Dana 08.srpnja 2021.godine Vlada FBiH je po hitnom postupku usvojila Prijedlog zakona o roditeljima njegovateljima i dostavila ga Parlamentu FBiH koji će također po hitnom postupku ovaj prijedlog zakona staviti na dnevni red i njegovo usvajanje.
Po ovom prijedlogu zakona roditelji koji imaju djecu 100% invalide, kojima je potrebita cjelodnevna skrb su ovaj Zakon željno iščekivali od 2019.godine kada je izrađen njegov prvi nacrt, i ovo usvajanje navedenog prijedloga Zakona su dočekali s velikom radošću jer su oduvijek znali poučeni pozitivnim europskim iskustvima kako je usvajanje ovakvog zakona izrazito human, moralan i ljudski čin predlagatelja tog zakona među kojima postoje mnogi koji i sami imaju u svojim obiteljima djecu 100% civilne invalide.

No, isto tako poučeni nekim ranijim iskustvima kada su predlagani zakoni koji se tiču prava istinskih razvojačenih Branitelja iz borbenih postrojbi bez ikakvih prava iz Domovinskog rata u BiH sumnjali su kako će i ovaj zakon kao neki zakoni iz oblasti braniteljskih prava biti dočekani na nož, te će vladajuće političke elite koje nemaju nikakve sveze s ratom i ratnim strahotama ali ni sa problemima s kojima se suočavaju obitelji, odnosno roditelji s djecom 100% invalidima i u ovom zakonu načiniti niz grijeha, podvala i propusta što se na žalost i dogodilo.

U ovom prijedlogu zakona o roditeljima odgajateljima se između ostaloga navodi slijedeće:

1.Roditelju ili roditeljima koji imaju dijete ili više njih sa smetnjama i s procentom invalidnosti ii oštećenja organizma od 100% o kojemu ili o više njih se treba skrbiti od 0-24 sata priznati će se pravo na mjesečnu naknadu u visini od najniže neto plaće u FBiH i uplata doprinosa za MiO,
2.To pravo pripada roditelju do navršene 65 godine života odnosno do navršene 30 godine života djeteta,
3.To pravo se priznaje roditelju koji je nezaposlen i prijavljen na evidenciji službe za zapošljavanje, gdje se izuzetno može priložiti dokaz od porezne uprave kako taj roditelj ukoliko nije na evidenciji službe za zapošljavanje nema primanja, odnosno nije osiguran u jedinstvenom sustavu registracije kontrole i naplate doprinosa,
4.Pravo na status roditelja njegovatelja isključuje pravo osobe s invaliditetom na njegu i pomoć druge osobe.

Iščitavajući pomno odredbe ovog prijedloga zakona u oči odmah upadaju mnoge nelogičnosti, kontradikcije a kamoli neljudske i nemoralne odredbe koje u svakom roditelju koji se danonoćno, godinama skrbi za svoje dijete koje mu je Bog podario kao takvo, pa i svakom drugom čovjeku koji ima senzibiliteta i osjećaja za takvu djecu i križ njihovih roditelja koji su dragovoljno prihvatili u ime države čija je to prvenstvena obveza, u najmanju ruku izazivaju potpuno razočarenje jer bijes, srdžba i proklinjanje ne stanuju u glavama takvih roditelja koji su davno naučili što je ljubav i oprost jer inače ne bi mogli ljubiti svoju djecu i s njima živjeti nekoliko života istovremeno što nije dano nikome drugom osim njima.

Prva nelogičnost se odnosi na prijavu takvih roditelja na Zavod za zapošljavanje kada je i pticama na grani potpuno jasno kako ti roditelji nikada neće prihvatiti nikakav posao jer je za njih posao pri rođenju njihovog djeteta unaprijed određen a on je sustavna briga i skrb za njihovo dijete. Nikakav posao bez obzira kako plaćen bio ne može nadomjestiti njihovu ljubav i skrb za to dijete. Stoga je potpuno bespredmetno tražiti njihovu prijavu na Zavodu za zapošljavanje ukoliko se oni odista skrbe za svoje dijete kojemu je potrebita danonoćna pomoć i njega. Drugo je pitanje ukoliko je neki od roditelja ili oboje dalo svoje dijete u specijaliziranu ustanovu o kojima se skrbi država ,tada roditelj može biti prijavljen na tom Zavodu za zapošljavanje i tražiti posao. No, ovi roditelji za koje je evidentno kako se godinama s ljubavlju skrbe za svoje dijete u svom domu nikakva prijava na zavodu za zapošljavanje nije potrebita.

Nadovezujući se na ovaj dio predlagatelj zakona je ostavio ipak mogućnost i to izuzetno roditeljima mogućnost dostavljanja potvrde iz porezne uprave kako nemaju primanja što nedvojbeno potvrđuje tezu kako je prijava na Zavodu za zapošljavanje apsolutno nepotrebna takvim roditeljima kao što je nepotrebna i razvojačenim braniteljima koji traže tzv.“egzistencijalnu novčanu naknadu“,što im je jedan od uvjeta dobivanja iste.

Druga nelogičnost, nemoral i neljudskost se ogleda u tome premda je ovaj pasusu zakona nejasan kako se prava roditelja odgajatelja vežu do 65 godine života roditelja odgajatelja odnosno do 30 godine života djeteta. Ispada po ovome kako nakon navršene 65 godine života roditelja isti gubi pravo na mjesečnu naknadu po tom zakonu iako nema uvjeta za mirovinu, odnosno ukoliko dijete navrši 30 godina života roditelj gubi pravo na status roditelja njegovatelja. Ukoliko je ova odredba točna što ćemo s roditeljima koji su stariji od 65 godina života a skrbe se i dalje za djecu koja su starija od 30 godina života?Znači li to kako oni ostaju bez naknade po ovom zakonu nakon navršenih 65 i 30 godina života?

Treća kontradikcija ,nelogičnost i nemoral se ogleda u tome što je predlagatelj zakona predvidio ukidanje dodatka za njegu i pomoć druge osobe njihovog invalidnog djeteta ukoliko roditelj dobije status roditelja njegovatelja.
Imajući u vidu kako dijete sa 100% oštećenjem organizma ima cca 403,00 KM mjesečno po osnovu utvrđene invalidnosti,(civilna invalidnost,109 KM,dodatak za njegu i pomoć druge osobe 270,00 KM,te ortopedski dodatak 19,00 KM),ukidanjem tuđe pomoći i njege od 270,00 KM djetetu ostaje cca 129,00 KM.

Priznavanjem statusa roditelju njegovatelju on dobiva cca 420,00 KM neto najniže plaće u FBiH plus uplata doprinosa za MiO.Ispada po ovome kako su obitelji,odnosno roditelji djece 100% invalida u plusu samo 129,00 KM mjesečno što ukupno iznosi 549,00 KM a nastavljaju raditi sve po starom kako su i radili. Dakle predlagatelj zakona“nagrađuje“ takve roditelje sa 129,00 KM mjesečno po zakonu o roditelju odgajatelju i za to mu je trebalo pune dvije godine dana.Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Ako se ima u vidu kako takva djeca imaju utvrđenu 100% invalidnost oštećenje organizma, i gdje im je po Zakonu o osnovama socijalne zaštite u FBiH priznat novčani iznos od cca 403,00 KM mjesečno jer svaka država ovoga svijeta pa i BiH ima ustavno-pravnu obvezu koju je preuzela nizom ratifikacija međunarodnih ugovora i sporazuma koji se tiču prava invalidnih osoba, platiti taj novčani iznos premda je i on prenizak za obujam poslova koje takvi roditelji imaju skrbeći se za svoje dijete,otkud pravo predlagatelju zakona smanjivati odnosno ukidati dodatak za njegu i pomoć druge osobe kada je i taj iznos od 403,00 KM minimum minimuma koji treba pripasti takvoj djeci odnosno njihovim roditeljima i obiteljima.

S druge strane što ćemo s roditeljima koji su upravo zbog svoje skrbi za takvu djecu lišeni prava na rad što je njihovo ustavno pravo?Zar je tzv“nagrađivanje“njih sa 129,00 KM mjesečno adekvatna naknada njima što su lišeni ustavnog prava na rad?

Svi znamo kako se uvijek nakon usvajanja nekog zakona izrađuju pravilnici koji podrobnije razrade sve točke nekog zakona pa će tako biti učinjeno i s ovim. No,najvažnije od svega je naznačiti i ukazati na nelogičnosti, kontradikcije ,nemoral i neljudskost predlagatelja bilo kojeg zakona pa i ovoga a ti pravilnici neka onda razrađuju što žele.

Konačno što reći na kraju? Ovaj prijedlog zakona je tek jedan u nizu loših zakona u FBiH koji su donijeti zahvaljujući bešćutnim političkim elitama koje vladaju na prostoru BiH od završetka Domovinskog rata do danas. A to su napomene radi stranke SDA i HDZ BiH kao vodeće stranke u FBiH kada su pitanja iz nadležnosti FBiH, premda postoje i druge stranke koje su participirale u vlasti na ovaj ili onaj način. Nikada nisu htjeli ni umjeli oslušnuti istinsko bilo napaćenog naroda BiH bez obzira na vjersku, nacionalnu ili političku opredijeljenost.

Sve se nekako vrti u krug, ringišpilom koji netko od ovih stranaka pokreće ili gasi, a u tom vrtuljku kome se zavrti u glavi ostaje onesviješten ili podlegne. Zapravo mnogi su već podlegli jer se taj ringišil zavrtio jako što je konačno i bio cilj vlasnika tog ringišpila.

Taj ringišpil je zapravo natjerao mnoge razvojačene Branitelje HVO-a iz borbenih postrojibi bez ikakvih prava iz rata na izvršenje sudicida,mnogi su umrli stiješnjeni između teških bolesti i neimaštine.Mnogi su teško oboljeli, dok se mnogi nalaze na rubu materijalne i duhovne oskudice.

Taj ringišpil je i mnoge roditelje sa djecom 100% invalidima natjerao na isto ,dok će ovaj prijedlog Zakona taj trend još više nastaviti pa čak i ubrzati. Nastaviti će tamo gdje su drugi loši zakoni po Branitelje i roditelje djece 100% invalida stali.

Kome se obratiti i od koga mogu zatražiti pomoć roditelji djece sa poteškoćama u razvoju ili s drugim smetnjama kada će predlagatelj zakona zacijelo uspjeti u svojoj nakani i progurati i ovaj nakaradni i diskriminirajući zakon o roditeljima njegovateljima u parlamentarnoj proceduri kao što su progurani i drugi još lošiji i štetniji zakoni?

Bez obzira što ostaju mnoge zakonske mogućnosti osporavanja ovog i svakog drugog lošeg zakona realne su pretpostavke kako će upravo ovakav nakaradan i štetan prijedlog zakona ugledati svijetlo dana bez obzira na pritužbe nezadovoljnih roditelja i njihovih pomagača.

Što dakle ostaje roditeljima koji njeguju i paze svoje male ili odrasle anđele?

Ostaje im biti ustrajan kao i do sada i moliti milosrdnog Boga,Oca Stvoritelja neba i zemlje da im da snage zajedno s njima živjeti ovaj darovani život, koji je darovan isključivo njima a ne nekome drugome. Živjeti ovaj život sa svojim malim anđelčićima koji imaju Downov sindrom ,smetnje u psihomotornom razvoju, ili mnoga druga neizlječiva oboljenja ili smetnje, s njima se radovati, tugovati, plakati, igrati kolo sreće, bdjeti nad njima i s njima. Gledati ih kako dišu i rastu u zajedništvu s nima jer je to najviše što traže od života za njih. Svaki sekund života svoga podrediti njima, njihovom osmjehu, pa dok traje, traje. I nikada ne žaliti ni za čime što je moglo ili trebalo biti. Ostaviti iza sebe sve zablude i nadanja za koje su živjeli pa čak i za nadanja koja su vezana uz donošenje ovakvog zakona. S njima svakim danom učiti na svojim greškama koje će dati stostruke plodove njihovim roditeljima koje će potom oni dijeliti drugima koji ih budu željeli uzeti.

I nikada ne proklinjati i kleti što ih se konačno država ne sjeti kako je pravedno i pošteno jer pravedno i pošteno je jedino biti sa svojom dječicom i nikada ih ne napustiti po cijenu života svoga pa neka priča što god tko hoće. Ne tražiti nikakvu naknadu za skrb nad njima jer takva vrsta skrbi nema cijene. Ona je određena srcem i mjeri se njime. Stoga ovaj prijedlog zakona o roditeljima odgojiteljima koji će biti najvjerojatnije usvojen u formi kako se predlaže neka ne bude mjerilo roditeljske ljubavi za njihovu djecu o kojima se skrbe godinama, dan i noć, po suncu i mjesecu. Bez sunca ili mjeseca.

Neka mjerilo njihove ljubavi budu te divne, lijepe okice i osmjesi njihovih anđela za koje žive ovaj život.

Vlado Marušić,/Braniteljskiportal.ba