Pismo Vlade Solde iz Gornje Britvice u kojem izražava nezadovoljstvo presudama Općinskog i Županijskog suda u Širokom Brijegu protiv njegovog brata Marinka Solde

Županijski sud u Širokom Brijegu je svojom presudom broj: 64 0 K 054163 21 Kž,od 21.06.2021.godine odbio žalbu optuženog Marinka Solde, čime su potvrđene presude i rješenje Općinskog suda u Širokom Brijegu broj: 64 0 K 054163 20 K od 26.03.2021.godine, kojim se njemu određuje prisilni smještaj u Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac u trajanju od 6 mjeseci, a sve zbog kaznenog djela Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz čl.359.st.3 u svezi sa st.1.KZ FBiH.

Nezadovoljan takvim presudama i rješenjem brat optuženog Marinka Solde, Vlado Soldo je u redakciju Braniteljskog.portala.ba dostavio dopis kojim izražava svoje nezadovoljstvo s navedenim presudama Županijskog i Općinskog suda u Širokom Brijegu te rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu.

Njegov dopis bez ikakvih izmjena objavljujemo u cijelosti:

Ja, dolje potpisani Vlado Soldo brat sam od Marinka Solde s kojim živim u zajedničkom kućanstvu u Gornjoj Britvici, Grad Široki Brijeg. On je prije nekoliko godina obolio psihički jer je bio aktivni sudionik Domovinskog rata u borbenim postrojbama od početka do kraja. Zbog teških životnih okolnosti, neimaštine i propalog braka ali i traumatskih iskustava iz rata obolio je od psihičke bolesti koju specijalisti neuropsihijatri zovu „trajni(kronični)psihotični duševni poremećaj tipa shizofrenije“.

Ja i on godinama živimo sami u zajedničkom kućanstvu i funkcioniramo na način koji je najbolji za njega, jer ja nisam bitan. Roditelji su nam umrli.Ja sam podredio svoj život njemu i stalnoj brizi i skrbi za njega. Mi imamo još braće i sestara ali svi su izgradili svoj život i svi pripomažu koliko mogu i kako mogu kako bih se ja skrbio za njega, a nitko od njih nije u nekoj većoj mogućnosti pomoći meni i njemu financijski ili materijalno. Ja sam i sam teži civilni invalid ali bez obzira na sve to dok sam živ preuzeo sam skrb nad njim. On mi koliko je u mogućnosti pomaže u kućanskim i poljoprivrednim poslovima jer živimo na selu. On ne pravi nikakve probleme ni meni niti ikome drugome jer redovito uzima propisanu terapiju. Kako ne bih griješio dušu nekoliko puta prethodnih godina nije uzimao terapiju redovito te se zbog toga jako uznemirio zbog čega sam bio primoran pozvati Hitnu pomoć Doma zdravlja u Širokom Brijegu koji su dolazili kako bi mu pružili adekvatnu medicinsku pomoć nakon čega bi se njegovo stanje normaliziralo i on bi nastavio živjeti sa mnom.

Zadnji takav slučaj kada je intervenirala hitna medicinska pomoć doma zdravlja Široki Brijeg se dogodio dana 02.05.2018 .godine ispred naše obiteljske kuće u mjestu Gornja Britvica Grad Široki Brijeg kada su djelatnici Hitne pomoći došli u pratnji policijskih djelatnika PU Široki Brijeg s namjerom njegovog odvođenja na psihijatrijski odjel u Mostaru.

Sva događanja su podrobno opisana u presudama Općinskog i Županijskog suda u Širokom Brijegu gdje su svoje iskaze dali djelatnici policije koji su došli s hitnom pomoći, službujući policajac PU Široki Brijeg, vozač i djelatnici Hitne medicinske pomoći, te ja Vlado Soldo i naša sestra Zlata Čović.
Svoje Nalaz i mišljenje je dala i vještak neuropsihijatar Helena Škobić iz Mostara.

No, i Općinski i Županijski sud u Širokom Brijegu se u potpunosti priklanjaju iskazima svjedoka Tužiteljstva, iskazima policajaca, te Nalazu i mišljenju vještaka Neuropsihijatra Helene Škobić, a da u potpunosti odbacuju moj i iskaz moje sestre Zlate Čović koje smatraju neobjektivnima iz razloga što smo po mišljenju tih sudova bliski srodnici našeg brata Marinka Solde.

• 

Zbog svega toga izražavam svoje oštro protivljenje takvim obrazloženjima navedenih sudova jer svaki sud ovog svijeta pa i navedeni sudovi moraju donositi svoje odluke na temelju dokaza i činjenica koji se promatraju svaki ponaosob i u uzajamnoj svezi pa i iskaze bliskih srodnika optuženika jer se inače ne bi ni uzimali ukoliko se do njih ne drži.

Bez obzira što je branjenik mog brata Marinka Ivan Lasić iscrpno i argumentirano obrazložio kako u postupanjima mog brata Marinka nema elemenata kaznenog djela koje mu se stavlja na teret a ovdje je u pitanju KD napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti propisanih čl.359 st.3 u svezi s st.1.KZ FBIH, jer on nije nikoga napao, već je zapravo on bio napadnut i uznemiren zbog nezakonitog i neljudskog postupanja policajaca PU Široki Brijeg koji su prekoračili svoje ovlasti, što i sami potvrđuju svojim iskazima kako su već nekoliko puta u svojoj praksi imali postupanja sa psihičkim bolesnicima, te su jako dobro upoznati s procedurom i detaljima takvih postupanja, kada se s takvim bolesnicima postupa krajnje oprezno na primjerenoj distanci s dugotrajnim razgovorima, jer u protivnom se kod njih može javiti panika i uznemirenost koja može rezultirati njihovim agresivnim ponašanjem koje također može rezultirati neželjenim posljedicama, što se konačno i dogodilo.

Vidjevši kako njihovo uvjeravanje mog brata Marinka za mirnim odlaskom s njima ne daje rezultate navedeni policajci, Ivan Pinjuh i Zvonimir Marić su krenuli u fizičko zastrašivanje i slamanje njegovog fizičkog otpora što je rezultiralo njegovim odupiranjem prigodom kojeg su se dogodile ozlijede navedenih policajaca.

Ja i moja sestra Zlata Čović smo bili živi svjedoci tih događanja i odgovorno tvrdim kako moj brat Marinko niti jednoga od policajaca nije udario željeznom šipkom već su ozlijede Zvonimira Marića ukoliko su nastale proizvod naguravanja s njim, dok je lom noge Ivana Pinjuha nastupio na način kojim je on s leđa uhvatio mog brata Marinka pokušavajući ga savladati te je u tom naguravanju pogrešno stao i izvrnuo nogu a sve zbog strmog terena na kojem se to naguravanje događalo.

Moj brat Marinko nikome od navedenih policajaca nije direktno nanio nikakve ozlijede iako se oba suda u Širokom Brijegu priklanjaju njihovim iskazima dok naše smatra neobjektivnima odnosno pristranima.
Znači odgovorno tvrdim kako moj brat Marinko nije čeličnom šipkom udario policajca Zvonimira Marića u predjelu glave niti je odgurnuo Ivana Pinjuha čega su svjesni i navedeni policajci ali zbog njihove laži koja može skupo stajati moga brata Marinka oni će odgovarati ako ne na ovozemaljskom sudu onda sigurno na Božjem sudu gdje je jedina i konačna pravda svim ljudima ovog svijeta.

Bez obzira što je presuda Županijskog suda u Širokom Brijegu pravomoćna ja ću uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi iskoristiti sva dozvoljena pravna sredstva kako bih zaštitio svog brata Marinka od kaznenog progona i smještaja u Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac jer je to krajnje nepravedno, nezakonito, nemoralno i opasno za njegov život.

On je živio sa mnom i zajedno sa mnom funkcionirao bez ikakvih problema. Premda se taj događaj s policajcima dogodio 02.05.2018.godine on od tada nije napravio nikakav ispad jer koristi svoju propisanu terapiju, te mi pomaže u svim kućanskim i poljoprivrednim poslovima što je valjan razlog kako bi on u krajnjem slučaju trebao ostai u kućnom pritvoru što je najprikladnija mjera za njega u ovom trenutku.

Ovdje sam dužan napomenuti kako smo ja, moja braća i sestre u potpunosti razočarani smišljenom i sračunatom politikom policajaca PU Široki Brijeg, sudaca oba suda u Širokom Brijegu, te vještaka neuropsihijatra Helene Škobić koji svi zajedno udaraju u isti čavao bez obzira na sve raspoložive činjenice dokaze i koji nedvojbeno potvrđuju kako moj brat Marinko nije počinio navedeno kazneno djelo napada ma službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti već je zapravo on na nezakonit i neprimjerene način bio napadnut , a poglavito način suprotan čl.5.Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama koji propisuje kako takve osobe ne mogu biti dovedene u nepovoljniji položaj zbog svog duševnog stanja a on je njihovim postupanjem bio doveden kako to opravdano njegov branitelj po službenoj dužnosti Ivan Lasić u svom obrazloženju navodi.

Isto tako on navodi kako Općinski a ni Županijski sud u Širokom Brijegu nisu dozvolili rekonstrukciju vještačenja na licu mjesta kako bi se i taj dokaz iskoristio prigodom donošenja navedenih presuda.Također napominjem kako s djelatnicika hitne medicinske pomoći Širokog Brijega nije došao ovlašteni liječnik već medicinski tehničar što je ogroman propust Doma Zdravlja Široki Brijeg ,jer da je kojik slučajem on došao zacijelo bi epilog događanja bio znatno drugačiji jer bi on svojim stručnim liječničkim sposobnostima na miran način uvjerio mog rata Marinaka da pođe s njima.

Unatoč svemu tome oba suda i Općinski i županijski sud donose presude kojim se moj brat Marinko oglašava krivim i određuje mu se prisilni smještaj u Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac što može pogubno utjecati na njegov život i opće psiho-fizičko zdravlje.

Vještak neuropsihijatar Helena Škobić u svom nalazu i mišljenju navodi kako je za njega najbolja mjera smještaj u tu ustanovu premda je ona zahvaljujući svojoj struci, poglavito upoznata kako to za njega nije najbolja mjera već mjera kojom se on ostavlja na slobodi u svojoj obiteljskoj kući u Gornjoj Britvici gdje ću ja preuzeti potpunu skrb nad njim pa taman da se njemu stavi i narukvica kojom će se kontrolirati njegovo kretanje, odnosno ograničenje njegovog kretanja a sve iz razloga jer on od 02.05.2018.godine nije načinio nikakav incident niti ugrozu nečijeg života.

Sada sam na kraju dužan reći i slijedeće:Ukoliko se ovako postupa s istinskim Braniteljima iz Domovinskog rata koji su početkom 1991.godine bili spremni dati svoj život ili dijelove tijela kako bi nam svima bilo bolje, kako bi sudovi neovisno i nesmetano bez ikakve prisile ili uplitanja politike u njihov rad ,na temelju zakona, činjenica i dokaza donosili svoje presude, a ne na temelju lažnih iskaza i UZP(udruženog zločinačkog poduhvata)policajaca, sudaca, vještaka neuropsihijatara, i djelatnika Doma zdravlja, onda se opravdano postavlja pitanje što mogu očekivati drugi mali ljudi koje nemilosrdni sustav gazi i ponižava na svakom koraku.

Sustav koji nema empatije, suosjećanja i milosti za malog čovjeka na kojemu taj isti sustav oštri zube dok velike ribe prolaze nekažnjeno jer imaju novac, moć i utjecaj te ih nije briga ni za Branitelje, ni Domovinski rat a kamoli nevolje malog čovjeka kao što je moj brat Marinko koji je upravo zahvaljujući tom nepoštenom sustavu bačen na marginu života te ostao bez zaštite.

Ali on neće ostati bez zaštite dok sam ja dolje potpisani Vlado Soldo njegov brat živ i učini ću sve pa taman pravdu zatražio u Strasbourgu, kako bih raskrinkao one koji su se udružili kako bi ugrozili njegov život koji je ionako već dovoljno ugrožen nezakonitim, nemoralnim i nečovječnim postupanjima navedenih vinovnika u presudama Općinskog i županijskog suda u Širokom Brijegu.

To ću učiniti poradi istine i pravde koja je u slučaju mog brata grubo prekršena,ugrožena i bačena na koljena.

Tako mi Bog pomogao.

Vlado Soldo brat Marinka Solde iz Gornje Britvice, Grad Široki Brijeg,