10.travnja 1941.godine Pukovnik Slavko Kvaternik je proglasio NDH(Nezavisnu državu Hrvatsku). Njegove proročanske riječi kojim je hrvatski narod nakon višestoljetnog sna dobio svoju samostalnu i suverenu državu nakon niza osvajača i tirana koji su je svojatali i otimali joj teritorij tako da ona danas izgleda kao oglođana jabuka,pročitajte ovdje:

Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska. Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika. Bog i Hrvati! Za dom spremni!

NDH je od 1941.-1945. bila priznata od 17 suverenih i nezavisnih država (tada ih je bilo svega šezdesetak u svijetu). Bile su to: Kraljevina Madžarska, Njemački Reich, Kraljevina Italija, Slovačka Republika, Carevina Bugarska, Kraljevina Rumunjska, Carevina Japan, Španjolska, Finska Republika, Kraljevina Danska, Carevina Mandžurija, Kraljevina Tailand, Nacionalna Kina, Država Burma, Talijanska Socijalna Republika, Filipinska Republika i Slobodna Indija. Iako nikada nisu priznale NDH, konzulat u Zagrebu i diplomatske odnose imale su: Švicarska, Francuska, Argentina, Portugal, dok je Švedska priznavala putovnice. NDH je imala konzulat u Beogradu, glavnom gradu Srbije. Zanimljivo je da je NDH bila primljena u Međunarodni crveni križ, Međunarodnu poštansku uniju (UPU) te da je pristupila Ženevskim konvencijama o poboljšanju postupka s ratnim zarobljenicima i ranjenicima na bojnom polju. Sudjelovala je i kao ravnopravni član u Savezu europskih književnika, pravnika, novinara, mladeži, filma, željeznica itd., a u tim savezima su sudjelovale i nezaraćene europske države. Sudjelovala je i u raznim trgovinskim međunarodnim ugovorima, zajedno s neutralnim državama.

Osim toga diktatura srbijanskog režima u prvoj Jugoslaviji još je više ojačala težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom. Međutim, vrlo brzo dolazi do prvih razočaranja. U skladu sa ratnim prilikama u Europi i svijetu, sloma fašističke Italije i gubitaka Hitlerove Njemačke, dolazi i do propadanja NDH. Povlačeći se s njemačkom vojskom, vojne postrojbe NDH ali i civili napuštaju glavni grad Hrvatske Zagreb u koji 8. svibnja 1945. ulaze partizanske postrojbe. Time je prestala postojati Nezavisna Država Hrvatska, a državu su napustili uz vojsku i stotine tisuća civila: staraca, žena, djece i muškaraca. Hrvatski narod nakon toga je doživio egzodus, a nad njim su komunističke snage pod Titovim vodstvom počinile brojne zločine. Ubijen je cvijet mladosti i društvena elita tako da se hrvatski narod ni do dana današnjega nije oporavio.
Iščitavajući pomno povijesne podatke o NDH, kalvariji hrvatskog naroda od prije njenog stvaranja a poglavito nakon ulaska jugo-komunističkih zlikovaca partizana i četnika 08.svibnja 1941.godine u Zagreb, te Križnog puta hrvatskog naroda na kojem je prema dostupnim službenim podacima stradalo preko 500 000 nevinih Ustaša, Domobrana, žena, djece i staraca, a još najmanje toliko je provelo veći broj godina po njihovim kazamatima diljem zločinačke SFRJ od kojih je također dobar dio ubijen, neki svirepo mučeni i osakaćeni, dok su neki pobijeni hladnokrvno diljem svijeta od strane zvijezde petokrake koja je apsolutno ista kao i ona koja je izvršila agresiju na RH, Sloveniju, BiH,Kosovo, opravdano se postavlja pitanje kako je moguće da je hrvatski narod uopće opstao na ovim prostorima.

Nakon što su zločinačke trupe ušle u Zagreb po završetku II svjetskog rata 08.svibnja 1945.godine započele su svoj krvavi đavolski pir kojemu je cilj bio potpuna eliminacija hrvatskog naroda. Pobili su ponajprije vodeće hrvatske intelektualce, svećenike, te sve one za koje su smatrali ukoliko izu ostave na životu da će nastaviti rovariti protiv tzv.“demokratskog procesa“koji nije bio ni d. od tog procesa već UZP(Udruženi zločinački poduhvat)nezapamćen u modernoj povijesti. Taj UZP nije bio nimalo naivan proces jer je računao ama baš na sve. Fizički nisu mogli likvidirati cijeli hrvatski narod ali su računali kako će ubojstvima, zatvaranjima, ucjenama, prijetnjama, zastrašivanjima ubiti svaku pomisao u hrvatskom narodu želju i volju za stvaranjem neke druge NDH bilo kada. Ikada više.

U tom smislu u svaku MZ po općinama i gradovima diljem te zločinačke države postavili su po nekoliko svojih Juda kojima je bio cilj pratiti i izvještavati o svim aktivnostima u tim MZ tako da je izdajama takvih hrvatskih izroda mnogi Hrvati odležali godine zatvora zbog pjevanja Božićnih ili staro-hrvatskih pjesama, a da ne govorimo o nekoj malo težoj izjavi nekoga od njih. Bivša milicija je dolazila u selo niti 5/pet minuta nakon što su se počele pjevati takve pjesme ili davati izjave iz čega proizlazi kako su Udbini špijuni bili svugdje gdje je bila bilo kakva aktivnost u tom smjeru. Ovdje ne treba napominjati kako su sve ključne pozicije u bivšim državnim poduzećima držali provjereni Udbaški kadrovi, počev od bivše milicije, općine, školstva, zdravstva, poglavito sudstva ili bilo čega drugog.

No, ono što je njih najviše boljelo i kopkalo je rovarenje iz naše Svete Katoličke i Apostolske crkve. Premda su oduvijek iz te crkve dolazili pomirbeni tonovi njima je naša crkva značila najveću opasnost i autoritet među hrvatskim pukom te je stoga trebalo i u crkvene redove ubaciti svoje doušnike među crkvenim klerom. Na žalost hrvatskog naroda zločinci su to uspjeli učiniti koristeći prokušane Udbaške metode ucjena, prijetnji i zastrašivanja, ako ne samih svećenika onda njihovih bližnjih te su na taj način dobili na svoju stranu određen broj labilnih svećenika koji su umjesto služenja Bogu počeli služiti njima i odavati tajne iza crkvenih vrata.

No, unatoč tome svemu hrvatski narod je i dalje težio imati i dobiti svoju samostalnu i suverenu hrvatsku državu koju je napokon Božjom providnošću dobio zahvaljujući pojavi dr. Franje Tuđmana prvog hrvatskog predsjednika. Povijesne okolnosti i povijesno nasljeđe koje je obilježilo Hrvatsku kao državu koja je zajedno sa fašističkim silama doživjela poraz u II svjetskom ratu nije joj išlo na ruku te joj je prijetila realna opasnost potpunog sloma pod čizmama JNA i agresorskih srbo-četničkih hordi zla imajući u vidu tehniku kojom su raspolagali ali i bezrezervnu pomoć suradnika te zločinačke države diljem svijeta od kojih treba izdvojiti Francusku,Englesku i Rusiju.

Dogodilo se ipak čudo i RH je stvorena na krvi svojih hrabrih ratnika i svih onih kojima Hrvatska leži na srcu. Postavlja se logično pitanje što bi se dogodilo hrvatskom narodu da su kojim slučajem izgubili u Domovinskom ratu svoj san o neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj. Zasigurno bi Hrvatski narod doživio istu i znatno goru sudbinu od hrvatskog naroda nakon II svjetskog rata. Najvjerojatnije nositelji zvijezde petokrake ne bi ostavili ni kamen na kamenu i „popravili“bi svoje zločine na štetu hrvatskog naroda koje su propustili učiniti nakon II svjetskog rata.

Konačno dolazimo do toga kakve uzročno posljedične sveze imaju dvije hrvatske države stvorene vjekovnom željom hrvatskog naroda za samostalnošću i suverenošću. Prva se zvala NDH što je sasvim logično i prihvatljivo ime za hrvatski narod u vjeke vjekova. Amen. Druga se zove Republika Hrvatska i to ime je nastalo kao produkt raspada bivše SFRJ koja je bila sačinjena od 6 republika i dvije autonomne pokrajine. I jedna i druga su legalno i legitimno stvorene države voljom hrvatskog naroda, Obje su međunarodno priznate i postale članice niza međunarodnih asocijacija. NDH je imala svoju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, koju danas ima RH. U trenutku stvaranja obje su imale svoje regularne oružane snage,NDH policiju,Ustaše,i domobrane, a RH također policiju,ZNG,i hrvatsku vojsku. Imale su svoje banke,i svoje priznato platežno sredstvo hrvatsku kunu.

Sada dolazimo do ključnog momenta po čemu se te dvije praktično iste države zapravo razlikuju? Ključna razlika među njima je u poziciji gubitnika i pobjednika. NDH je bila stjecajem okolnosti na strani poraženih fašističkih sila u II svjetskom ratu dok je RH bila na pobjedničkoj strani. Da je kojim slučajem RH bila na gubitničkoj strani doživjela bi još goru sudbinu od NDH. U to možemo biti sigurni. Ipak hajdemo mi promotriti zašto je NDH, vjekovni hrvatski san o neovisnosti samostalnosti bila na gubitničkoj strani? Zapravo i tu je stvar kristalno jasna i logična. Hrvatski narod je oduvijek bio u povijesnoj, kulturološkoj, ekonomskoj i vjerskoj uzročno-posljedičnoj svezi s Njemačkom te je sasvim logično kako je država Hrvatska ostala uz bok Njemačkoj bez obzira što je Njemačka bila vodeća fašistička sila u svijetu u tom trenutku. Doživjevši poraz u II svjetskom ratu Njemačka je povukla za sobom u ponor i sve njene suradnike pa tako i Hrvatsku.

Ovdje je važno napomenuti da li je službena vlast NDH prihvatila i službeno sudjelovala u zločinima koji su počinjeni nad drugim narodima i narodnostima u NDH i van nje, ukoliko se zna kako je hrvatski narod oduvijek jako privržen Bogu i Njegovim zakonima, te je NDH usko surađivala sa Svetom Katoličkom i Apostolskom crkvom u Hrvata koja zabranjuje ubojstva, mučenje, zatvaranje i bilo koji oblik zločina nad bilo kime? Opravdano držimo kako NDH nikada nije službeno naredila ili sprovela u djelo bilo koji oblik zločina nad drugima a pošteno je reći kako je pod okriljem NDH učinjeno zloćina jer u svakom ratu netko počini zločine za koje treba odgovarati pred ljudskim i Božjim sudom.

Imajući u vidu dakle kako NDH nikada službeno nije zapovjedila nikakve zločine nad nevinim ljudima toj i takvoj državi je trebalo prikačiti zločine kojim će se ta država proglasiti zločinačkom i spriječiti njen ostanak pod tim imenom trenutkom njenog poraza ali i zauvijek. U tom smislu službenoj politici NDH prikačeni su mnogi zločini od kojih treba izdvojiti Jasenovac u kojemu je po podacima zločinačke SFRJ stradalo preko 700 000 nevinih Srba i drugih a danas dostupni povijesni podaci govore o tek tisuću i nešto žrtava od kojih je najveći broj njih umro od bolesti ili prirodno . Isto tako trebalo je prikačiti NDH i zločine koje je počinio Blaženi Kardinala Alojz Stepinac tzv.“pokrštavanjem“nehrvatskog stanovništva, te ne sprječavanjem masovnih zločina nad nedužnim Srbima a poglavito nad srpskom djecom iz Bosanske Krajine što je sve demantirano najnovijim povijesnim istraživanjima. Poznavajući Udbaške metode nije nimalo čudno koliki broj zločina su oni natovarili na krha leđa NDH kako bi je zauvijek ocrnili pred međunarodnom javnošću u čemu su do dana današnjeg jako uspješni.

Povratkom na teren RH koja je isto tako suverena i samostalna kako je to bila kraće vrijeme NDH neminovno se postavlja pitanje zašto sami naziv NDH i sve popratne pojave koje idu uz nju kao što je ZDS(Za Dom Spremni)i dan-danas tako bodu oči, izazivaju bijes mainstream medija u RH, silnih nevladinih udruga, pa čak i međunarodne javnosti koji se naprosto takmiče tko će biti brži i ubojitiji u osudi svih tih naziva, ikonografije i simbolike? Oni ne prežu od bilo kakvih mjera kojim bi spriječili veličanje tih naziva i simbola premda su nazivi i simboli zvijezde petokrake i zločinačke SFRJ znatno ubojitiji i opasniji po hrvatski narod?

Odgovor na to pitanje leži u godini nakon završetka Domovinskog rata u RH a ona je 1995.Te godine je hrvatski narod izvojevao briljantnu i veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu porazivši zvijezdu petokraku i tu zločinačku SFRJ, čime je samostalna i suverena RH mogla početi disati punim plućima. No, to se nije dogodilo a evo zašto.

Hrvatski narod nije nakon Domovinskog rata izvršio konačni obračun sa ostacima zločinačke države SFRJ od kojih se većina starih provjerenih udbaških kadrova infiltrirao u sve spore hrvatskog društva po uzoru na jugo-komunističke zlikovce nakon II svjetskog rata. Njima nije smetala šahovnica ni hrvatska kuna. Najvažnije od svega im je bilo sačuvati živu glavu. Premda je ogroman broj hrvatskih domoljuba i branitelja nakon Domovinskog rata imao namjeru učiniti završni obračun s njima od najvišeg do najnižeg činovnika u MZ to se nije dogodilo jer su ti isti kadrovi već 1995. sve poklopili i držali u svojim rukama, Dok su hrabri ratnici ginuli i krvarili po ratnim terenima ovi potonji su sačuvali svoju glavu, svoje bogatstvo koje su povećali u vrijeme Domovinskog rata te stekli čvrste vojne i političke pozicije preko kojih su zavadili i pokupovali dobar dio hrvatskih branitelja i domoljuba. A oni u stvari nisu željeli samostalnu i suverenu hrvatsku državu. Čekali su u svojim podrumima kao pacovi što će se dogoditi i kada su vidjeli razvoj situacije izišli su na svijetlost svijeta sa hrvatskim barjacima i šahovnicama te se uklopili u masi hrvatskih domoljuba koji slave svoje pobjednike. Da je kojim slučajem pobijedila zvijezda petokraka nju bi slavili još žešće.

Ako povučemo paralelu stradanja hrvatskog naroda sa stradanjima Njemačkog naroda nakon II svjetskog rata odista je njih više stradalo jer ih je brojčano više nego li Hrvata, ali procentualno niti jedan narod nije stradao kao hrvatski nakon tog rata. I Njemačka je kažnjena voljom međunarodne zajednice te je suđeno njenim Generalima i zapovjednicima, podijeljena je na SR Njemačku i DDR berlinskim zidom, ali njen narod nije doživio Križni put kao hrvatski narod. Njemačka je zadržala svoje ime premda je proglašena glavnim krivcem za II svjetski rat. No, NDH nije uspjela zadržati svoje ime koje je potpuno legalno i legitimno ime, kao što su potpuno legalne i legitimne hrvatske oružane snage Ustaše. A danas vlast u RH ma tko je činio dobiva osip od same pomisli na NDH, Ustaše, ZDS ili bilo koju drugu simboliku koja asocira na to.

Njemačka država se rušenjem berlinskog zida ponovno ujedinila i sada nastupa po imenom Republika Njemačka i nitko joj ne brani korištenje tog naziva dok se Hrvatskoj ime NDH brani na svakom koraku i u svakom pogledu. Konačno što nam to govori? To nam eksplicitno govori kako zvijezda petokraka u RH premda poražena nije poražena i još uvijek djeluje niti je službeno zabranjena. Onoga trena kada ona bude službeno zabranjena otvoriti će se realno mogućnost vraćanja izvornog naziva hrvatskoj državi.NDH. Nezavisna Država Hrvatska i njen povijesni poklič pod kojim su Hrvati ginuli boreći se za nju. Za Dom Spremni.

Vlado Marušić/BraniteljskPorrtal.ba