Bijaše mjesec ožujak godine Gospodnje 2022. kada sam s otišao u Njemačku s namjerom obići svoje roditelje stigao u jedan mali gradić smješten u planinskom dijelu sjevernog Schwarcwalda. Bijaše to Freudenstadt. Par dana sam razgledavao grad, upoznavao ljude, obilazio znamenitosti grada, muzej i ostalo, trgovačke lance, probao prehrambene artikle. Došla je polako i nedjelja vrijeme kada čovjek predan Bogu traži duhovnu okrjepu, kako bi konzumirao namirnicu vječnog života a to je Tijelo Kristovo.

Tako sam došao pred Božji hram u Freudenstadtu, pred crkvu koja nosi naziv Tabor Kirche, Kristov Hram. Osjećaj je bio poseban. Daleko od svoje rodne kuće ja i mnogi drugi slavimo Boga. Župna zajednica živa, Misa svake nedjelje, krunica prije Mise, služba čitača, ministranata, služba pjevača sve tri službe, koji daju liturgiji jedan potpuno drugi i dublji smisao.

Malo po malo naviknuo sam se na ritam života u tom malom gradiću. Dani su se nizali jedan za drugim, uobičajenim ritmom posao, kuća, obilazak grada, druženje s prijateljima, a onda dolazi dan „D“, Nedjelja, spomen dana Gospodnjeg. Dan koji je za svakog vjernika poseban dan u kojemu traga za duhovnom okrjepom, dan koji ga ponovno vraća na njegov početak, na Njegovog alfu i omegu, koji ga dovodi pred Krista.

Posebno ću se osvrnuti na pjevačku službu u Crkvi, pri tom ne zanemarujući ostale službe u Crkvi. Pjevanje je oduvijek sastavni dio bogoslužja. O tome svjedoče i Stari i Novi zavjet. Tako je to bilo u apostolskoj Crkvi, odnosno u kršćanskom bogoslužju, od samih početaka.

Tako je to i u Hrvatskoj Katoličkoj Zajednici u Freudenstadtu. Zbor vodi i ravna gosp. Alberto Stanić,koji nam je došao iz Pule. Gosp. Mladen Hatz je vijećnik, član zbora, bez njega pjevali bi akapelu.

Liturgijski su propisi jasni: uloga zbora, orgulja i zborovođa, je prvenstveno je ta da promiču djelatno sudjelovanje svih u bogoslužju. Treba pogledati na naše izvore utemeljene na Svetom pismu i najnovijoj tradiciji Crkve. Tako će nam bogoslužje biti ono što i jest: zajedničko slavlje svih vjernika gdje se pod predsjedanjem zaređenog službenika ostvaruje vazmeno otajstvo po kojem smo spašeni i po kojem se spašavamo.

Zajednica ima jako zanimljivu povijest koju ću u nastavku svog teksta u kratkim crtama i pojasniti.

Dana 1. srpnja 1973. osnovana je Hrvatska katolička misija Freudenstadt, koja je nastala odvajanjem od HKM Sindelfingen. Od 2. srpnja 1983. središte misije je u Wildbergu, a od 20. prosinca 1991. u Nagoldu. Promjenama sjedišta misije mijenjalo se i njezino ime. Posljednja velika promjena je 2007. Godine – premještaj misijskog ureda i stana svećenika u centru Nagolda u Kernenu.

Restrukturiranjem pastoralnog rada u biskupiji Rottenburg-Stuttgart dogodile su se važne promjene i za sve Hrvate u biskupiji: od 1. srpnja 2005. ukida se naziv misije, a osnivaju se zajednice drugih materinskih jezika. Tako na velikom području bivše HKM Freudenstadt (kasnije HKM Nagold) nastaju tri zajednice – HKZ sv. Leopolda Mandića u Freundstadtu, HKZ sv. Nikole Tavelića u Nagoldu i HKZ sv. Josipa i Calwu.

Svaka zajednica ima svoje pastoralno vijeće, pravo korištenja župnih prostora, određene financije i samostalnost pastoralnog rada i to sve na hrvatskom jeziku. Prvi je voditelj misije bio isusovac o. Josip Rožmarić (1973. – 1977.), zatim franjevci provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba fra Mijo Hrman (1977. – 1978.), fra Josip Tretnjak (1978. – 1982.), fra Tomo Rumenjak (1982. – 2002.), a od 2002. voditelj je misije i od 2005. triju novoosnovanih zajednica fra Ivan Mihalinec. Prva pastoralna suradnica bila je Božica Kössig koja je krajem 2012. otišla u mirovinu, a od 1983. pridružila joj se Mirjana Krušlin koja djeluje do danas. Novi upravitelj je fra Željko Baković. 

Daniel Landeka

Magistar Religijske pedagogije i katehetike, Daniel Landeka