Mirno snivajte mili anđeli

Mirno snivajte mili anđeli

Posušje, ŽZH, FBiH,BiH,pa i susjedne zemlje danas oplakuju smrt 8/osam mladih života iz Posušja i okolice koji su tragično izgubili život u jednoj vikendici pored Posušja nakon proslave Nove 2021.godine. Ovdje više ništa nije važno. Tko je odgovoran za smrt toliko mladih života, da li se ova tragedija mogla ikako spriječiti,te tisuću drugih pitanja zašto baš oni,ta i drugi su mladi u drugim vikendicama,kućama i stanovima slavili doček Nove godine diljem općine Posušje,BiH i u drugim mjestima? Kad se ova tragedija Hrvata naveže na tragediju koju su doživjeli Hrvati u RH u kratkom vremenu malo prije ove posuške tragedije pogođeni potresom u više navrata u Zagrebu,Banovini,Sisku i Petrinji,te poplavama koje ih pogađaju svake godine a Zagreb 2020.godine čovjek se opravdano upita Zašto?Milijun puta zašto Bože u tako kratkom vremenu hrvatski narod koji povijesno gledano pogađaju tragedije sve gora od gore,u tako kratkom vremenu pogađaju sve strašnije i kataklizmičnije tragedije. Tragedije koje ljudsko oko ne može sagledati a um shvatiti. Čovjek se s pravom upita:zar smo Ti toliko zgriješili Oče Naš? Zašto baš nas pogađaju ovakve tragedije i nevolje?Ta zar i drugi narodi diljem svijeta nisu zgriješili protiv Tvoje volje kudikamo gore ali kako vidimo njih ne pogađaju ovakve nevolje,a malobrojan smo narod u odnosu na druge,a isto tako u odnosu na druge iznimno ljubimo Te.

Preživjeli smo I-svjetski rat u kojemu nas je stradalo na stotine tisuća,II svjetski rat i Križni put na kojem nas je izginulo nevinih preko 500 000,gdje su nam desetkovali našu braću svećenike,časne sestre,Drinske mučenice,intelektualce i,period nakon tog rata kada nas je još toliko stradalo u komunističkim kazamatima. Sjetimo se Domovinskog rata Vukovara, Škabrnje, Slavonije, Dalmacije, područja BiH gdje smo praktično nestali iz RS,u FBiH smo ubijani i svedeni na nacionalnu manjinu,crkve su nam porušene,iz Posavine s naše rodne grude smo protjerani a uvijek smo te Bože ljubili unatoč svemu. I uvijek smo pohodili Svetohraništa Tvoga Sina i Tebi se molili unatoč boli koju smo pretrpjeli. Kao nagradu za našu vjeru i molitve Ti si nas obilno nagrađivao unatoč tome što smo u prošlom stoljeću u tri navrata masovno napuštali svoja vjekovna hrvatska ognjišta. Prvi put poslije I-svjetskog rata kada je fra Didak Buntić od gladi u Slavoniju odveo i spasio od sigurne smrti 17 000 hercegovačke djece. Opstali smo. Drugi put početkom 60 i 70-ih godina 20 stoljeća kada su naši očevi masovno napuštali svoja ognjišta u potrazi za boljim i smislenijim životom koji im komunističke vlasti nisu omogućile. Naselili smo sve krajeve ove prelijepe planete tako da nas vani ima koliko u RH(4 milijuna),i svugdje smo dobro došli i prihvaćeni jer smo vjeran narod.Opstali smo. I sada treći put kada naši mladi i cijele obitelji napuštaju svoja ognjišta zbog bešćutnosti vladajućih političkih elita u BiH i RH.

Opstati ćemo. Jer si ti Bože naša nada i naše ufanje. Dao si nam vjeru i dušu. Dao si nam Međugorje i upravo zbog toga Ti Oče naš na nas ozbiljno računaš u svojim planovima. Evidentno je i jasno kao dan kako Ti od nas stoga i najviše očekuješ i nikada ne odustaješ ,jer od ovog stada malog kojeg ljubiš posebno kao niti jedan drugi i kojeg kušaš na sve moguće načine i tražiš najviše. A upravo zbog toga što od nas tražiš najviše, najviše smo Ti i dužni. Ne možemo se deklarirati kao jedno a raditi drugo. Ne možemo zagovarati jedno a u praksi činiti drugo. Jer mi smo određeni Tebi,Tvome najvjernijem stadu na koje budno paziš. Sa vojskom svojih anđela koji svaki sekunda obilaze svoje stado. I u dobru i u zlu. Oni redovito podnose izvješće Tebi kako se to malo stado odabrano ponaša. A zadnje stoljeće,zadnje decenije to stado malo je napustilo Tvoje plodne livade i otišlo tražiti samo bez Tvoje pomoći neke bolje privlačnije i lažima obećane proplanke,unatoč Tvojim obećanjima i Tvojim obilnim darovima. Neki Te Oče naš nikada nisu napuštali i uvijek su bili na Tvojim livadama i proplancima,premda razbijeni na više manjih stada. Dobar dio Tvog stada malog počeo se čak i izrugivati sa životom koji si mu darovao slaveći kulturu smrti umjesto kulture života i u tom grmu leži zec jer svatko tko krene tom stazom upada u provaliju. Nitko ga u nju ne treba gurati,on sam u nju upada.

Tragedije strašne su nas pogađale i pogađaju,a ova zadnja Posuška nas je skoro dotukla. Još za nju nemamo riječi bez obzira na uzoritost i razboritost u koju se kunemo. Nema riječi nitko,pa čak i rječiti ljudi među Božjim ovčicama. Nemamo riječi ni mi Branitelji iz URB HVO-a ŽZH koji smo se nagledali krvi,boli i patnje.Ali nikada ovakve.Nikada ovakvog stupnja.Ovakvu mladost i radosti izgubiti u samo jednom danu.Ono što nam svima preostaje kao jedini istinski put i spas je slijediti Kristov put na koji nas pozivaju Riječi iz Evanđelja:“Molite,molite,Molite“.Bez obzira što je sve rečeno svi ćemo skupa tražiti odgovore na ovakva pitanja i to je ljudski iako na ovu tragediju nikada nećemo dobiti odgovore koje ćemo moći prihvatiti. Jedino što nam preostaje je prihvatiti istinu ma kakva ona bila. Ali kao mala utjeha neka svi prihvate kako naša mala dječica nisu umrla već zaspala mirnim snom za neki bolji i pravedniji život koji ih ih je pozvao i koji ih čeka. Mirno snivajte mili anđeli naši. Bdjeti ćemo s vama zajedno s vašim roditeljima i prijateljima do našeg skorog susreta.

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

URB HVO-a ŽZH/Braniteljski portal