U vremenu prije 2020. godine, sudska, zakonodavna ili izvršna vlast vam je ograničavala prava ili slobode, samo ako je protiv vas imala dokaze. Pa bi vam primjerice sud tek nakon iznošenja dokaza u sudskom postupku da ste sudjelovali u štetnoj ili ugrožavajućoj radnji, mogao novčanom ili zatvorskom kaznom ograničiti imovinu ili slobodu. Zakonodavna ili izvršna vlast bi vam putem prometnih pravila, obveze posjedovanja vozačke dozvole ili obveze alkotestiranja, ograničavala sudjelovanje u prometu zato što po prirodi stvari kao vozač motornog vozila upravljate opasnim sredstvom koje ugrožava druge. Tu je dokaz ugroze sam čin upravljanja vozilom, dok je dokaz povećane ugroze primjerice snimka prekoračenja brzine. Posredstvom Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, izvršna vlast vas je mogla ograničiti izolacijom tek nakon što bi imala dokaz da bolujete od opasne zarazne bolesni i tako predstavljate ugrozu za druge. Itd. Itd. Dakle, prije 2020. godine, vlasti su represivno ograničavle građane isključivo na temelju dokaza. To im propisuje Ustav, koji dozvoljava ograničavanje prava i sloboda jedino da bi se zaštitila prava, slobode ili zdravlje drugih. A očito, prava, slobode ili zdravlje drugih mogu se štititi tek nakon što postoji dokaz da ih netko ugrožava. To im nalažu i temeljna načela pravne države po kojima se bez dokaza, ljudi ne mogu osuđivati, kažnjavati ili prisiljavati na nešto.
Međutim u 2020. godini, pravna država je napadnuta od strane vjerskog fundamentalizma. Njegovi pripadnici koji rade u institucijama javne vlasti, umjesto dokaza počeli su koristiti vjeru. Pa tako prava i slobode građana više ne ograničavaju samo zbog dokaza, nego i zbog neprakticiranja koronaških vjerskih običaja. Javni djelatnici koronaši pogazili su Ustav i pravnu državu, te počeli provodili koronaštvo. Što je koronaštvo? Koronaštvo je vjera proizašla iz patološkog straha od koronavirusa, tj. virusa koji izaziva bolest COVID-19. Strah od koronavirusa polazna je točka za donošenje i prakticiranje raznih koronaških vjerskih običaja. Jednako kao što kršćanstvo ima strah od pakla, te svojim vjernicima propisuje običaje koji će ih od njega spasiti, tako koronaštvo ima strah od koronavirusa, te svojim vjernicima propisuje običaje koji će ih od njega spasiti. Neki od tih običaja su nošenje maske, držanje distance, cijepljenje, izbjegavanje obiteljskih druženja, društvenog života ili sportskih događaja, itd. No, problem je u tome što se, za razliku od kršćanskih običaja, koronaški običaji represivno nameću svim građanima. A ako ih građani ne prakticiraju ili ih kritiziraju, onda moraju plaćati drakonske novčane kazne, ići u zatvor, diskriminirani su, cenzurirani i sl. Također, koronaški fundamentalisti u medijima, na društvenim mrežama ili u akademskoj zajednici, nevjernike koronaštva etiketiraju, vrijeđaju, omalovažavaju, kleveću, te podržavaju i potiču režimsko nasilje prema njima. Pogledajmo u nastavku kako koronaštvo djeluje u praksi, kako negira civilizacijska načela, pravnu državu i pozitivne propise, te kako koronašku vjeru izbaciti iz javnih institucija.

Koronaši koji su ujedno i većina u Ustavnom sudu, u jednoj od svojih odluka blagoslovili su prisilni koronaški vjerski običaj nošenja maske, sljedećim riječima: “Ako građanima ostavimo pravo na izbor nošenja maski, to može imati teške posljedice po zdravlje drugih građana”. Ova rečenica sadrži jedan ključan detalj i plastično oslikava da je na djelu vjerski fundamentalizam umjesto pravne države. Kao što smo rekli i pokazali primjerima na početku, pravna država funkcionira temeljem dokaza. Međutim, što znači riječ “može” u gornjoj rečenici? Je li to dokaz ili vjera? Pa očito vjera. “Može” je riječ koja izražava teorijsku mogućnost. Zamislite da vam kazneni sud kaže sljedeće: “postoji teorijska mogućnost da ste ukrali televizor susjedu i zato ste krivi za krađu, te morate susjedu nadoknaditi štetu”. To bi bilo suludo, jer vam je sud ograničio pravo na imovinu bez ikakvih dokaza štete, samo na temelju teorijske mogućnosti, tj. na temelju onoga što sudac vjeruje. A upravo to su napravili ustavni suci. Oni su ovlastili izvršnu vlast da bez dokaza ugroze, tj. postojanja bolesti COVID-19, obveznom maskom ograniči pravo na privatnost svim građanima. Znači, i zdravim i bolesnim. Da su propisali obvezne maske samo bolesnima od COVIDA-19, onda bi oni provodili Ustav, Zakon i poštovali pravnu državu. Jer faktički, bolest je ono što ugrožava druge. No kako su ustavni suci nametnuli obveznu masku svima, oni su izašli izvan okvira pravne države i ušli u sferu prakticiranja vjerskih običaja. A prakticiranje vjerskih običaja se ne može represivno nametati svima. Ustavni suci privatno mogu vjerovati da su nemaskirani ljudi bolesni i time ugroza. No pošto za to nemaju dokaze, oni kao nositelji sudske vlasti ne mogu nemaskiranima ograničiti pravo na privatnost i prisiliti ih na nošenje maske. Sve što mogu jest da građanima koji se plaše nemaskiranih preporuče da ostanu doma, nose tri maske ili zaštitno odijelo, drže distancu, itd. No umjesto toga, oni su svoj položaj i ovlasti iskoristiti kako bi vjerski običaj maskiranja nemetnuli svima. Takvim postupkom pogazili su Ustav i pravnu državu te zloupotrijebili sustav represije protiv nedužnih građana.

Ista zlouporaba nalazi se u pozadini najnovije odluke koronaških ustavnih sudaca. A to je odluka o blagoslovu covid potvrda. Covid potvrda je papirnati dokaz da ste izvršili koronaški vjerski običaj, npr. cijepljenje protiv koronavirusa ili guranje štapića u nos poradi traženja koronavirusa. Suci koronaši, dali su blagoslov tim potvrdama i tako legalizirali kažnjavanje građana tj. ograničavanje njihovih temeljnih građanskih i ljudskih prava ako navedene koronaške običaje ne prakticiraju. No, jednako kao i kod nemaskiranja, neprakticiranje tih običaja nije dokaz bolesti i time ugroze drugih građana. Ne cijepiti se protiv koronavirusa ne znači biti bolestan od COVIDA-19. Isto tako, ne gurati štapić u nos, ne znači biti bolestan od COVIDA-19. Zato se represivno ograničavanje prava i sloboda građana koji ne posjeduju covid potvrde ne vrši temeljem dokaza, nego temeljem vjere. Ustavni suci vjeruju da građani koji ne prakticiraju navedene vjerske običaje predstavljaju ugrozu za druge. Međutim za to nemaju nikakve dokaze. A po temeljnim načelima funkcioniranja pravne države, bez dokaza se nikoga ne može represivno ograničiti. Ustavni suci dali su blagoslov izvršnoj vlasti da represivno ograničava bez dokaza, čime su ponovno pogazili pravnu državu i Ustav. Faktički, ustavni suci su prisilili građane na prakticiranje vjere, a ako ovi to odbiju, bivaju kažnjeni ograničavanjem prava pristupa javnim uslugama, radnim mjestima, koncertima, putovanjima, sportskim događajima, itd. Takvo postupanje ekvivalentno je islamskom fundamentalizmu koji ograničava žene ako ne nose burku. Islamski fundamentalisti nemaju dokaze da žene nenošenjem burke ugrožavaju prava, slobode i zdravlje drugih. Pa žene kažnjavaju isključivo zbog vjerskih razloga, baš kao i ustavni suci kad kažnjavaju žene i muškarce bez covid potvrda.

Tragom vjerskog fundamentalizma ustavnih sudaca idu i koronaši izvršne vlasti te njihovi plaćenici. Tako je ministar zdravstva Beroš nedavno izjavio da će zbog Omikrona doći do opterećenja zdravstvenog sustava, a ministar policije Božinović da će zbog Omikrona kontrolirati novogodišnje proslave. Šef Klinike za infektologiju KBC Split dr. Ivić pak je izjavio da će rezultati blagdanskih proslava biti respiratori i pogrebi. Kao što svaka vjera ima proroke i proročanstva tako ima i koronaštvo. Navedeni koronaški proroci iznijeli su predskazujuće izjave o događajima u budućnosti, kojima prorokuju tragične covid ishode. Temeljem tih proročanstva nametali bi građanima koronaške vjerske običaje poput izbjegavanja obiteljskih druženja ili novogodišnjih proslava. Dakle, ovi funkcioneri se ne bave pandemijom infektivne bolesti, što je u domeni njihovog posla liječenja ili represivnog izoliranija infektivno bolesnih pojedinaca. Umjesto toga, oni se bave predviđanjem budućnosti, privatnim životima zdravih građana te propovijedanjem i nametanjem vjere. A to predstavlja zlouporabu položaja i ovlasti te zanemarivanje odgovornosti i radnih zadataka za koje su ti funkcioneri plaćeni.

Koronaštvu ustavnosudske i izvršne vlasti pridružila se i zakonodavna vlast. Tako su nedavno saborski zastupnici skloni koronaštvu uveli novčane kazne od 30 do 50 tisuća kuna za odgovorne osobe u javnopravnim tijelima koje poštuju Ustav i pravnu državu, te odbijaju ograničavati građane covid potvrdama. Tj. odbijaju kažnjavati građane koji ne prakticiraju vjerske običaje korona cijepljenja ili štapićarenja. Koronaški zastupnici su tako uveli drakonske novčane kazne za savjesne i odgovorne javne djelatnike koji poštuju prava i slobode građana te ih odbijaju ograničiti bez dokaza. Zaista je nevjerojatno da se u 21. stoljeću kažnjava poštovanje temeljnih načela pravne države. No koronaški zastupnici otišli su još dalje u svom suludom vjerskom fundamentalizmu. Oni su u Zakon koji se bavi bolesnima, stavili zdrave osobe. Prije kronaške intervencije, Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti nije sadržavao niti jedan pojam koji se tiče zdravih osoba. To je i razumljivo jer nas taj Zakona štiti od bolesnih, a ne od zdravih. No, koronaškom intervencijom, u taj Zakon uveden je pojam “zdrave osobe koja je bila u kontaktu s oboljelim osobama.” A sve kako bi se takvoj osobi ograničile slobode putem tzv. samoizolacije. Dakle bez ikakvog dokaza bolesti, kontakti oboljelih se ograničavaju samo zbog teorijske mogućnosti bolesti. Takva intervencija suluda je kao da se Kaznenim zakonom propiše da se bliski srodnici dokazanih lopova osuđuju na iste kazne kao i ti lopovi. A sve samo stoga što postoji teorijska mogućnost da su pomagali u krađi. Dakle, bez ikakvih dokaza protiv tih srodnika njihova prava se ograničavaju a priori na temelju pukog dekreta u Kaznenim zakonu. Toliko suluda je koronaška intervencija u Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

Na tragu vjerskog fundamentalizma ustavnosudske, izvršne i zakonodavne vlasti, nalaze se i slijepi poslušnici vlasti, tj. većina novinara glavnostrujaških medija. Tako se često u tim medijima mogu čuti etikete poput ‘antivakser’ ili ‘antimasker’. Novinari te pojmove koriste u negativnom kontekstu i umišljaju da su moralno superiorni onima koje etiketiraju. Naravno, to nije zato što su antivakseri ili antimaskeri nešto nekome napravili. Nego isključivo zato što ne prakticiraju ili ne podržavaju koronaške vjerske običaje. Pa tako, dosta ljudi koji su educirani i rukovode se znanstvenim spoznajama, znaju da će ih kao mlade i zdrave osobe, njihov urođeni ili stečeni imunitet efektivno zaštititi od COVIDA-19 bez ubrizgavanja komercijalnih proizvoda pod kožu. Zbog toga neće prakticirati cijepljenje protiv koronavirusa. No novinari koronaši, takvu odluku neće poštovati. Nego će napadati, omalovažavati i etiketirati takve ljude. A sve samo zato što nisu prihvatili novinarsku koronašku vjeru po kojoj se od COVIDA-19 možete obraniti samo cijepljenjem. Slično je s maskama. Ako polazite od činjenice da kao zdrava osoba niste ugroza za druge i da stoga nećete nositi masku, novinari će vas počasti etiketom ‘antimasker’ i usput lažno optužiti da ste odgovorni za nečiji respirator ili smrt. Naravno, pri tome neće imati nikakve dokaze da ste bolesni ili da ste bili bolesni, te da ste kao takvi nekoga mogli ugroziti. Oni će na vas nasrnuti isključivo zbog svoje vjere da ste opasni i zato što ste odbili prakticirati koronaštvo. Novinari koronaši, isto kao koronaši u javnim vlastima, ponašaju se slično islamskim fundamentalistima. Misle da svi moraju prihvatiti njihovu vjeru, a u suprotnom će učiniti sve da je nametnu. Bilo emocionalnim ucjenama, patroniziranjem, moraliziranjem, ponižavanjem, lažnim optužbama, klevetama, promocijom diskriminacije, pa i podržavanjem fizičkog nasilja.

Po uzoru na gore navedene skupine, ponaša se i dobar dio ljudi iz opće populacije koji slijepo prihvaćaju svaki hir vlasti i glavnostrujaških novinara. Pa će vas oni ekstremniji prozivati ili napadati ako ne nosite masku u tramvaju ili će vas gledati s prijezirom ako im kažete da se niste cijepili. Međutim, ni u jednom takvom slučaju neće vam pokazati ili objasniti što ste to bilo kome napravili, pa da zaslužujete prozivanje ili napad. Neće protiv vas imati apsolutno nikakve dokaze, baš kao što ih nemaju niti koronaši u vlasti ili u medijima. Kad bi vi u tramvaju mahali pištoljem, nožem ili palicom, onda bi vas putnici mogli prozivati jer imaju dokaz da vršite radnju opasnim sredstvom i tako ih ugrožavate. Ili, kad bi vidjeli da kašljete, da ste malaksali i dezorijentirani, onda bi imali dokaze koji pobuđuju sumnju da ste bolesni od opasne bolesti tj. COVIDA-19 (ako pretpostavimo da je bolest koju preživi više od 99 posto ljudi, opasna). Pa bi i u tom slučaju prozivanje bilo donekle opravdano. No koronaški ekstremisti će vas prozivati bez ikakvih dokaza ugroze. Radit će to samo zato što ne prakticirate koronaštvo.

Izbaciti koronaški vjerski fundamentalizam iz javnih institucija, te posljedično iz medija i glava ljudi, je prilično jednostavno. Treba kazneno procesuirati one koji su promovirali, omogućili i sproveli represivno ograničavanje građana bez dokaza. Kad bi vas sudac bez dokaza poslao u zatvor i tako vam ograničio slobodu, on bi kazneno odgovarao. Zašto onda ne bi odgovarali i oni koji su bez dokaza ograničili niz prava cijelim skupinama nedužnih ljudi i k tome im prouzročiti materijalne i nematerijalne štete velikih razmjera? Kažnjavanje onih koji gaze Ustav i temeljna načela pravne države, te prouzročuju štete drugima, najbolji je način da se takvo ponašanje spriječi u budućnosti.

Izvor: Inverzija
Logično.hr