Izvanrednim zasjedanjem Udruge Hrvatskog narodnog sabora ove subote 19.veljače u Mostaru, usvojeni su zaključci o nastavku političkog djelovanja.

Zasjedanje HNS-a pod nazivom ”Narod odlučuje”, zatvoreno je bilo za javnost kako se ne bi “blamirali” pred cjelokupnom javnosti. Brojni govornici političkih stranka “uvlačili su se” aktualnom predsjedniku HNS-a i HDZ-a BiH Draganu Čoviću, ali jedan od govora je bio toliko izravan da je na trenutak nekima u dvorani bilo neugodno.

Taj govor je održao predsjednik Hrvatskog saveza HKDU-Hrast Pero Barbarić- Pepi, a kojeg smo kao portal OTPOR.Media od njega zatražili da nam dostavi i kao takvog Vam prenosimo u cijelosti:

Govor Pere Barbarića na HNS -19.2.2022.g.

Hvaljen Isus i Marija,

Poštovani g.predsjedniče, poštovani članovi radnog predsjedništva, poštovani sabornici HNS-a, dragi gosti – sve Vas skupa pozdravljam!

Svoj pogled na aktualnu političku situaciju, u ovom važnom trenutku za hrvatski narod u BiH, počet ću sa mudrim i poticajnim riječima pokojnog kardinala Franje Kuharića koje nas i danas kao i 90-ih potiču na hrabrost i odgovornost…

A one glase:

-„Ima istina od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, i položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!“

-Koje su to temeljne istine kad je u pitanju hrvatski narod u BiH od kojih ne možemo, ne smijemo i nećemo odstupiti.

-Istina je da se hrvatski narod na referendumu o neovisnosti BiH, 29.veljače 1992.g. izjasnio za neovisnu i suverenu BiH što je bila jasna poruka da Hrvati vole BiH koja je i naša djedovina i da žele u miru živjeti sa svojim susjedima Srbima i Bošnjacima, kao i sa ostalim građanima BiH.

Da su Hrvati tada bili protiv BiH, ona ne bi danas postojala.

-Istina je da je uloga Hrvata i HVO-a u Domovinskom ratu bila presudna za opstanak hrvatskog naroda u BiH, kao i za opstanak cjelovite BiH.

Poznata je činjenica da se HVO utemeljio i organizirao odmah nakon prvih zločina koji su se dogodili u BiH i da je zajedno sa postrojbama HV-a u završnim pobjedničkim vojnim operacijama izašao kao ratni pobjednik, stvorivši sve preduvjete za potpisivanje mirovnog Daytonskog sporazuma koji je u konačnici osigurao mir i opstanak cjelovite BiH.

-Istina je da su u mirovni Daytonski sporazum ugrađena prava koja jamče Hrvatima konstitutivnost na prostoru cijele BiH i legitimno predstavljanje u tijelima vlasti BiH, što je trebalo dodatno precizirati kroz ustavne izmjene koje su trebale biti napravljene 3 mjeseca nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

-Istina je da do dana današnjeg nisu provedene ove ustavne promjene, koje su trebale trajno osigurati pravedan mir i dugoročnu stabilnost BiH.

Nažalost, umjesto ovih ustavnih promjena, međunarodna zajednica je raznim pravnim akrobacijama, preko Roberta Berija i Wofganga Petriča dodatno urušila ustavna prava hrvatskog naroda u BiH, stvorivši pravne pretpostavke da nam drugi narodi biraju političke predstavnike i da se Hrvati uvedu u proces asimilacije i iseljenja.

-Istina je da je ovo odlučujući trenutak u kojem će od današnjeg odgovora HNS-a, i odluka koje će ova institucija donijeti, odrediti politički procesi koji će osigurati nestanak ili OPSTANAK hrvatskog naroda u BiH.

I na kraju ovih nekoliko ključnih istina kad je u pitanju uloga Hrvata u BiH trebam spomenuti i Istinu o odgovornosti naših političkih elita.

Nisu nam samo drugi krivi, nego ima tu i naše krivnje i ona nije malena.

Tu posebno mislim na političku odgovornost HDZ-a BiH kao najjače i najodgovornije stranke za nepotizam, izborne inžinjeringe, kupovinu oporbenih čelnika za list raštike i gušenje oporbe raznim udbaškim metodama, pogrešno kadroviranje koje je dovelo do gašenja Aluminijskog kombinata i drugih javnih poduzeća, te uspostavu društvene autocenzure gdje smo ponovno počeli šaptati i paziti što govorimo jer to može imati društvene posljedice za nas i članove naše obitelji…

Zatim su tu razni politički gafovi, te nepotrebni i ponižavajući odlasci na proslavu dana RS-a…

Ja sad neću razmotavati ovo šareno klupko odgovornosti našeg političkog vodstva u ovoj kompleksnoj političkoj situaciji jer nam to ne bi ništa dobrog donijelo.

Sve su ovo važne istine od kojih nećemo odstupiti, položaji sa kojih ne smijemo uzmaknuti i granice poniženja i obespravljenosti na kojima će se morati stati.

U ovom trenutku našu borbu za legitimno predstavljanje i OPSTANAK našeg naroda, usporedio bi sa borbom koju je Juda Makabejac vodio za slobodu židovskog naroda, i vjerujem da možemo izvući iz ove usporedbe pouku i za naš uspjeh u našoj borbi za jednakopravnost…

Juda Makabejac je noć prije odlučujućeg boja sa svojih 3 000 bojovnika slabo obučenih i opremljenih za ratovanje, promatrao tabor moćne vojske velikoga Gorgije koja je brojala 5 000 dobro naoružanih bojovnika opremljenih sa kopljima i štitovima i 1000 konjanika vičnih ratovanju.

Promatrajući ovu veliku i moćnu vojsku Gorgije, Juda je osjetio da se strah uvlači u srca njegovih vojnika.

Da bi podigao klonuli i prestrašeni duh svojih bojovnika, Juda je snažno progovorio o svojem pravu koje Bog odobrava, jer se podigao ne zbog nasilja nego na obranu obespravljene i obeščašćene domovine.

Prva stvar koju je Juda Makabejac napravio, oživio je vjeru u svemoć Boga koji je uvijek uz pravednike, zatim im je nastavio dozivati u pamet istine iz njihove slavne povijesti gdje je Bog bio uvijek uz njih i izbavljao ih iz ruku neprijatelja – kad su mu bili vjerni.

Nakon što je Juda oživio klonuli i obeshrabljeni duh svojih bojovnika pred moćnom vojskom Gorgijinom, uspjeli su vratiti samopouzdanje i sa Božjom pomoći poraziti neprijatelja i vratiti čast i dostojanstvo svome narodu.

Da bi i mi imali Boga za prijatelja i pomoćnika u ovoj našoj političkoj borbi za jednakopravnost Hrvata u BiH, potrebno je da imamo pravedan i ponizan duh naših političkih vođa, potrebno je i da pozovemo Boga u pomoć, jer na našoj strani je pravda i istina.

Bez Boga sigurno nećemo uspjeti u našoj borbi bez obzira koliko to nastojali, ali ako je Bog sa nama – tko će onda protiv nas?

Znam i da naša politička elita predvođena HDZ-om BiH u proteklom periodu nije bila uvijek na razini svoje zadaće, ponekad se ponašala izdajnički, maćehinski i tutorski prema vlastitom narodu. Znam i da nije onakva kakvu bismo željeli da bude i da zaslužuje bezbroj prigovora i kritika…, i ja sam u ovih dvadeset i nešto godina mog političkog djelovanja mnogo puta bez ikakve računice što ću dobiti, a što izgubiti javno ukazivao na njihove pogrešne poteze.

Ali sad kad se nalazimo u ovom osjetljivom trenutku i prekretnici ključnih političkih procesa…, MI u ringu političke borbe, koja je u tijeku, nemamo drugih političkih snaga koje imaju ovu snagu i utjecaj doli aktualnih, uza sve njihove mane i vrline.

Zato bi u ovom času uzaludno i pogubno bilo pasivno čekati idealnog vođu tuđmanovske snage dok se ključni procesi odvijaju.

Ova situacija zahtijeva hitnu i odlučnu reakciju i ona nikome ne dopušta neodgovorno i bebasto ponašanje jer POPRAVNOG ISPITA NEĆE BITI.

U tom smislu sad nije vrijeme za političku nedoraslost i međusobne svađe, koje će nas dodatno podijeliti i oslabiti.

Sad je čas da zajedničkim snagama HNS osmisli domišljat i učinkovit strateški politički odgovor, koji će osigurati jednakopravnost i legitimno predstavljanje našeg naroda u BiH, prije nego što budemo zgaženi kao trava ravnodušnom nogom prolaznika.

Kad su (međugorski) vidioci jednom prilikom pitali Gospu za mišljenje o Srbima i Muslimanima, naša zajednička Majka je samo rekla jednu rečenicu: „Djeco moja, nisam Vas ja podijelila – Vi ste se podijelili.“

U kontekstu ovih riječi naša pravedna borba, unatoč sadašnjim poniženjima ne smije ugrožavati prava i osjećaje drugih naroda u BiH čiji identitet i različitost trebamo duboko poštovati.

Duboko vjerujem da je BiH moguća samo ako se u njoj poštuju ustavom zajamčena prava konstitutivnih naroda, a sve ostalo je iluzija koja sakriva istinu i pokazuje nam stvari ljepšima, ali lažnima i sigurno vodi u raspad BiH i nova grozna krvoprolića.

Nadam se da će i Bošnjaci i Srbi imati dovoljno pronicljivosti te shvatiti i podržati pravedne zahtjeve Hrvatskog naroda koji su ključ mira i opstojnosti BiH.

Na kraju, mislim da je sabor trebao biti otvoren za javnost, bez duha mistifikacije i skrivanja informacija od vlastitog naroda jer ionako nema ništa tajno što već sutra neće biti javno.

Bog Vas blagoslovio. Živjeli.

Predsjednik Hrvatskog saveza HKDU-Hrast
Pero Barbarić – Pepi