Misteriozne suze u Međugorju o kojima se ne govori

Kip Uskrslog Isusa koji se već godinama nalazi se iza crkve svetog Jakova, još je jedno od međugorskih čudesa jer od kada je postavljen ovaj kip neprestano na predjelu koljena ispušta tekućinu, kap po kap. On kapati nikada ne prestaje. Mnogi kažu da je u pitanju kondenzacija, međutim ne znaju da do sada niti jednom znanstvenom metodom nije objašnjeno kako se ta ‘kondenzacija’ događa, ali su analize zato pokazale da tekućina koja se slijeva nije obična, ona je istovjetna LJUDSKIM SUZAMA.

Želimo vam ispričati priču djevojčice Federike čiji je mozak čudesno ozdravio po tim suzama. Njoj je predviđena nemoguća budućnost zbog teške genetske malformacije otkrivene još dok je bila u maminom trbuhu.

Tijekom morfološkog ultrazvuka napravljenog u petom mjesecu trudnoće, dvama roditeljima izrečena je teška rečenica. Njihova djevojčica imala je dvije teške malformacije u glavi: Ventrikulomegalija i ageneza corpusa callosuma (zadebljanog tijela).

Vijest je ostavila roditelje u šoku i ubrzo se radost iščekivanja pretvorila u težak mrak budući da su prognoze za život djevojčice bile slabe, a liječnici su savjetovali abortus kako bi se ublažile dodatne patnje. U najboljim prognozama ako dođe do rođenja, trebala bi se podvrgnuti delikatnoj i teškoj kirurškoj operaciji koja bi spasila život djevojčici, ali čak ako bi i uspjela, u najboljem slučaju živjela bi s teškim oštećenjem mozga i značajnim motoričkim, osjetilnim i kognitivnim teškoćama. Par se našao u konfliktu situacije, majka je racionalnija i pod utjecajem stalnih liječničkih upozorenja o abortusu, a s druge strane je muževa duboka vjera koji se kao katolik opirao abortusu. Tako su u velikoj nesigurnosti odlučili napraviti duhovno hodočašće zajedno s nekim svećenicima koji su im pomogli da shvate koliko je velik domet njihove misije te da je život Božji dar te nitko i ništa ne može uništiti ono što je Bog postavio i stvorio. U njihovim mislima odzvanjale su Isusove riječi: „tko želi doći iza mene neka negira sam sebe, uzme križ i slijedi me“.
Duhovni savjeti polučili su pozitivan efekt i par je odlučio prepustiti se Božjoj i Gospinoj volji koji su ih pratili za ruku na njihovom teškom putu. Tako se u njima učvrstila odluka da ne abortiraju i da se suoče s tom strahotom koja ih je čekala zajedno u vjeri i udruženi u molitvi.

Na teškom putu trudnoće supružnike su podržali, među ostalima, teta časna sestra koja je na hodočasništvu u Međugorju trljala bijelu maramu s likom Gospe po koljenu brončanog kipa Uskrslog Isusa smještenog iza crkve Svetog Jakova. Savjetovala je budućoj majci da je položi na trbuh ponuđenu kao dar moleći krunicu, a navečer je imala san u kojem je vidjela čovjeka i dijete kako hodaju zajedno držeći se za ruke, govoreći joj da se ne brine te da djevojčici neće biti ništa i da će se sve sistematizirati.

Majka ih je prepoznala kao Svetog Josipa i Isusa. Rutinske kontrole su nastavljene i odgovori su uvijek bili tragično isti kako se ništa nije promijenilo. U međuvremenu, paru su savjetovali da na porod odu u bolnicu San Giovanni Rotondo (Sveti Ivan Okrugli), u kuću utjehe i patnje koju je osnovao Sveti Otac Pio i koja je imala odličan neurokirurški odjel. Tek rođena, djevojčica je bila podvrgnuta nebrojenim kliničkim pregledima koji su utvrdili kako ageneza corpusa callosuma nije prouzrokovala oštećenje te su liječnici s velikim čuđenjem morali ustvrditi da je djevojčica zdrava.

Federika, unatoč svim katastrofalnim predviđanjima napravljenima na bazi njezinog zdravstvenog stanja, nastavlja rasti vedra i zdrava i sva ova negativna predviđanja u njoj nisu prouzročila ništa. Čudo se dogodilo i zbog toga je cijela obitelj otišla na hodočašće u Međugorje 2007. kako bi zahvalila Gospi na Njezinom moćnom posredovanju.

Autor:Vjera