Spoznaja o postojanju Boga nam ne dolazi iz svijeta, već isključivo iz samih sebe jer: “Ono što jasno i razgovijetno spoznam, istina je”, u pozadini je značenja Descartesove uzrečice “mislim, dakle jesam”.
René Descartes, filozof i znanstvenik iz sedamnaestoga stoljeća potaknuo je znanstvenike i duhovnike na slobodno, religijski neuvjetovano, samostalno istraživanje mističnih tema, osobito one najvažnije, o postojanju Boga.
Međutim, najviše od svega zanimalo ga je kako doći do odgovora na tri velika pitanja, mimo danih religijskih odgovora, autoriteta i tradicija – o ja, o Bogu i o materijalnom svijetu.
Descartes je vjerovao da se odgovori nalaze upravo u nama samima, u našem ljudskom iskustvu i istraživanju, u vlastitom mišljenju i osjećanju, našoj svijesti.
Descartesovo izjednačavanje duše sa sviješću nedvojbeno je sudjelovalo u oblikovanju moderne psihologije: sve funkcije duše sveo je na moć misli. Vjerovao je da misli upravljaju stvarnošću osobe, a kad prestanemo misliti, prestajemo i postojati!
Slijedi dvanaest Descartesovih duhovnih poruka o ja i materijalnom svijetu, kao dokaza o postojanju Boga:
- Ljudske misli dolaze od milosti Božje.
- Mišljenje i osjećanje su svijest.
- Istinitost, savršenost i dobrota su odlike Boga.
- Bog je najveće štovanje, divljenje i radost.
- Bog je najveća sreća za koju smo u ovom životu sposobni.
- Bog je prvi uzrok svekolikog kretanja u području materije.
- Bog je prvi uzrok u ljudskom duhu kao mišljenje.
- Vjera nije čin intelekta, već volje da se vjeruje.
- Bog je u nas usadio ideju savršenosti i beskonačnosti jer je Bog savršen i beskonačan.
- Kao sumnjajuće, misleće biće čovjek spoznaje svoju nesavršenost i konačnost.
- Ideja Boga je čovjeku urođena ideja.
- Kad je naš duh zabljesnut spoznajom, tada možemo doživjeti Boga kao najveću sreću.
Provjeri/atma.hr