Razmišljajući danas u svom automobilu o mjerama koje je uvela Austrija za necjepljene pa čak i cijepljene osobe, dok je RH uvela Covid potvrde za područje cijele RH zbog čega se stanovnici RH okupljaju svaku večer po trgovima diljem lijepe naše a ne”lijeve”jer ovo okupljanje ljudi je produkt ljubavi za onu vječnu , nikad izgubljenu ,nikada poraženu lijepu našu za koju vrijedi živjeti i umrijeti,kao prva i osnovna misao koja me je potaknula na razmišljanje bila je pomisao čime se rukovode naši policajci dok stoje između mirnih prosvjednika i onih koje štite.

Unatoć silnim okupljanjima na kojima uvaženi hrvatski epidemiolozi, znanstvenici medicinske struke, mnoge kulturne i javne osobe, glazbenici, branitelji, novinari i političari, iznose svoje stavove utemeljene na egzaktnim znanstvenim podacima kako je COVID ideologija ili PLANDEMIJA najveća laž, zločin i kazna svim ljudima ovog svijeta od tajnih centara moći kojima služe i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti u RH i nemaju namjeru stati.

Bez obzira na mogućnost eskalacije nemira u svijetu i RH zbog protuustavnih i nezakonitih mjera u kojima se ljudi lišavaju svojih temeljnih prava i sloboda, gdje ih se primorava na prisilno cijepljenje, testiranje i nosenje zaštitinih”brnjica”kao da su životinje, predstavnici tzv”stožera civilne zaštite RH”, stožeraši, kao i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti u Hrvata nemaju namjeru stati, iako im se u očima i u grimasama na njihovim licima osjeća očajnički strah od gnjeva naroda, ali oni ne mogu natrag jer su preduboko svojim djelima i izjavama zaglibili u prokletstvo u koje su sami svojom voljom upali.

Još se uvijek uzdaju u represivni državnički aparat koji pomno prati zbivanja na terenu,snima,prati,locira,identificira samo što još nisu počeli uhićivati i transferirati kolovođe mirnih prosvjeda jer ih nisu identificirali, a kako bi i mogli kad s druge strane imaju ujedinjeni hrvatski narod koji ima još uvijek zdrav razum i domoljubni naboj koji ruši sve pred sobom ukoliko mu bude ugrožena opstojnost a sada odista jeste.

Razmišljajući o masovnim prosvjedima stanovnika RH kao prva misao mi se nametnulo organiziranje istih takvih mirnih prosvjeda i u našoj ŽZH kojima ću se zajedno sa svojim Braniteljima, članovima URB HVO-a ŽZH istog trena priključiti zajedno sa svim ljudima dobre volje kojima još nije ispran mozak a takvih je još uvijek preko 80% u ŽZH.

No, odmah potom kao misao koja me opsjeda cijeli dan bila je pomisao na naše djelatnike policije koji štite mir i red u ŽZH, FBiH, pa i u RH, a koji služe nalozima izvršne vlasti koja provodi zakone koji se donesu u Saboru RH, te svim skupštinama u BiH, počev od najviše do najniže ustrojbene zakonodavne razine.

Svjedoci smo kako predstavnici policije štite institucije zakonodavne i izvršne vlasti u RH i BiH držeći distancu od prosvjednika dok na ustima drže tzv”zaštitne brnjice”jer im je tako naređeno a ne rečeno.

Mnogi prosvjednici se pitaju što se događa u glavama tih policajaca od kojih su mnogi naši roditelji, naši supružnici, naša braća, sinovi, sestre, rođaci, kumovi, prijatelji ili poznanici.Od kojih su mnogi istinski branitelji iz borbenih postrojbi koji su bili u vrijeme Domovinskog rata spremni dati svoj život za slobodu koju sada uz pomoć odmetnutih sinova i Juda u hrvatskom narodu nemilosrdno gaze.

O čemu razmišljaju ti policajci koji su poziv policajca podredili javnom interesu i služiti mu po cijenu svog života i zdravlja.Javnom interesu koji nikada ne smije biti iznad privatnog interesa čovjeka ukoliko se njemu ugrožavaju temeljna ustavna, zakonska i ljudska prava zajamčena Ustavom svake države, svim zakonima, te svim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama što je sada slučaj?

Zar je moguće da je našim policajcima bitnija ona modra policijska odora,opjevana košulja plava, koja u glavama mnogih policajaca diljem svijeta ima neku uzvišeniju ulogu podignutu na pijedestal ljudskih vrijednosti,kojoj su se dužni svi klanjati ukoliko se ta plava odora odluči nas zaustaviti bilo kada i bilo gdje?

Zar je moguće da je mentalni koncept mnogih policajaca baziran na imaginarnoj moći koju u redovnim zanimanjima rudara, bauštelaca, tokara, bravara, automehaničara, limara, konobara, te mnogih drugih zanatskih djelatnosti kojima po svom mentalnom sklopu dobar dio njih pripada a ne policijskom zanimanju kojeg pogrešno i protuzakonito obnašaju?

Zar će mnogi od njih koji stražare ispred hrvatskih Juda i izdajnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti RH i FBiH moći živjeti s tezom kako ljudi odlaze u policiju ukoliko “se ne mogu sami prehraniti”čime se spuštaju na razinu nesposobnjakovića i imbecila kojih se stide i članovi njihovih obitelji?

Što će oni napraviti ukoliko hrvatski narod odluči uzeti pravdu u svoje ruke?Hoće li se priključiti narodu ili će biti protiv njega?

Zar im nije pametnije već sada priključiti se narodu s obzirom kako je hrvatski narod već odlučio temeljem provjerenih informacija, dokaza i činjenica kazniti one koji im preko godinu i 8/osam mjeseci zagorčavaju i uništavaju živote?

Kako god odluče biti će im kao i onima koje štite i podržavaju premda se i u njihovim redovima nalaze neki koji bojažljivo progovaraju i poržavaju istinu iznad koje nema druge istine.

Konačno na kraju ovog teksta kao sunce iz vedra neba na društvenim mrežama je osvanuo tekst jednog policajca, Branitelja iz Šibenika čije riječi upravo potvrđuju kako i u njihovim redovima postoje mnogi koji misle svojom glavom što daje jedno novo svijetlo i nadu za sve stanovnike Hrvatske i BiH kako se poraz i kažnjavanje kreatora najvećeg zla u povijesti čovječanstva primiče strelovitom brzinom.

PISMO JEDNOG POLICAJCA IZ ŠIBENIKA KOLEGAMA POLICAJCIMA


Davne 1991. godine kao mladi građanin ove zemlje osjetio sam poriv i poziv da stanem na branik domovine, da obranim pravdu i pravednost, da osiguram našem potomstvu slobodu pod ovim Božjim svodom. Nije me trebalo uvjeravati niti iznositi nekakve činjenice, sam sam jednostavno osjećao i vidio da nešto nije u redu u mjesecima koji su prethodili ratu.
Nije me trebalo ni bodriti niti ohrabrivati ni kada je rat počeo. Obitelj, i moju i mojih sugrađana, je valjalo obraniti pod svaku cijenu. Ni jednog trenutka nisam dvojio, znao sam da ne bi mogao živjeti sa sobom da nisam pokušao. Da sam izgubio u ratu sa tim bio mogao živjeti, ali ne bi mogao živjeti sa sobom da se nisam niti pokušao boriti, ili tražio kojekakve izgovore kao neki.
Danas nakon toliko godina, opet isti osjećaj. Danas kao već iskusni policajac itekako znam namirisati nešto zlo i nepravedno i puno bolje nego prije 30 godina.
Mislim da bi svatko od nas trebao vidjeti da je ova situacija sa tzv. Covid potvrdama jedna nelogična, neprirodna te potpuno diskriminatorna zamisao.
Mislim da bi svatko od nas morao već do sada uočiti da je takva ideja, a kamoli već i njena provedba praktički ulazak u totalitarno uređenje i diktaturu.
Mislim da je svatko od nas trebao već do sada primjetiti nikad viđenu cenzuru, jednoumlje i bezobzirno gušenje bilo kakve slobode drugačijeg mišljenja i govora, bilo kome ko želi nešto drugačije reci.
Kolege policajci, mislim da ste svi do sada primjetili da je ukinuta SLOBODA, jer sloboda izbora je isto sloboda, a to je samo prvo sto totalitaristički režimi gase.
Jeste li makar sada primjetili da zapovijedi koje već neko vrijeme dobivamo iz vrha nisu logične niti usmjerene vise prema stvarnom očuvanju sigurnosti, kako života tako i javnog reda i mira. Do jučer živimo i radimo normalno, a onda dođe zapovijed, opravdana sumnjivim brojkama i zloupotrebljenom jednostrano tumačenom statistikom, i odjedanput, samo potezom pera, vise nismo na usluzi našim građanima, već smo instrument terora i prisile istih.
Odjedanput, potezom pera, vise ne možemo normalno niti doći na posao, kao sto smo mogli još jučer i kao sto bi mogli i dalje da netko iz vlasti nije – samo tako odlučio.
Potezom nerazumnog totalitarističkog pera samo tako je praktički ubijena krilatica “sigurnost i povjerenje” jer građani vise ne osjećaju to kad nas vide. Osjećaju sasvim suprotno, nesigurnost i nepovjerenje. I to je kolege moje skroz opravdano i za razumjeti jer vec neko vrijeme mi smo instrument prisile i provedbe suludih tzv. “mjera” koje nebrojeni, ali zato itekako dobro cenzurirani ugledni znanstvenici, smatraju nepotrebnim, nelogičnim, dapače čak i štetnim u ovim okolnostima.
Da, znate dobro na šta mislim, lovimo ljude po trgovinama i benzinskim crpkama koji ne nose maske te im pišemo kazne… Dragi kolege, vise ne služimo niti štitimo ovaj narod, došao je trenutak kad je moj ponos u obavljanju ovog posla zamijenio – sram…
I ono najvažnije sto iz srca želim podijeliti sa vama, braco i sestre, kolege branitelji, i mlađe kolege policajci:
Naše zanimanje je specifično i nekad prepuno odricanja. Zajedno smo bili u mnogim situacijama gdje smo bili izloženi i ozljedama i pogibelji kako u ratnim zbivanjima tako i u mirnodobskom obavljanju policijskih zadaća. NIKADA nismo bili podijeljeni i smatrali smo da je to nemoguće.
Nas kodeks i etika policijskog postupanja bila je kao najtvrđi bedem te smo bez razmišljanja pomagali jedni drugima i po cijenu života. Skupa smo trčali prema eksploziji, pucnjavi ili nekom nemilom događaju dok su građani bježali od toga. Bili smo ponosni i požrtvovni a duh zajedništva je bio neuništiv. “Kolega u nevolji!” je bilo dovoljno reci ili povikati pa da se svi stvorimo tamo gdje treba.
Danas nas pokušavaju podijeliti. I to na tako perfidan i zloban način ucjenjujući nas egzistencijom. Prisiljavaju nas ucjenom na medicinski tretman koji nam uopće ne treba, bez slobode izbora. Prisiljavaju nas na medicinski tretman koji nije niti provjeren niti siguran, a sto je najgore nema nikakve veze sa obavljanjem našeg posla, kao sto nikad nije imao ni do sada.
Ne dozvolite to braco i sestre kolege policajci. Neki od nas neće nikad prihvatiti takav medicinski tretman a pogotovo nametnut ucjenom koju smo do jučer po službenoj dužnosti uočavali i kažnjavali jer je ucjena nama poznato kazneno djelo.
Shvatite da ja kao i mnogi drugi od nas, već sutra nećemo moći normalno doći na posao zbog jedne sulude odluke kojom smo ucijenjeni. Samim time ugrožena je egzistencija nas i naše obitelji.

Vlado Marušić/BraniteljskiPortal.ba