Treba očekivati racionalniji i civiliziraniji pristup reviziji Daytona od onoga kojega predlažu i neki beznačajni zapadni politički igrači. Hrvati moraju za to biti spremni. Jer bez vizije i ozbiljnih argumenata mogli bi ponovno izvući deblji kraj.
Piše: fra Luka Marković, Katolički tjednik
Dvije opasne ideologije kao Damoklov mač vise nad Bosnom i Hercegovinom. Velikosrpsko ludilo zaokupljeno idejom ujedinjenja svih takozvanih srpskih prostora u jednu državu i bošnjački unitarizam, s prikrivenom idejom obnove osmanlijskih vremena u BiH potkopavaju i onako krhki mir na još uvijek politički trusnom području bivše države.
Srbi očito nisu naučili puno od poraza iz prošloga rata, dok Bošnjaci ponavljaju istu pogrješku u BiH koju su Srbi činili u Jugoslaviji.
Crnogorske političke igranke
Ideja velikosrpske destruktivne ideologije kako je Srbija posvuda tamo gdje žive Srbi pokazuje i danas zube, iako, istina, poprilično prorijeđene. Upravo zato što je polomila zube tamo gdje to nije očekivala, okrenula se srpska politika nešto mudrijim političkim igrama. Na to ukazuju događanja u Crnoj Gori. Velikosrpska ideologija pokušava preko nove vlade u Crnoj Gori privući tu državu u opasni zagrljaj Srbije, vrlo suptilnim, polaganim i dobro isplaniranim koracima. Nema više one bahatosti i uvjerenja kako sve mora biti gotovo za nekoliko mjeseci. Od novoga premijera Crne Gore, koji je očito dobio instrukcije od pokojnoga episkopa Amfilohija, očekuje se da dovede do takvih promjena u Crnoj Gori koje će pripomoći njezinom vraćanju Srbiji.
Pa ipak, Srbija bi i tu mogla ostati ponovno bez nekoliko zubi. NATO, oslobođen utjecaja bivšeg američkoga narcisoidnog i neiskusnoga predsjednika Trumpa, mogao bi im pomrsiti planove i zadržati Crnu Goru dalje od Srbije. A tko zna što bi se moglo dogoditi ako mladi Albanac shvati da narcisoidnost i osvetoljubivost nisu dovoljni za povlačenje razboritih političkih poteza. Pa ipak, nažalost, ni NATO ni mladi Albanac ne mogu spriječiti moguće nove sukobe u Crnoj Gori. Uostalom, stanje u toj državici znatnim dijelom podsjeća na ono iz 1918. kad su Srbi uspjeli nakratko dokinuti crnogorsku državu i Crkvu.
U kojem će pravcu ići BiH?
U BiH Srbija nastupa nešto agresivnije. No, iza te silne Dodikove dreke i Vučićeve podrške krije se realno očekivanje raspleta u BiH. S obzirom na to da Bošnjaka u distriktu Brčko već sada ima desetak tisuća više nego Srba, jasno Vučiću i Dodiku da bez rata nema ništa od ujedinjenja Republike Srpske sa Srbijom. Ono što je realno za očekivati jesu etničke regije ili županije unutar BiH. U tom pravcu će vjerojatno ići revizija Daytona. Prije toga trebat će pojasniti Bošnjacima da su osmanlijska vremena u kojima su muslimani bili i tužitelji i suci (prema onoj: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“) poodavno prošla i da povratka na njih neće biti. Teško je povjerovati da je zapadna politika, pa i ona američka, bez obzira na nedovoljnu informiranost, toliko naivna da će povjerovati kako titoisti i „otpadnici“ od SDA žele doista državu ravnopravnih građana.
Sukobe unutar bošnjačkoga korpusa treba ozbiljno shvatiti, pa i one između Titovih i Alijinih pristaša, jer bi upravo oni mogli biti početak većih nemira u BiH. Iako im je svima građanska država u srcu, njihovi pogledi na nju su različiti. Dok je jedni vide u stranačkoj diktaturi, po uzoru na komunističku u Jugoslaviji, drugi je zamišljaju kao Erdoganovu Tursku.
Zadnjih dana jadikuje „krug 99“ – konglomerat jednih i drugih – nad činjenicom da BiH nije još uvijek uređena kao Švicarska. Očito je da ta grupica od 99-postotnih Bošnjaka ne zna, ili ne želi znati, da su u Švicarskoj nakon sukoba s francuskim osvajačima stvorene prvo etničke županije (kantoni) pa onda građanska država. Da to znaju vjerojatno bi ispravno shvatili govor predsjednika Milanovića o sapunu i parfemu. Milanović nije zasigurno mislio na to da su Bošnjaci prljav narod, nego da se iza unitarističkih ideja krije prljava politika koja želi gospodariti čitavom BiH, i to bez dogovora s druga dva konstitutivna naroda. Uostalom, na to upućuje njihov odnos prema hrvatskom pitanju koje sustavno marginaliziraju. Onaj tko želi istinsku građansku državu, državu ravnopravnih građana, mora prvo prihvatiti činjenicu da u BiH postoje tri konstitutivna naroda, od kojih svaki ima pravo na svoju kulturu, vjeru, jezik, tradiciju i identitet. A to podrazumijeva i teritorijalni ustroj bez kojega toga nema. Tako su uređene Švicarska i Belgija, pa i Velika Britanija i Španjolska. Gospoda iz kružoka 99, ali i oni koji u zadnje vrijeme tvrde da u BiH postoje samo Bosanci, morali bi znati da njihova tvrdnja nema ništa s demokratskim standardima civiliziranoga svijet.
Hrvati ne smiju ponavljati grješke iz rata
Utoliko treba očekivati racionalniji i civiliziraniji pristup reviziji Daytona od onoga kojega predlažu i neki beznačajni zapadni politički igrači. Hrvati moraju za to biti spremni. Jer bez vizije i ozbiljnih argumenata mogli bi ponovno izvući deblji kraj. Ukoliko hrvatske interese u BiH i dalje budu zastupali samo jednostrani političari bez dovoljno vizija, stradat će ne samo Hrvati u Bosni i Posavini nego i oni u Hercegovini. Ne smije se ponoviti ono iz prošloga rata u BiH kada su jedni Hrvati vlastite interese gradili na račun drugih. Dogodi li se to ponovno, nestat će dugoročno gledano svi. Vrijeme je za razboritu politiku i zajedništvo. Bude li toga, morat će i Srbi i Bošnjaci napraviti određene ustupke. Upravo bi ti srpski teritorijalni i bošnjački ideološki ustupci omogućili stvaranje hrvatskih većinskih regija ili županija u BiH koje bi jamčile dugoročnije preživljavanje Hrvata u toj državi.
Jedna od tih regija mogla bi biti i Posavina koja bi obuhvaćala prostor uza Savu, u kojoj bi se pored sadašnjih dijelova našao većinski hrvatski dio distrikta Brčko, prostor do pod Gradačac, Bosanski Šamac, kao i dijelovi Broda i Dervente. U takvoj regiji Srbima i Bošnjacima bi bila zajamčena sva građanska i nacionalna prava, pa i samouprava tamo gdje je to moguće.
Na sličan način bi se moglo organizirati i druge hrvatske regije u BiH, ali i one bošnjačke i srpske. Spoj etničkoga i građanskoga jamčio bi Bosni i Hercegovini dugotrajniju stabilnost, ali isto tako i normalnije funkcioniranje države. Državi bi pripale u tom slučaju one ovlasti koje imaju vlade u Belgiji ili Švicarskoj.
Čimbenici koje se mora uvažiti
U suprotnom, kad bi međunarodna zajednica prihvatila ideju određenih bošnjačkih krugova da u BiH žive samo Bosanci, došlo bi do nemira i velikoga iseljavanja Hrvata i Srba. A to bi dovelo dugoročno gledano do muslimanske države, što međunarodna zajednica želi izbjeći. Politički je mudrije imati u BiH većinske bošnjačke regije u kojima bi, kao i u hrvatskim i srpskim, bila instalirana vladavina ljudskih prava, nego čistu građansku BiH koja bi s vremenom bila uređena po uzoru na Erdoganovu Tursku.
Zapadna politika bi napokon morala shvatiti da je ono u što polažu nadu u BiH – a to su ostaci ostataka komunizma – od njih poodavno osuđeno i odbačeno, kao i fašizam. Uostalom, BiH je složena zajednica naroda. I to treba uzeti u obzir kod preustrojstva Daytona. Dok su se Hrvati stoljećima trudili biti dio zapadnoga svijeta, Srbi ruska braća, razmišljao je znatan dio Bošnjaka o povratku osmanlijski vremena. Na to je vjerojatno i mislio Alija Izetbegović kad je ostavio BiH Erdoganu „u amanet“. Ali budući da je bio puno razboritiji i lukaviji od svojega sina, znao je da se to može odnositi samo na onaj dio u kojem će dominirati SDA.
Sve bi te čimbenike kod revizije Daytona morala uvažiti međunarodna zajednica i odlučiti želi li BiH nereda ili uređenu državu u kojoj će biti afirmirano etničko i zaštićeno građansko pravo.
Dnevnik.ba