Kada je službeno počela predizborna kampanja za lokalne izbore u BiH predviđene za dan 15.11.2020.godine (ukoliko poznati centri moći ne procijene kako je iste bolje ne održati zbog aktualne situacije vezane za COVID-19), kandidati za gradonačelnike Gradova i općina, te kandidati za gradska i općinska vijeća u BiH su se razletjeli po terenu lijepeći svoje plakate, i dijeleći promidžbene materijale kome god stignu ne birajući sredstva i načine.

Logično, stranke vladajućih partija (SDA, HDZ BiH i SNSD) su najizdašniji u tome jer dijele ne svoje već proračunske novce, tako da u dosta slučajeva jumbo plakati nekog kandidata za Gradonačelnika ili Načelnika, te nositelja liste za Gradsko ili općinsko vijeće izgledaju u očima običnog puka kao uvredljiva odnosno degutantna poruka u moru problema koji ih muče od završetka rata do danas, jer ti kandidati su već odavno prezreni u tim istim očima. No, među njima se ipak pronađe neko novo lice koje daje nadu umornom i obespravljenom puku hrvatskom. Postoje doduše i oni koji nemaju niti jedne KM za jumbo plakate i neku veću količinu promidžbenog materijala jer nastupaju čista i otvorena srca za razliku od onih koji su se najeli a postali su još gladniji.

U mnoštvu predizbornih obećanja i poruka koje navedeni kandidati s plakata poručuju ljudima treba izdojiti slijedeće:

1.Mi(ja)ćemo zaustaviti iseljavanje odnosno egzodus naših mladih,

2.Mi(ja)ćemo povećati zaposlenost,

3.Mi(ja)ćemo popraviti gradsku ili općinsku infrastrukturu,

4.Mi(ja)ćemo popraviti demografsku sliku odnosno natalitet,

5.Mi(ja)ćemo poboljšati obrazovni i zdravstveni sustav,

6.Mi(ja)ćemo uvesti reda u gradsku odnosno lokalnu upravu,

7.Mi(ja)ćemo povećati plaće uposlenika,

8.Mi(ja)ćemo uvesti transparentnost u trošenju proračunskih sredstava,

9.Mi(ja)ćemo spriječiti korupciju,nepotizm,rodijaštvo,klijentelizam,uhljebništvo,kriminal,itd.itd.

10.(Mi(ja)ćemo bla.bla.bla.

Ovisno iz čijih usta dolaze ta predizborna obećanja barem njih 80% bude u startu eliminirano od običnog puka jer su davno prokuženi a to su u principu oni koji od završetka rata na ovamo obnašaju značajnije funkcije u gradovima ili općinama u BiH.

Onih preostalih 20% kandidata koji se tek pojavljuju na političkoj sceni dobiti će pitanje: “Kako će sprovesti u djelo svoja predizborna obećanja?“

Manje spremni na odgovore će pričati bajke bez pokrića a malo će naroda u njih povjerovati jer je narod odavna prestao vjerovati u bajke već u surovi i stvaran život koji nema milosti za slabe ljude.

Produkt svega je mala odnosno nikakva izlaznost na općinske i gradske izbore odnosno parlamentarne na koje u pravilu od završetka rata na ovamo izlazi od 30 do 40% birača što se reflektira na unaprijed određene pobjednike izbora. Stari postaju novi pobjednici i tako ukrug.

Razmišljajući tako o tim ušematiziranim kandidatima i njihovim predizbornim obećanjima postavlja se logično pitanje što se konačno može ponuditi biračima kako bi oni povjerovali nekim kandidatima?

Svi u principu nude isto samo što praktično nitko na vjerodostojan način ne pokazuje i dokazuje kako će svoja obećanja provesti u djelo.

Kako će i s kime zaustaviti iseljavanje, povećati zaposlenost, popraviti infrastrukturu i ostale točke od 1 do 10? Kako će povećati izlaznost na izbore koja je u pravilu minorna odnosno nikakva?

Sa svojim predizbornim obećanjima zacijelo neće ništa postići jer nemaju s kime i nemaju čime.

Postavlja se onda i pitanje čemu i kome uopće služe izbori kad se ništa esencijalno ne mijenja na bolje već mnogo puta do sada dokazano?

Kako bismo barem ponudili dio odgovora na postavljena pitanja moramo biti pošteni i reći:

1.Ovaj nakaradni i diskriminirajući politički sustav je čista preslika bivšeg jugo-komunističkog sustava koji je baziran na principu moralno-političke podobnosti odnosno pripadnosti SKJ ili KPJ zapravo HDZ BiH), odnosno sustava: “ja tebi-ti meni“,

2.Ovaj politički sustav ne dozvoljava promjenu izbornog zakona u kojemu će se dozvoliti elektronsko odnosno dopisno glasovanje, te video nadzor na biračkim mjestima, jer to vladajućim političkim partijama apsolutno ne odgovara,

3.Ovaj politički sustav njeguje praksu bivšeg jugo-komunističkog sustava u kojemu su općinska izborna povjerenstva,odnosno i sami CIK (Centralna izborna komisija) sastavljeni od pripadnika vladajućih stranaka u BiH, dok su u hrvatskim krajevima sastavljeni od samo jedne stranke (HDZ BiH) čiji članovi imaju potpunu kontrolu izbornih rezultata,

4.Ovaj politički sustav ima svoje ogranke i mrežu koja poput hobotnice pokriva sva biračka mjesta po svim MZ i nitko tko ne pripada tom sustavu, odnosno sustavu izopačenih vrijednosti koje predstavlja stranka HDZ BiH ne može učiniti ništa značajnije ka promjenama na bolje,

5.Ovaj politički sustav je ubio vjeru u ljudima zbog čega isti ne izlaze na izbore te apstiniraju od njih,

Čemu se onda ova malena i neznatna oporba može nadati na ovim i svim slijedećim izborima u BiH koji su skrojeni po mjeri onih koji godinama vladaju u BiH?

Ni čemu što već odavno nisu naučili. Na mrvice koje će dobiti u općinskim i gradskim vijećima,dok o mjestima Načelnika i Gradonačelnika mogu samo sanjati. Pa što im konačno preostaje? Preostaje im moliti Boga Koji Je Jedini Istinski i Pravedni Sudac na onom svijetu na kojemu vladaju drugi zakoni. Na ovom svijetu mogu samo čekati milost međunarodnih čimbenika koji će eventualno omogućiti izmjene izbornog zakona, uvođenje elektronskog i dopisnog glasovanja, te video nadzora na biračkim mjestima. Ostaje im također moliti Boga zajedno sa članovima njihovih obitelji kako bi im Bog dao snage izdržati sve nevolje i poteškoće koje ih more i čekaju. Ostaje im također, (barem nekima) zagovarati i propagirati ljubav i istinu koji nemaju cijene, koji se ne trže i ne kupuju, a koje će narod prihvatiti u onolikoj mjeri koliko one bude blizu njihovim srcima, duši i umu. Tko u tome uspije više, više će i dobiti od onoga što ostane.

Vlado Marušić, kandidat za Gradonačelnika Grada Širokog Brijega,

Široki Brijg info