Sasvim je očigledno kako nas poštena komunikacija i transparentno izvještavanje u sredstvima javnog priopćavanja sve više zaobilaze, poput onoga u slučaju Johna Stossela, američkog televizijskog novinara koji je u rujnu ove godine pokrenuo pravni postupak kojim tuži Facebook zbog klevete koja je izravna posljedica upravo njegovog nastojanja oko transparentnog izvještavanja!

Stossel je u jednom videu izvijestio o požarima koji su poharali Kaliforniju dovodeći ih u uzročno-posljedičnu vezu s lošim upravljanjem američke Vlade i klimatskim promjenama, s tim da je naglasak stavio na onaj prvi faktor. Facebook je reportažu temeljem factchecking-a označio kao obmanjujuću i cenzurirao ju. Stossel tužbu za klevetu temelji na tome što su mu lažno i u zloj namjeri pripisali izjavu koju on uopće nije izgovorio nanoseći nenadoknadivu štetu njegovom ugledu zbog pada gledanosti njegovih reportaža.

Želim da Facebook nauči da cenzura – posebno neuredna, zlonamjerna cenzura, cenzura bez smislenog žalbenog postupka – NIJE pravi način. Svijetu treba više slobode da raspravlja o stvarima, a ne manje. (John Stossel)
Facebookov odvjetnički tim u ovome slučaju obranu temelji objašnjenjem kako su Facebookove provjere činjenica zapravo samo mišljenje i stoga su kao takve imune na klevetu.

Možemo li očekivati kako će pravni stručnjaci u ovakvom Facebookovom priznanju pred sudom prepoznati mogućnost podizanja masovnih tužbi protiv Facebooka a koje bi mogle pokrenuti sve one osobe kojima je Facebook uklonio sadržaj njihovih objava nakon što ih je prethodno označio kao neistinite?

Na sličan se način na našim prostorima zahuktava situacija s Nenadom Bakićem, poduzetnikom koji se našao na udaru portala Faktograf i HRT-ove novinarke Maje Sever. Smatrajući kako mu postupci Faktografa „ograničavaju Ustavom zajamčenu mogućnost izražavanja“, Bakić je nedavno na svojem Facebook profilu najavio kako će tužiti Faktograf zbog brisanja i blokiranja njegovih komentara na njihovim stranicama.

Niti jedna informacija neće stići u društvo bez našeg dopuštenja. To već sada uspijevamo na način što sve novosti dolaze preko nekoliko naših agencija u kojima se informacije slijevaju sa svih strana svijeta. Te agencije će biti u potpunosti naše ustanove i objavljivat će samo ono što mi želimo. (Protokoli Sionskih mudraca)
Izbrisani komentari sadržavali su Bakićev demant Faktografovih netočnih navoda koji se odnose na njega. Bakić se sada mora braniti od prozivki na mainstream portalima kako poziva na javni linč te da zbog njegovih izjava na Facebook profilu novinari Faktografa dobivaju prijetnje smrću, od kojih se on nedvosmisleno ograđuje.

Ustrajan u svojoj odluci podizanja tužbe, on smatra kako je ovo „vrlo važna tema, jer kad zamre pravo na izražavanje, to je put u diktaturu.“ U iščekivanju budućih izvještaja o ratnom stanju na polju sredstava društvenog priopćavanja, zapitajmo se kojim pojmom imenovati, sada već brojne, situacije poput Bakićeve u kojoj se njegov pokušaj obrane (i to pravnim putem!) prezentira kao grubi napad na njegove napadače i poziv na javni linč? Možda je riječ koju tražimo – „Proces“?

Na meti „oštrog“ i neobjektivnog suda Faktografa našli su se i naši tekstovi (1, 2, 3, 4) kao i oni objavljivani i na nekim drugim neovisnim portalima, u kojima kolege autori u prijevodima prenose vijesti te, prema pravilima struke, navode i izvore, najčešće državne agencije.

Pokušaj diskreditiranja navedenih portala od strane Faktografa sastoji se u čašćenju epitetom „rubni“, potom u semantičkim vratolomijama kojima nastoje zamagliti istinitost tvrdnji u objavljenim tekstovima, što sve za posljedicu ima smanjeni opseg objava putem Facebooka.

Zanimljivo je kako Faktograf istovremeno ne proglašava neistinitim određene vijesti koje idu u prilog narativu Velikog reset-a čak i kada one nakon nekog vremena budu prokazane kao netočne.

Međutim, mainstream portalima, vođenima nastojanjem oko promicanja retorike resetiranja, često se omaknu nekoherentne poruke i kontradiktornosti, na koje onda ukazuju upravo „rubni“ portali. To za posljedicu ima, za početak, rušenje kredibiliteta portala profiliranih kao onih koji stoje u službi ostvarenja Velikog reset-a, a potom otvaranje očiju i buđenje svekolike javnosti, koja onda osvještena prelazi u redove čitateljstva „rubnih“ portala.

Podupiranju našeg smišljenoga i postavljenoga plana, koji se već bliži strastveno priželjkivanomu kraju, moramo prisiljavati uprave gojima, tobože javnim mnijenjem, koje smo tajno stvorili pomoću tzv. “velike sile” – tiska, koji je, uz male iznimke koje ne treba ni uzimati u obzir, gotovo sav u našim rukama. (Protokoli Sionskih mudraca)
Trenutačna situacija pojedinaca koji se pozovu na pravnu zaštitu neodoljivo podsjeća na suludu scenu iz kultnog filma „Balkanski špijun“ u kojoj lik Ilije Čvorovića uslijed ispitivanja govori nepravedno osumnjičenome „On će ti oprostiti što te je tukao.“ Hoćemo li i mi u konačnici morati još i oprost tražiti ukoliko nas budu kažnjavali? Što su nam Scenaristi teatra apsurda priredili i imamo li pravo glasa u podizanju obrane legalnim kanalima?

Opetovano cenzuriranje svega onoga što nije u skladu s promidžbom Velikog reset-a povremeno dovodi, paradoksalno, i do neuspjeha kao primjerice u prijedlogu pokušaja cenzure Božića na području Europske unije.

Izgleda kao da sustav sam od sebe degradira jer ga istina nagriza iznutra poput korozije, a frakture u „brani“ koja spriječava dotok istine sada se već jasno ocrtavaju. Naši napori i napori ostalih slobodnomislećih ljudi dodat će još dodatnog pritiska koji će omogućiti potpuni kolaps. A jednom kad „bujica“ istine nezaustavljivo krene u svoju purgatornu misiju, s iznimnim ćemo zadovoljstvom ispratiti fact checkere iz naših života.

Provjeri.hr