!”

Obiteljima tragično preminule djece, sa suzom u oku obratio se i saborski zastupnik Domovinskog pokreta, Davor Dretar: – Prije svega, kao roditelj i kao otac, želim uputiti izraze moje najiskrenije sućuti, u moje osobno ime i cijele moje obitelji, roditeljima i obiteljima tih tragično stradalih mladih ljudi. I meni malo, kao i našem svećeniku, zadrhti glas jer cijele prošle godine, a i dobrim danima ove godine, tlo drhti pod nama, ali ništa ne drhti jače nego što to drhti roditelj nad sudbinom svoga djeteta. I ljubav koju roditelji osjećaju za svoj dijete, jedna je od najvećih koja može postojati na svijetu. Strašno je suočiti se s tako dubokom i istinskom tragedijom, u prvome danu nove godine, 2021. za koju smo očekivali da ćemo krenuti konačno nabolje, da će se tlo prestati tresti, da ćemo se riješiti i te nesretne korone… Sve nas, koji smo se još pomalo sneni budili na novogodišnje jutro, dočekala je ovakva strašna tragedija. Nisam siguran da kao Hrvat, katolik, kao otac i roditelj, mogu izreći dovoljno suosjećanja sa obiteljima stradalih.

Dretar je mećehinski odnos vlasti u Zagrebu prema Hrvatima u BiH, prokomentirao i kroz zadnji primjer zaustavljanja humanitarne pomoći i kamp-kućice iz Ljubuškog, namijenjene potresom pogođenom petrinjskom području: – Mislim da nije kriva granica, krivi su ljudi koji vode našu državu, ljudi koji nemaju senzibilitet, ljudi koji ne mogu prepoznati trenutak u kojem treba reagirati na pravi način.

Uslijedila je velika reportaža “o trutovima i radilicama“ na Banovini, u Bujici su objavljeni vrlo kompromitantni podaci o ravnatelju Civilne zaštite Damiru Trutu, a Drele je jasno osudio njegov napad na navijače: – Poručio bih Damiru Trutu da sam bio sve ove dane na tavanima i krovovima mnogih kuća na Banovini, gdje smo skidali crijepove i pokušavali kako god bolje znamo i možemo, osigurati ljudima barem donekle normalan život. Bio sam i s momcima iz Zadra, s momcima iz Šibenika, iz Vinkovaca, s dečkima iz Zagreba, bio sam s Puležanima… Nitko nije pio, nitko se nije tukao i to je sasvim sigurno. Ni BBB, ni Torcida, ni Tornado, ni Davor Dretar… Jedino što sam vidio da se pije u ovih pet dana, piju se nevjerojatne količine vode, sokova i mlijeka – to piju tzv. huligani!

NA TERENU JE VLADAO KAOS!

“Na terenu je vladao kaos,” opisuje situaciju, kojoj je i osobno na Banovini svjedočio: ”Za to su isključivo odgovorni ljudi koji su na funkcijama u ovoj državi, plaćeni da rade svoj posao, a oni su psolutno zakazali! Stožer su osnovali pet dana nakon potresa, a katastrofu proglasili tek sedmi dan… Narod je odmah, prvoga dana pohrlio pomoći, a Vlada je konstatirala da je riječ o katastrofi – tek u ponedjeljak.”

Država koja je dobro organizirana i dobro vođena, koja ima svoju vojsku, zna kako treba reagirati u ovakvim situacijama – kaže Dretar i dodaje: – U aktivnom sastavu Hrvatske vojske ima 12.000 vojnika, HV ima svoju mehanizaciju i ima svoje ljude… U Domovinskom ratu naša je vojska pokazala da može napraviti čuda, da može od kamenih stijena Velebita napraviti puteve, pomoću kojih je u vojno-redarstvenoj akciji ‘Oluja’ oslobođen najveći okupirani dio Hrvatske. Da imamo organiziranu državu, onda bi na teren izašla vojska. Da imamo sposobnu vlast, ona bi na taj način reagirala iste sekude, odmah nakon potresa na teren bi zašla HV, zatvorili bi Sisačko-moslavačku županiju i ne bi se dodatno dovodilo u oposnost ljudske živote. Međutim, mi nemamo sposobnu vlast i zata krivnju za vlastitu neorganiziranost i kaos, Trut i slični pokušavaju prebaciti na navijače i sve nas koji smo došli pomoći ljudima u nevolji.

DA DOĐE DO RATA, OPET BI DOŠLI BBB, TORCIDA…

Davor Dretar je iznio cijeli niz primjera s terena, koji dokazuju potpuno rasulo vlasti, a zapitao se i što bi bilo da se, ne daj Bože, ponovo dogodi agresija na Hrvatsku: – Ovakva prirodna ugroza je apsolutno u rangu s možebitnom agresijom. I pitam ja vas, što bi se dogodilo da je u utorak, u 12 sati i 19 minuta nepoznati agresor forsirao Dravu, Savu ili bilo koji drugi dio Hrvatske granice?! Što bi se dogodilo, jel bi’ se ponovilo isto kao i 90-tih, u onim uvjetima. Da dolaze BBB i Torcida, narod, kao što smo i sada izašli ili bi ozbiljna i navodno, dobro vođena država morala reagirati svojim snagama u roku nekoliko minuta?!

Plenkovićeva Vlada imala je dovoljno vremena pripremiti se za ovakvu situaciju, naročito nakon potresa u Zagrebu, no, reagirali su strahovito loše – jasan je Davor Dretar: – Primjerice, 201 kontejner upućen je za pomoć zdravstvenom sustavu u borbi protiv korone, a 77 ih je još uvijek u funkciji smještaja u Zagrebu i okolici… Ljudi moji, potres je bio u ožujku i još uvijek 77 kontejnera po Zagrebu i okolici ima ljude. Bojim se da istu vijest imamo i za one na potresom pogođenim područjima Gline i Petrinje. I vi ćete tamo biti barem 9 mjeseci, ako budete sretni, pa dobijete kontejner!

“Preko milijun i pol kuna vrijedna krovna folija krenula je prema Banovini kako bi ljudima pomogli da prekriju krovišta i da im u kuće ne prodire kiša, a mi smo na to morali platiti PDV,” ispričao je pred kamerama zastupnik DP-a: “Država smatra da je to normalno, a to je donacija ljudima koji su stradali! Država kaže: “Može, super!” I stave rukice u džep i pa zaključe: “Može, meni PDV lijepo vas molim?!” Tako oni funkcioniraju…”

KAD’ ZAGUSTI, ONI OTVARAJU MAIL ADRESU!

Kada zagusti, onda Hrvatska vlada otvara gmail adresu – iznosi Dretar još jednu kritiku na račun neshvatljivog odnosa vladajućih prema stanovništvu Banovine i daje konkretan prijedlog: – U svakom trenutku trebali bi biti iznimno pripremljeni, a ne čekati prirodne katastrofe kao okidač da pokrenemo promjene u sustavu koji sada naprosto ne funkcionira. Jedan tambeni kontejner s kupaonicom od 6 kvadratnih metara, potpuno novi, košta 37 tisuća kuna i kada bi država išla u neku organiziranu nabavku tisuću komada, dobila bi ih bitno jeftinije, možda po 25 ili 30 tisuća kuna… Tisuću takvih kontejnera je 30 milijuna kuna, no, ova vlast smatra da ne vrijedi uložiti trideset milijuna kuna u kontejner koji će biti tu ne samo sada, već i sljedećih dvadeset ili trideset godina, bude li potrebno. S obzirom da oni to ne shvaćaju, uvijek imaju mogućnost pronaći krivce za katastrofu na terenu – bili to navijači, vi, ja ili neka bakica koja sada nema gdje biti…

Upozorio je i na krađe humanitarne pomoći, zbog čega su se pripadnici Domovinskog pokreta zamalo fizički sukobili s pljačkašima: – To što se događalo u nedjelju, u mjestu Sela, na samom ulazu u Sisak je nevjerojatno! Bili smo na terenu, u mjestu Sibić i rješavali problem s donacijom goriva za agregate, koje smo iz Varaždina dovezli ljudima. Javila nam se djevojka iz našeg skladišta, za kojeg smo dobili dozvolu u lokalnoj osnovnoj školi, gdje smo skladištili hranu i ostalu robu, koja se organizirano i transparentno dijeli svim ljudima u potrebi… U skladište su nam upali vatrogasci i počeli iznositi robu, ignorirajući upozorenja naših mladih volontera… Nije problem da su si uzeli meso za kotlovinu, ali zaista se pitam što im je trebalo točno 50 kilograma kave, koliko su odnijeli iz našeg skladišta?! Što im je trebalo 12 potpuno novih, neraspakiranih električnih grijalica, koje su po nekim navodima završile po privatnim kućama?! Poručujem s ovoga mjesta da kao čovjek, kao Hrvat i kao saborski zastupnik, neću pustiti da to samo tako prođe i da će humanitarna pomoć završiti kod onih kojima je najpotrebnija.

Drele je istaknuo da ima snimku cijele krađe, kao i fotografije počinitelja pa ih je pristojno zamolio da vrate ono što su uzeli…

ZASTUPNIK DP-a PROZVAO ŽINIĆA ZBOG OBNOVE, NARUGAO SE I BRANKI MITIĆ!

Nezaobilazna tema bila je i vijest da Uskok pokreće istragu zbog lopovluka u gradnji tijekom obnove na Banovini, zbog čega su se mnoge kuće srušile kao da su od kartona: – Obnova ratom porušenih područja, pa tako i Banovnine, klasični je modus operandi koruptivnog društva kakvo je na našim prostorima ustanovljeno od strane duopola HDZ-a i SDP-a. Ma, tko bi uopće pitao kakve su kvalitete kuće sagrađene tijekom obnove, da se na Banovini nije dogodio ovaj strašni potres – nitko nikada. Ako bi se jedna tu i tamo srušila, ako bi pao susjedov orah ili bi krava malo jače udarila repom u zid kuće, reklo bi se – to je jedna kuća, to je izdvojeni slučaj… Sada, kada ih je popucalo 99 posto, svi su napokon shvatili o čemu je riječ i svi su odjednom vrlo zainteresirani tko je, kako i zašto vodio obnovu, a mi to jako dobro znamo. Primjerice, današnji sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, u ono je doba bio glavni nadzorni čovjek za provedbu obnove na području županije.

“Preporučio bih svima onima koji vode lokalnu upravu, bila ona općinska, gradska ili županijska, ako već ne znaju gdje im žive stanovnici i gdje se nalaze sela i zaseoci, najbolje bi im bilo da odu u arhiv i nađu neke stare austro-ugarske vojne karte iz 1890. ili ranije i vjerojatno će to tamo biti ucrtano – pa mogu naučiti,” narugao se u Bujici Drele i Branki Bakšić Mitić, zamjenici gradonačelnika Gline: “Imali smo ogromne javne natječaje, gdje smo tražili da se dronovima snimi cijela Hrvatska i da znamo gdje nam je svaki centimetar zemljišta. To uopće nismo iskoristili otišle su desetine milijuna kuna i ništa konkretno nismo dobili, osim što je nekim seljacima došao malo veći porez jer je netko iz zraka ustvrdio da imaju osam ili devet kvadrata više…”

UŽIVO IZ STRAŠNIKA: STJEPAN PRAŠNJAK, OTAC DVANAESTERO DJECE, ZAHVALIO NAVIJAČIMA!

Uživo iz Strašnika pored Petrinje, gdje je bio epicentar strašnog potresa, u Bujicu se javio Stjepan Prašnjak, invalid Domovinskog rata i otac dvanaestero djece. Njegova je kuća također teško stradala u potresu, međutim, razbjesnile su ga izjave ravnatelja Civilne zaštite protiv navijača pa je radije govorio o tome: – Mogu reći sve najbolje o tim dečkima, o toj hrvatskoj mladosti! Kad nas je zadesila ova teška sudbina, i prvi su nam priskočili u pomoć… I danas su ovdje, u selu Strašniku i pomažu nam. I ne rade oni s nekim zamorom, oni rade s čašću, ponosom i velikim suosjećanjen za narod na ovom prostoru.

Tijekom javljanja uživo, mikrofon je u ruku uzeo i maskirani BBB-ovac Tomislav, iako to nije bilo u planu: – Samo bih se želio nadovezati na Trutovu izjavu i podsjetiti ga da su hrvatski navijači prvi ušli u ova razrušena sela i da ćemo ovdje ostati do kraja uzdignute glave i ponosni. Još Hrvatska ni propala, dok mi živimo!

I onda je uslijedilo javljanje Damira Markuša, starog BBB-ovca, vukovarskog dragovoljca i predsjednika kutinskog ogranka Domovinskog pokreta: – Hrvatski narod i povijest, pamtiti će BBB i Torcidu, Armadu, Ultrase, sve navijačke skupine, koje su ovdje došle među prvima i pomagale hrvatskome narodu i svima kojima je to trebalo, a neće sigurno pamtiti trutove!

DAMIR MARKUŠ ZATRAŽIO TRUTOVU OSTAVKU!

“Hrvatski navijači ne žele pred kameru, oni se ovdje nisu došli slikati, a ja moram stati u njihovu obranu jer to što je izgovorio Damir Trut je i više nego nedopustivo,” nastavio je Markuš: “Mene, kao načelnika Stožera Civilne zaštite Grada Kutine, kojem je Trut zapovjednik i imenjak, je sram zbog onoga što je rekao. Trut, daj ostavku!”

Neopoziva ostavka je najmanje što može napraviti – smatra Markuš.

Nije propustio prokomentirati ni napad na Milorada Pupovca kod Gline: – Pupovac je došao provocirati, on nije došao pomoći ljudima! Što je on uopće napravio za građane bilo koje nacionalnosti, što je on napravio konkretno – ništa. Samo je brojao krvna zrnca kada se dogodila ova tragedija…

Kada treba lupiti po hrvatskom dečku, koji je možda u afektu nešto rekao, onda su brzi – zaključio je Markuš: – A kada treba sankcionirati one koji su opljačkali narod na obnovi, onda se, nažalost, treba dogoditi potres, kako bi se nešto poduzelo i kako bi odgovorni bili sankcionirani.

Glas.Brotnja