Prije nekoliko dana COVID-19 ubio je moga mladog prijatelja. Imao je 39 godina. Čitao sam njegovu „Otpusnu listu s epikrizom“. I u njoj se veli da je
„liječen po nacionalnom protokolu za COVID 19 (antibiotska, antikoagulantna, antiulkusna terapija, polivitaminoterapija, različiti modaliteti potpore disanja i hemodinamike) i drugom simptomatskom terapijom“.
prve tegobe osjetio 15. kolovoza. i one ga odvele na Kliniku za infektivne i tropske bolesti UKCS;
otuda je 23. kolovoza. stigao u Kovid bolnicu u Batajnici; tamo liječen „u poluintenzivnoj njezi“ do 29. kolovoza., „kada na već primjenjene pojačane mjere respiratorne potpore, dolazi do općeg respiratornog pogoršanja, te se prevodi u Jedinicu intenzivnog liječenja 1“;
„kontinuirano analgosediran i relaksiran“;

  1. kolovozag. „u kasnim večernjim satima pacijent zatečen izuzetno uznemiren, priključen na invazivnu mehaničku ventilacijsku potporu“;
  2. kolovoza. na RTG viđen „potkožni emfizem vrata i grudnog koša i suspektni pneumomedijastinum, bez trenutnih indikacija za hirurškim liječenjem“;
  3. rujna. CT pregled pokazuje „masivan pneumomedijastinum sa jasno uočljivim diskontinuitetom dijafragme i pneumoperitoneumom“;
  4. rujna., dva dana kasnije, „kirurg (pozvan u konsultativni pregled zbog radiološki viđenog pneumoperitoneuma“) konstatira kako postoji „minimalna ruptura dijafragme“, ali ne i kako to stanje treba tretirati;
    I više nema priče: 15. rujna moj mladi prijatelj dobio je otpusnicu — iz života.

Po srpskom „nacionalnom protokolu za COVID 19“.

Ljekari će razjasniti sve ono što je gore rečeno, a laici koji znaju pokoju stranu riječ shvatiće da je ovde, pod stručno podešenim pritiskom kojim je respirator upumpavao kisik u već upalno oštećena pluća, puklo ne samo plućno tkivo, i ne samo plućna maramica, nego i dijafragma. I da se sve ono što se kasnije dogodilo — svodi na dvonedeljnu agoniju.

I u svezi sa svim tim moraju se postaviti i neka neuka pitanja.

Recimo: ko je priredio onaj „nacionalni protokol“ i je li njega nametnula Svjetska zdravstvena organizacija? Ozbiljni ljekari, naime, odmah su „izbušili SZO/WHO-pamet“ i pokazali da COVID 19 nije zaraza već mnogo prije „nečiji“ — zločinački projekat. Da je tako, pokazuje upornost kojom se natura „kataklizmička opasnost“ koju taj virus nosi, zahtjev da se svijet mora cijepiti da bi se od te „opasnosti“ mogao zaštititi i silina kojom se „antivakseri“ napadaju i na svaki način onemogućavaju da ukažu na to po kojim su sve svojstvima Gejtsova i Fajzerova cjepiva otrovna i da li na „SPUTNIK V Ad“ (kako ga Rusi pišu, a ja ne znam kako se to čita) treba gledati kao na najpouzdanijeg „s[a]putnika u viječnost“. I koje sve posljedice još mogu imati oni koji su ta cjepiva primili. Ta se hajka potvrđuje, najpre, činjenicom da je po svijetu pobijeno mnogo predsjednika država, vlada i visokih funkcionera koji su odbi[ja]li da cijepe narod, a ovih dana tome je Makron (ili njegov ministar zdravlja) dodao i odluku da ušutka i čuvenoga dr Raula čiji pacijenti nisu umirali ni na početku kovid-pošasti time što ga je, mimo svih dobrih običaja, poslao u mirovinu — da mu ne „kompromitirae »projekat« i da mu ne sramoti »kovidente-ubice«“.

Da, međutim, ne bih išao „daleko preko granice“, pomenuću ovde — vlastito kovid-iskustvo.

Podružio sam se sa starim drugarom sa kojim se podugo nisam vidio, a onda mi je rekao da se cijepio, posle dva dana se razbolio i lječio se, veli, četiri nedelje. Pretpostavljam da sam od njega i ja „uhvatio virus“, posle nekoliko dana probudio se tokom noći, s neobičnim „peckanjem“ u plućima (već nekoliko godina, inače, otežano mi je disanje zbog kronične opstruktivne bolesti pluća, emfizema, i moja je disajna funkcionalna rezerva — 0) i lakom drhtavicom (temperatura je bila 37,8). I ubrzo posle toga, da li za 20 minuta ili pola sata — ja sam primio prvu terapiju.

Po slijedećem „PROTOKOLU“:

ivermektin prva dva dana po 0,2mg po kg tjelesne težine, i zatim 5. dan istu dozu;
hidroksihlorokin 400mg prvi dan, zatim još 3 dana po 200mg;
aspirin po 500 mg triput na dan prva dva dana, 3-4. dana dvaput na dan, uz biljne čajeve sa limunom i medom;
cink 50mg svaki dan;
vit. D 10.000 jedinica svaki dan;
vit. C po 1-2gr na svakih 2 sata tokom dana (bolje je noću ne prekidati san);
fluimucil (N-acetil cistein) 3h2 kesice nekoliko dana;
soda bikarbona po 1-2 grama u intervalima između uzimanja vitamina C;
nekoliko puta uzeo sam i po desetak kapi ulja divljeg origana (za koje se veli da je jedan od najmoćnijih prirodnih antibiotika; origano se nakapa na malo maslinovog ulja);
(Nije bilo potrebe da se inhaliram [što može biti dio standardne terapije – inhalacija majčinom dušicom, bosiljkom, origanom, rtanjskim čajem, žalfijom, sa etarskim uljima origana, čajevca, nane, eukaliptusa…], nije bilo prilike da uzimam čaj ili tinkuru od slatkog pelina [biljke koja dokazano liječi „kovid“], nisam uzimao hren domaći jer mi nije bio pri ruci, nisam uzimao kvercetin (koji takođe ima antiupalno, antivirusno i imunostimulativno djelovanje.)

Četvrtog dana, kasno popodne, pojeo sam režnjić paradajza. Petog dana ujutru moja je temperatura bila — 36,6. Ja sam bio zdrav.

Pominjem ove detalje zato što se „protokol“ koji navodim, po svemu sudeći, zasniva na nekim čvrstim medicinskim postulatima koji s onima formuliranim u kuloarima SZO/WHO ne mogu biti dovedeni ni u kakvu svezu: oni prvi hoće da pacijenta — izliječe, ovi drugi hoće da ga — ubiju; ja sam, star i bolestan, izliječen za četiri dana — mojeg prijatelja, mladog i zdravog, masakrirali su više od četiri nedjelje.

Mogao bih tome dodati i neka druga iskustva: više mojih drugara i prijatelja nije preživjelo „SZO/WHO-protokole“, neki od onih koji su se „oteli“ ostali su s oštećenim srcem, neki s takvim plućima, neki i s jednim i s drugim, a sasvim su rijetki oni kojima je to uspjelo bez ikakvih posljedica. Jednoga takvog pominjem zbog čudne pojedinosti koju mi je posvjedočio: saopćavajući mu nalaz da je koronu pregrmio bez ikakvih posljedica, ljekar mu je, uzgred i mimo svakog očekivanja, „priznao“ da oni, ljekari, „o kovidu ne znaju ništa“, a o tome svjedoči i jedan detalj koji prenosi brat mojega ubijenog prijatelja: kad je nešto pitao ljekarku koja mu je o bratu brinula u kovid-bolnici, na intenzivnoj njezi, ona je rekla da je oftalmolog i da na njegovo pitanje ne može odgovoriti.

I tako dolazimo do suštine „srpske kovid-tragedije“: srpska medicinska pamet neopozivo je poražena: njome „upravlja“ nekakav „Krizni štab“ koji je, valja pretpostaviti, sastavljen od vrhunskih medicinskih „plaćenika“ (neka neko proveri navod Dejana Lučića da kod nas ima takvih ljekara-specijalaca, koji od SZO primaju godišnju apanažu od 190.000 dolara), a taj je Štab ojačan istim takvim „političkim kapacitetima“: oni grade „kovid-bolnice“, podupiru „SZO/WHO-protokole“, zatvaraju škole, teroriziraju i djecu i roditelje zahtjevima da se cijepe, a ne dopiru im do svijesti podaci o tome da se cijepljeni masovno razboljevaju, da mnogi od njih naprasno umiru, da ugledni virusolozi tvrde da će se cijepljenima „drastično skratiti životni vijek“ (neki „SZO-znalci“ čak određuju da je to 3-10 godina!). S druge strane, oni se ne raspituju za ljekove za njeno suzbijanje niti ih nabavljaju, traže da se cijepe deca (zasad od 12-17 godina, a posle će i mlađu) iako ozbiljni ljekari upozoravaju na to da se djeca mogu zaraziti jedino — cjepljenjem (https://blagin-anton.livejournal.com/1129473.html — svjedočenje Majka Jidna, koji je 16 godina bio potpredsjednik moćne Fajzerove farmaceutske trovačnice i njemu se teško može osporiti razumjevanje problema o kojima govori).

Biće, dakle, da u svemu tome ima više neznanja i neskrivenog terora nego istine i želje da se ugroženom čovjeku otvori ljudskija perspektiva, a korjeni toga zla sežu do onoga vremena kad je Rokfeler, kao naftni magnat, zatro prirodnu medicinu i utemeljio „novu“ koja je ubila više ljudi nego svi ratovi i epidemije od njegovog vremena do danas. O tome, za svoje vrijeme, svjedoči dr Moris Hileman iz Merkovih laboratorija (ne znam jesu li ih utemeljili nacisti, ali je ostao podatak da su ih oni nagrađivali i posle ih, kao i sve nacističke naučnike, preuzeli Amerikanci): on se pred smrt „pokajao“ i priznao neke svoje „zločine protiv čovječnosti“:

izvukao virus side iz bubrega majmuna;
u cjepiva integrirao živu – čije strukture uzrokuju rak;
u cjepiva protiv poliomijelitisa za rusko tržište ugrađivao kancerogeni virus, neko reče da su se one širile i po Americi, a ne znam jesu li ta cjepiva ili neka druga, prije nekoliko godina, dovela do „eksplozije poliomijelitisa“ u Indiji;
cjepivo protiv žute groznice ima virus koji uzrokuje leukemiju;
u cjepivima nađen i antifertilni agens koji sterilizira djevojčice, a priređeno je i cjepivo koje izaziva pobačaje.
Tako je, eto, bivalo „prije“ nego što je „SZO/WHO“ ovlastila Gejtsa i Fajzera da produže tamo gdje se Hileman zaustavio i ne treba sumnjati u to da li će sljedbenici biti veći zločinci od svog prethodnika. Nekad su farmaceutske kompanije, naime, bile izložene ozbiljnim sankcijama ako se dokaže da neki njihov lijek „ubija, a ne liječi“, a sad ih „SZO/WHO“ amnestira od takve odgovornosti i ne zna se gde je onaj naš pedijatar našao osnovu za svoju raspričanost o tome da je cijepljeno 5.000 dece od 12-17 godina, da je „sigurnosta cjepiva dokazana i prije početka njene primjene (!?), a dosad su milioni djece u svijetu primili cjepivo, dok se njegova efikasnost pokazala na najvišem nivou“, a ne kaže ko mu je to rekao niti se osvrće na kompetentnije shvaćanje da decu ne treba cijepitii i da je za njih običan grip opasniji od kovida: farmaceutska mafija izborila se za „pravo“ da za svoje zločine ne odgovara, a aktuelna vlast u Srbiji mnogo je angažiranija u nastojanju da te zločine podrži nego u želji da se pred njima ispriječi pa je tako zaslužna za to što cjepljenjem širi epidemiju, a ne raspituje se za lijekove kojima bi se ona mogla suzbiti i čak zabranjuje njihovo korišćenje tvrdeći da su — nedjelotvorni i štetni.

I čini to uprkos podacima da neki čudni ljekari (po Americi i Kanadi, recimo), po navedenom „protokolu“, svoje pacijente liječe „u domaćim uvjetima“, tj. na pacijentovom krevetu i oni, što je posebno zanimljivo, ne stižu ni do bolnice, a kamoli do — respiratora. dr Bil Koud, iz Kanade, licencirani anesteziolog sa tridesetogodišnjom praksom, kaže da anesteziolozi bolje nego drugi poznaju rizike od nepravilnog doziranja lijekova. On sam je liječio svoje pacijente kvercetinom, cinkom, vitaminima C i D, hidroksihlorokinom, azitromicinom i ivermektinom i, ako je potrebno, kisikovom terapijom nakon provjere saturacije pomoću običnog kućnog oksimetra. Niko od njegovih pacijenata nije imao potrebu za hospitalizacijom, a on sam je primjenio takav protokol kad je bolovao i oporavio se za desetak dana (https://rumble.com/veg3uf-canadian-doctors-speak-out.html). Svjedočeći pred Rabinskim sudom (https://www.youtube.com/watch?v=3Uz1XxqxZts), Vladimir Zelenko takođe je saopćtio mnoge zanimljive činjenice: izliječio je preko 6.000 pacijenata (među njima bili su i američki i brazilski predsednici Tramp i Bolsonaro), a neke njegove misli treba posebno istaknuti:

prosečna je starost za smrt od koronavirusa za žene — 84 godine, za muškarce — 81 godina;
djecu će cijepiti samo oni koji „vjeruju u paganske običaje žrtvovanja djece“ i koji ih „doživljavaju kao potrošnu robu“; stopa preživljavalja djece do 18 godina iznosi 99,998% (i to bez liječenja), a za uzrast 18-45 godina — 99,95%;
stopa pobačaja posle cjepljenja u prva tri mjeseca trudnoće raste sa 10% na 80%;
zašto se cijepiti „potencijalno razornom, smrtonosnom tvari bez prethodnog dokaza da se to neće dogoditi“;
krvni ugrušci glavni su razlog srčanih i moždanih udara tijekom prva 3-4 dana posle „ubrizgavanja ove otrovne, smrtonosne injekcije“, a ona uzrokuje upalu srčanog mišića kod mladih odraslih osoba;
životinje kojima su data ovakva cjepiva stvorile su „zadovoljavajući broj antitijela, ali kada su ponovo bile izložene virusu protiv koga su cijepljene, veliki broj njih je uginuo: ubio ih je vlastiti imunosni sistem“. Nad ljudima u toku su takvi eksperimenti, Izrael je postao „najveća svjetska laboratorija“, a Lik Montanjije sve o čemu govorimo označio je kao „najveći rizik od genocida u ljudskoj povijesti“;
slično razmišljaju i mnogi drugi ozbiljni znanstvenici, a ja ovom pregledu svetskog medicinskog poloma priključujem riječi koje o tome zapisuje Valerije Vrček: „Maska i igla su dobitna kombinacija za one koji vole ruski rulet“.
Ako bi se razboljeli svi ljudi na planeti, umrlo bi ih 35 miliona, ali ako bismo slušali Bila Gejtsa i cijepili 7 milijardi — umrlo bi ih više od dvije milijarde: ovo je treći svjetski rat praćen „razinom malverzacija neviđenih u povijesti čovječanstva“.
A svemu ovome mogla bi se dodati još jedna čudna pojedinost: novcem uloženim u borbu protiv kovida mogla bi se 27 puta likvidirati — glad u svijetu (https://aizen-tt.livejournal.com/4120565.html).
Tako je to — u svijetu. Kod nas je mnogo dinamičnije: Trilateralna komisija Ane Brnabić i Zorane Mihajlović pridružuje kovidentima i druge trovače. Pa je takav, recimo, Rio Tinto, koji je prizvan da „izbuši“ Srbiju u potrazi za litijumom i drugim dragocijenim rudama i mineralima.

A njemu valja dodati i NVO-484 i mnoštvo drugih NVO-glodara — koji najavljuju da će Srbima uskoro biti tijesno svuda tamo gdje im je zasad, koliko-toliko, još prostrano: Srbi se sele ili iz zemlje ili u zemlju, a one koji ostaju — pritijesniće Arapi.

Uz pomoć „bezdušnih engleskih saveznika“, NVO-glodara i one agende koja predviđa sa se Srbija svede na „beznačajnu balkansku enklavu“.

Autor: Dragoljub Petrović, univerzitetski profesor u mirovini

Logično.hr