Ove srijede (05.05.2021.godine), dan je kada smo na posljednji počinak ispratili Božu Sutona rođ. 1931.godine na mjesnom groblju Gospe od Anđela na Kočerinu. Nedjelju dana prije na istom groblju je sahranjena njegova supruga Slavka kojoj se on pridružio u vječnoj slavi i gdje čiste duše možemo reći kako ga nije dugo čekala da joj se pridruži.

Mnogi će se zapitati tko je zapravo Božo Suton zvani Mojsić kome je namijenjen ovaj tekst? Čime to je on zaslužio posvetu iako mnogi ljudi i žene koji su znatno mlađi od njega u ovom čudnom vremenu napuštaju ovaj svijet u naponu svoje snage i još su mnogo mogli dati ploda urbi et orbi?

Prije svega Božo Suton je rodbinska veza mene dolje potpisanog Vlade Marušića (po mojoj baki Klari Marušić, rođ.Suton), koji sam prije nepune godine dana (12.srpnja 2020.godine) imao intervju s njim i njegovom suprugom u njihovoj obiteljskoj kući u Kočerinu.

Povod za taj intervju bio je plodonosni život u duhu vjere, domoljublja, rodoljublja i čovjekoljublja Bože Sutona koji je kao jedan od rijetkih Kočerinjana, pa čak i Širokobriježana u vrijeme zločinačkog jugo-komunističkog sustava istom prkosio slijedeći stazu života koju nam je utrao Sin Božji. Staza koja je Put, Istina i Život i svi oni koji je slijede ne boje se za svoj ovozemaljski život, već onaj onkraj vremena i postojanja. Staza koja je sušta suprotnost onima koji su branili svima koračati stazom Puta Istine i Života i koji su one koji su slijedili tu stazu upravo na njoj ili pored nje lišavali ovozemaljskog života ,na brutalne i svirepe načine. Nekako slično ali nikada do kraja jednako stazi kojom je koračao Sin Božji prema Golgoti. Mjestu svoje Vječne Slave i Pobjede.

Život koji ne mjeri vrijeme provedeno u tamnicama u kojima je on proveo mnoge godine, mjesece, dane i sate svog života, odvojene od svoje obitelji ali ne od Boga. Bio je spreman slijediti Krista kada to mnogi nisu smjeli ili nisu htjeli. Kao takav je dočekao Domovinski rat koji je u njemu probudio onu vatru koja je u njemu kao u malo kome gorjela čitavog njegovog života. Vatru od koje su se grijali mnogi njegovi sumještani o oni koji su ga poznavali prije odlaska na ratne terene diljem Hrvatskih krajeva.

Nakon završetka Domovinskog rata bio je redoviti putnik na sve obljetnice stradavanja Hrvata, Bleiburg, Vukovar, na kojim putovanjima su neke nove snage pjevale najnovije Domovinske i domoljubne pjesme i gdje bi on u šali onima koji su ih pjevali rekao kako nema smisla da ih on sada pjeva jer je on takve pjesme pjevao onda kada nitko drugi nije smio. Ipak znao se na tim putovanjima pridružiti grlenim pjevačima i pjevati s njima jer jednom upaljena vatra u srcu se ne gasi nikada.

Svi su voljeli biti u njegovom društvu jer je iz njega izbijala neka pozitivna atmosfera koja razoruža svakoga u njegovoj blizini. Premda prividno ozbiljan u tom omalenom čovjeku živahnog pokreta je stanovao jedan dobroćudni veliki čovjek. Čovjek koji će nedostajati ljudima a to je ono po čemu se ljudi pamte.

Misu za pokoj duše na mjesnom groblju je vodio župnik na Kočerinu fra Mario Knezović. On nije trebao birati riječi kojima bi dao posljednje pomazanje ovom malom-velikom čovjeku kada su njegova djela vidljiva svakome tko ga je znao, pa čak i onaj tko je čuo išta o njemu. Kao jedan od njegovih najpoznatijih djela(po partizanima nedjela) kojima se želio narugati nakaradnom zločinačkom komunističkom sustavu svima je poznato njegovo uvođenje u Hotel Park u tadašnjoj Lištici kenjca jer je želio s njim ismijati onaj sustav. S druge strane svi znaju kako je Božo Suton bio jako tvrdoglav čovjek kojeg nitko nije mogao na nešto natjerati ili potkupiti unatoč silnim zatvaranjima ili prijetnjama jer je on zapravo kao takav rođen. A takvi se ljudi rijetko rađaju.

Moguće je kako i sam njegov naziv Mojsić zapravo najbolje oslikava njegov karakter. Mojsije je izveo Izraelce iz Egipta lutajući 40 godina kroz pustinje Egipta ali uvijek ustrajan u svojoj vjeri, u istini i pravdi. Sputavan i zaustavljan izdajama s mnogih strana on je imao cilj. Imao je zašto i za koga. On je naprosto vjerovao kako onaj tko slijedi Put Istine i Života zalutati neće nikada.

I upravo je takav bio naš Božo Suton kojemu poklanjamo ove riječi. Riječi koje nikada neće moći ma kako snažne i iskrene bile oslikati život toga čovjeka. Čovjeka koji je mrzio svoj život na ovoj zemlji kako bi ga zadobio tamo gdje vrijeme miruje. Gdje ne postoji zašto, kuda i kako? Vrijeme koje miluje i čeka ljude ustrajne i postojane u vjeri. Ljude koji su se kao lavovi borili primiti među prvima na Svetim Euharistijama Tijelo Kristovo jer su znali kako je u tom Čistom i Nevinom Tijeku sva tajna, moć i snaga ovog svijeta. Tijelo koje je po primitku u svoje ovozemaljsko tijelo naš Božo svojim snažnim glasom završavao riječima: “Amen!“ i gdje nakon tih riječi sve riječi ovog svijeta utihnu.

Neka ti je pokoj vječni i Amen dragi naš Božo!Počivao u miru Božjem!

Vlado Marušić / BraniteljskiPortal.ba