Ljekarna u Zagrebu prošle godine. Trg Bana Jelačića. Priča o pandemiji je u tijeku. Ulazim u ljekarnu i susrećem Ćiru. On s maskom, a ja bez nje. Uz zagrljaj mi reče: „Lako je tebi fratre, ti si Božji ćovik (baš po bosanski s meko ć) i tebi maska ne treba Bog te čuva“. Reče mi tada da bi bilo bolje da se nismo susreli u ljekarni nego na janjetini. To je bio naš posljednji susret uživo.
🔶️Prvi naš fizički susret bio je 2003. godine u Međugorju. Tada je inzistirao da igračima Dinama tijekom priprema održim duhovnu obnovu. Tako je i bilo. Tada sam ga ugostio i u svojoj emisiji Agape. Tijekom jedne večere doviknuo mi je: „Fratre, dođi ovamo fotografiraj se s budućim najboljim igračem svijeta!“. Gledam tko je taj. Tada sam stao iznad Luke Modrića i izvršio Ćirinu želju. Prisjetimo se da je tada Modrić bio na posudbama u Zrinjskom i Interu iz Zaprešića. Nigdje na vidiku da će biti ovo što sada jeste. Tu fotografiju možete vidjeti.
🔶️Ćiro je bio osebujan lik. Njega se u istom danu može voljeti ili na njega ljutiti. Znao je osjećaj svijeta ili „raje“ kako je govorio. Prepoznao je bilo hrvatskoga naroda 1982. kad s Dinamo osvaja titulu. To je izgledalo kao drugo hrvatsko proljeće. Činio je i pogrješke, znao u zanosu izgovoriti nepristojnu riječ. No, kad se sve sabere i oduzme Ćiro nikad nije mrzio, širio je dobrotu, osvajao je srca.
🔶️Njegova hrvatska duša iz Bosne ga je krasila. Majku Katu je često spominjao. Svoj Travnik nikad zaboravio nije. Svoje školske dane u Sjemeništu kod Isusovaca uvijek je isticao. Volio je Hrvatsku, svoju Bosnu i ljubav za nju nikad zaboravio nije, a Hercegovinu je jako razumio i shvaćao taj kameni domoljubni gen.
🔶️S Ćirom se vežu brojne zgode. Jedna od njih je da ga nikada nije minula želja biti za oltarom. Pričao mi je da u kući povremeno glumi kako kao svećenik propovijeda. Vjerujemo da će po milosti Božjoj stići na vječnu gozbu u nebu. Pokoj ti duši Bog dao dragi moj Ćiro!
📌U prilogu fotografija iz studija Radiopostaje Mir Međugorje 2003 (Ćiro i ja) i fotografija Luke Modrića iz 2003.
Fra Mario Kezović/Facebook