Licence to kill

Kako piše britanski Daily Mail, osobe mlađe od 40 godina pozivaju se na provjeru srca jer bi mogle biti u opasnosti od sindroma iznenadne smrti odraslih ili skraćeno SADS-a.

SADS je „krovni izraz za opisivanje neočekivane smrti kod mladih ljudi“, rekao je The Royal Australian College of General Practitioners, koji se najčešće javlja kod osoba mlađih od 40 godina, bez obzira na to održavaju li kondiciju i zdrav način života. Izraz se koristi kada se obdukcijom ne može pronaći očiti uzrok smrti.

Zaklada SADS sa sjedištem u SAD-u rekla je da više od polovice od 4000 godišnjih SADS smrti djece, tinejdžera ili mladih odraslih osoba ima jedan od dva glavna znaka upozorenja. Ti znakovi uključuju obiteljsku anamnezu dijagnoze SADS-a ili iznenadnu neobjašnjivu smrt člana obitelji, nesvjesticu ili napadaj tijekom vježbanja, ili kada su uzbuđeni ili prestrašeni.

Prošle godine 31-godišnja žena Catherine Keane umrla je u snu, u vrijeme dok je živjela s dvoje prijatelja u Dublinu. Njezina majka Margherita Cummins rekla je: „Svi su radili od kuće pa nitko nije obraćao pažnju kada Catherine nije sišla na doručak. Poslali su joj poruku u 11.20 sati, a kada nije odgovorila, provjerili su njezinu sobu i ustanovili da je umrla.“

Gospođa Cummins je izjavila da je njezina kći „redovno pohodila teretanu i pješačila 10.000 koraka svaki dan“.

Bakerov Institut za Srce i Dijabetes u Melbourneu razvija prvi SADS registar u zemlji, a njihov glasnogovornik je izjavio: „U državi Victoriji godišnje se javlja oko 750 slučajeva ljudi mlađih od 50 godina koji dožive iznenadni srčani zastoj. Od toga, kod otprilike 100 ljudi ne može se naći nikakav uzrok, čak ni nakon opsežnih obdukcija.“

Kardiologinja i istraživačica s Bakerovog Instituta, dr. Elizabeth Paratz kaže: „Ovaj registar je bio prvi u zemlji i jedan od rijetkih u svijetu koji je kombinirao informacije hitne pomoći, bolnice i forenzike.“

Dr. Paratz kaže da se većina slučajeva SADS-a, njih oko 90 posto, događa izvan bolnice, tako da je zapravo sve prepušteno osoblju hitne pomoći, a samo 10 posto onih koji stignu do bolnice ujedno i prežive.

„Za obitelj i prijatelje žrtava, SADS je vrlo težak za shvatiti jer ne postoji dijagnoza“, rekla je dr. Paratz, te dodala: „Iz perspektive javnog zdravlja, borba protiv SADS-a nije lagana s obzirom na činjenicu da znanstvenici još uvijek nisu 100 posto sigurni koji geni uzrokuju ovaj sindrom”.

I dok liječnici bespomoćno tumaraju mračnim bespućima vlastite indoktriniranosti pogrešnim medicinskim informacijama, a znanstvenici pišu plaćeničke tekstove studija za farmaceutsku mafiju, nama, običnim ljudima otvorenog uma, situacija je prilično jasna. Sadržaj spremnika koji se u tijela ovih ljudi uštrcavao iglom pokazuje se vrlo učinkovitim.

Provjeri.hr