Bleiburg i Vukovar, ta dva veličanstvena, sveta simbola vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom slobodnom i nezavisnom državom, stoje i danas ponosno prkoseći svim novim nagomilanim ugrozama koje prijete hrvatskom snu. Hrvatska ponosno stoji, Hrvatska raste, a san više nije samo san, nego objektivna stvarnost.
450 kilometara dijele Bleiburg od Vukovara, 450 kilometara cesta, staza, puteva, puteljaka, šuma, šumaraka, potočića i rijeka. 450 kilometara križnih puteva spojili su se u svojevrsnu rijeku samoće, boli i smrti. Na svakom metru tih silnih kilometara ostao je trag hrvatske krvi, patnje, suza, ali na svakom koraku tog puta rastao je besmrtan san o slobodnoj Domovini. Što više suza, što više krvi, hrvatski san je bivao sve jači, bivao je sve životniji .
U genima oca hodao sam zajedno s njegovim bosonogim, bolnim i krvavim tabanima na križnom putu od Bleiburga do Dunava i danas iz njegovog primjera mogu posvjedočiti da nitko ne može ubiti tu praiskonsku nadu, taj vjekovni san koji nisu dosanjali mnogi hrvatski mučenici. 46 dugih godina dijeli Bleiburg od Vukovara, 46 godina smrti, kazamata, straha, diktature. 46 godina zločinačkog režima druga Tita i sustavnog ubijanja hrvatskog sna.
Znao je zločinac da je hrvatski san besmrtan, znao je kako ima posla s narodom koji je potpisao vjernost papi Agatonu, poznao je hrvatski narod koji nikada nije i ne će osvajati tuđe, ali nikada neće odustati od svojeg na svom.
Osjetio je diktator to buđenje hrvatskog sna kad je procvjetalo hrvatsko proljeće 1971. god., pa je silom gušio svaku hrvatsku misao, šaljući nevine na tisuće godina robije u Lepoglavu, Goli Otoku i druge jugoslavenskim kazamate. Nažalost, nije poživio da osobno doživi poraz svoje monstruozne ideje i da mu hrvatski narod sudi za svaku suzu i za svaku kap krvi prolivenu zbog njegovog zločinstva.
Hrvatski križni putevi završili su na Golgoti Ovčare 1991. Vukovarska Ovčara i razapinjanje hrvatskih branitelja, mučenika i besmrtnih heroja bio je isti onaj monstruozni modus operandi koji je proveden na Bleiburgu i križnim putevima. Isti zločinci 1941., isti zločinci 1945., isti zločinci 1991.! Bio je to plan sijanja straha, smrti i uklanjanja potencijalnih neprijatelja naroda nove Jugoslavije ili velike Srbije i satiranje svake hrvatske državotvorne ideje i misli. Na Golgoti Ovčare, uskrsla je naša draga Hrvatska i na taj način uz Božju pomoć, završena je nemoguća kvadratura hrvatskog kruga.
Dok pišem ove retke, u sjećanje mi dođe moj otac Đuro, mučenik križnih puteva i veliki branitelj ideje o slobodnoj Hrvatskoj. Ne brini tata, Hrvatska je u sigurnim rukama, na sigurnom povijesnom putu, baš na onakvom kako si ti sanjao. Njemu sam posvetio pjesmu „Od Bleiburga do Dunava“ i bila mu je najdraža.
Od Bleiburga do Dunava
Još sam bio dijete, kad prič’o mi je stari moj,
Uvijek ljubi ne ostavljaj svoj dom!
Još ni danas ne mogu zaboravit,
Kad je otac suzu pustio, o križnom putu nam je pričao.
U meni je rasla ljubav velika,
velika k’o riječ Domovina,
Sanjao sam tisuće latica, kako padaju po licu mom,
A otac govori, to je tvoj dom
To je tvoj dom, od križa i molitvi,
Tvoja Domovina, od vjere i nadanja!
Na putu bez milosti, od Bleiburga do plavog Dunava,
U slomljenom srcu, tvoja Domovina!
Na križnom putu od Bleiburga do Vukovara,
Grad na rijeci zadnja postaja,
Iz duše mi otac moj progovara,
Na Golgoti Ovčare, uskrsla je tvoja Domovina!
Kamenjar.com/Kazimir Mikašek-Kazo