SARAJEVO – U Rafineriji nafte Brod dana 31.10.2017 godine Ministar zaštite okoliša RH Tomislav Ćorić i Ministar industrije, rudarstva i energije Republike Srpske su potpisali Protokol o suradnji na plinifikaciji rafinerije nafte Brod, što je preduvjet rješavanja zagađenja zraka koje više godina muči stanovnike Slavonskog Broda i okolice, zbog čega su tamošnji stanovnici u više navrata mirno prosvjedovali tražeći zaštitu od nadležnog ministarstva RH da ih zaštite.

Nakon potpisivanja tog sporazuma digla se velika hajka od strane „BiH“ i njenih „dušobrižnika“ protiv potpisivanja tog sporazuma jer isti nije potpisan od strane službene BiH, te kako RS nema nikakvu međunarodnu nadležnost, odnosno ingerenciju za potpisivanje bilo kojeg međunarodnog ugovora ili sporazuma jer je RS entitet, a imajući u vidu kako je potpisnik tog sporazuma bilo Ministarstvo u Vladi RH.

Predsjedatelj Vijeća Ministara BiH Denis Zvizdić je uputio oštro pismo RH prosvjedujući protiv potpisivanja tog sporazuma navodeći razloge koji idu u prilog činjenici kako sve međudržavne sporazume i ugovore mogu potpisivati samo međunarodno priznati subjekti a to su države preko njenih tijela. U ovom slučaju je naveo kako isključivu nadležnost za vođenje vanjske politike ima Predsjedništvo BiH, dok se neki sporazumi ili ugovori u režiji entiteta (RS ili FBiH) mogu potpisati uz isključivu suglasnost Parlamenta BiH što se u ovom slučaju nije dogodilo. Zvizdić također napominje kako je u ovom slučaju za navedeni sporazum bilo isključivo nadležno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH koje je Vijeću ministara BiH trebalo dostaviti prijedlog za pokretanje postupka u konkretnom slučaju pa bi to Vijeće ministara razmotrilo i udovoljilo mu ukoliko bi se ispunili zakonski uvjeti, a to je sve izostalo.

Promatrajući pritužbe Denisa Zvizdića Predsjedatelja Vijeća Ministara u pogledu potpisivanja ovog sporazuma s aspekta običnog građanina BiH koji se barem malo kuži u pravnu proceduru, ne možemo a ne složiti se s njim imajući u vidu kako su odista za potpisivanje svih međunarodnih sporazuma i ugovora u isključivo nadležne države, pa tako i u ovom slučaju država BiH i RH, jer je jedna strana u potpisivanju tog sporazuma bilo nadležno ministarstvo u Vladi RH, a ono je ministarstvo zaštite okoliša, no na ovome ćemo stati i prepustiti daljnje rješavanje nadležnim državnim tijelima RH i BiH. Međutim ono što ovim putem želim reći je nedosljednost, licemjerstvo, dvostruka mjerila i parametri kojim se služe svi Muslimanski predstavnici države BiH, i oni koji zastupaju njene interese vani a i unutar nje same, od kojih valja izdvojiti u ovom slučaju Denisa Zvizdića i Bakira Izetbegovića, ali nisu zanemarljivi istupi i drugih muslimanskih predstavnika u javnosti.

No, pođimo redom: Svi, počev od domaće BiH javnosti, međunarodne, pa čak i ptice na grani znaju kako su BiH i FBiH potpuno nakaradne i disfunkcionalne tvorevine utemeljene na Washingtonskom i Daytonskom mirovnom sporazumu čime je tek zaustavljen rat između Hrvata i Muslimana, kao i agresija Srbije na BiH,a ništa drugo tim sporazumima nije riješeno osim što su se vladajuće političke elite iz reda sva tri naroda u BiH enormno obogatile a ogromna većina građana BiH živi na rubu siromaštva i očajna, ogoljena do kosti, zbog čega ih se dosta odlučilo na suicid,dosta ih je teško oboljelo, a mnogim prijeti ekonomska i socijalna isključivost, što su sve razlozi za masovan egzodus naših mladih iz BiH iz reda sva tri naroda a poglavito iz hrvatskog koji je najmalobrojniji pa najviše osjeća gubitak svog pučanstva. Nezadovoljstvo građana BiH je na svakom koraku, jer su nezadovoljni istinski Branitelji, umirovljenici, nezaposleni, socijalni slučajevi, studenti i đaci, radnici s mizernim plaćama. Nesposobne vladajuće političke elite građanima BiH u ovih proteklih 22 godine od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma nisu ponudile ništa osima očaja,stresa, stečaja i devalvacije bijede na svakom koraku, a sebi lagodan i ugodan život na ovoj zemlji i nekoliko naraštaja unaprijed,promatrajući bogatstvo koje posjeduju Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić, Dragan Čović, Milorad Dodik te mnogi,mnogi drugi znani i neznani iz reda sva tri naroda,pa je stoga potpuno jasno zašto se svi ovi gore navedeni uporno „čaptaju“ za vlast i stolicu na najvišoj državnoj ili entiteskoj razini.

Ipak vratimo se mi na Muslimanske predstavnike koji tako žučno i gorljivo zastupaju državu BiH i njene interese. Denis Zvizdić je imenovan Predsjedateljem Vijeća Ministara BiH u kojem su slijedeća ministarstva:

-Ministarstvo Vanjskih poslova BiH,na čije je čelu,Igor Crndak,

-Ministarstvo sigurnosti BiH,na čijem je čelu Bariša Čolak,

-Ministarstvo obrane BiH,na čije je čelu Marina Pendeš,

-Ministarstvo financija i trezora,na čijem je čelu Vjekoslav Bevanda,

-Ministarstvo pravde,na čijem je čelu Bariša Čolak,

-Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH,na čijem je čelu Mirko Šarović,

-Ministarstvo komunikacija i prometa BiH,na čijem je čelu Ismir Jusko,

-Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH,na čijem je čelu Semiha Borovac,

-Ministarstvo civilnih poslova BiH,na čijem je čelu Adil Osmanović,

Po ustroju ovog Vijeća ministara odmah je uočljivo kako su sva tri naroda zastupljena ravnopravno na čelima tih ministarstava, dok je predsjedatelj Musliman Denis Zvizdić i on je prvi među jednakima odnosno “Primis inter pares”. Međutim Denis Zvizdić piše pismo Premjeru Španjolske Marijanu Rajoyu kojim mu daje podršku u borbi protiv katalonskih separatista ne pitajući za mišljenje druge ministre u Vijeću Ministara a potpuno je jasno kako velika većina tih ministara iz reda druga dva naroda ima potpuno drugačije mišljenje i stav o neovisnosti Katalonije,kao i velika većina Hrvatskog i Srpskog naroda u BiH pa i moja malenkost. U čije je dakle ime Denis Zvizdić pisao to pismo. U ime BiH za koju se zalaže zacijelo nije.

Denis Zvizdić opet piše protesno pismo zbog potpisivanja sporazuma u Brodu a ni tu također nije pitao za mišljenje svoje ministre od kojih se sva trojica srpskih ministara protive svom pismu jer su delegirani od strane RS koja je potpisnica tog sporazuma, a o hrvatskim da ne govorimo jer i tu postoje neki koji se ne slažu s Zvizdićem jer je u pitanju hrvatsko ministarstvo. I tu nema ni B od BiH za koju se Zvizdić zalaže.

Bakir Izetbegović je u nedavnoj svojoj izjavio dolio ulje na varu kada je izjavio kako je na samrti njegov otac Alija Izetbegović izjavio kako BiH ostavlja u „amanet“ turskom predsjedniku Erdoganu.

Kada je u pitanju izgradnja Pelješkog mosta svi muslimanski predstavnici počev od Bakira Izetbegovića, Denisa Zvizdića, te predstavnika oporbenih stranaka u BiH SDP Nermina Nikšića, DF, Željka Komšića, i njegovih satelita, izjavljuju kako se ne može i ne smije dozvoliti izgradnja Pelješkog mosta jer to ne odgovara državi BiH dok se ne riješe otvorena pitanja s RH, a niti jedan od tih muslimanskih predstavnika ne pita i ne sluša predstavnike druga dva konstitutivna naroda u BiH čiji su stavovi o Pelješkom mostu u potpuno dijametralnoj suprotnosti s stavom muslimanskih predstavnika u BiH.

Kada je u pitanju ulaganje revizije protiv presude međunarodnog suda pravde kada je tužba BiH odbijena pravni savjetnik BiH Edin Softić ulaže reviziju uz pomoć službene Muslimanske politike u BiH a nitko od njih nije pitao niti konzultirao predstavnike druga dva naroda i čiji su stavovi oko te revizije u potpunoj suprotnosti s njihovim stavom.

Kada je u pitanju drugostupanjska presuda šestorici hrvatskih generala u Den Haagu svi muslimanski predstavnici u BiH se slažu odnosno zagovaraju tezu kako su ti generali dio udruženog zločinačkog pothvata(UZP), kojim su željeli stvoriti paradržavnu tvorevinu HR H-B kojom su željeli očistiti teritorije koje su kontrolirali od pripadnika Muslimanskog i drugih naroda, potpuno ignorirajući i zaboravljajući činjenicu kako je HR H B bila isti pravni subjekt za vrijeme Domovinskog rata u BiH kao i RBiH a dokazi za to su potpisivanje Washingtonskog mirovnog sporazuma kada je taj sporazum o Nacrtu ustava FBiH potpisao Haris Silajdžić, Premjer tadašnje BiH i Krešimir Zubak predsjedatelj Predsjedničkog vijeća HR HB kao dvoje potpuno ravnopravne stranke, čime je dat blagoslov od međunarodne zajednice za takvu HR HB kao subjekt kojemu se u tom trenutku priznaju međunarodna prava za potpisivanje ugovora i sporazuma, pa je stoga degutantno uopće raspravljati kako je HR H B zločinačka tvorevina što predstavnici muslimanskog naroda u BiH i dan danas neosnovano tvrde a sjede u zajedničkim institucijama BiH i FBiH s predstavnicima hrvatskog naroda, i zajedno se cerekaju i muljaju. Na to možemo samo reći onu Thompsonovu: “E moj narode.“

Zar konačno nije degutantnije pitanje kako nikada nije zaživjela konfederacija Hrvatske i FBiH što je također Washingtonskim mirovnim sporazumom potpisano kao i niz drugih pitanja kojim se u nadležnost županija u FBiH daju mnogo veće ovlasti nego je to danas?

Znači imajući sve naprijed iznijeto u vidu potpun je jasno kako muslimanski predstavnici u BiH imaju dvostruka mjerila kada je u pitanju kreiranje vanjske politike BiH. Sve ono što nije u njihovoj režiji nije dobro,ono je nezakonito, zločinačko,protuustavno, a kada pak njihovi predstavnici čine nezakonitost ili protuustavnost u bilo kakvom međunarodnom pravnom poslu onda je to o.k. Međutim malo morgen!

Sada dolazimo do pitanja vođenja unutarnje politike u BiH u režiji muslimanskih predstavnika.

Svi su dobro upoznati kako muslimanski predstavnici gdje god mogu vrše majorizaciju prema predstavnicima hrvatskog naroda pa i srpskog, međutim ovdje ću se osvrnuti na majorizaciju i diskriminaciju hrvatskog naroda, jer su Srbi koliko-toliko zaštićeni RS-om.

Svi su upoznati s poznatom Deklaracijom usvojenom u Zastupničkom domu Parlamenta po predlagaču SDP BiH Damiru Mašiću,kojom se zabranjuje federalizacija BiH i koja je u tom domu donijeta bez predstavnika hrvatskog naroda jer su isti napustili tu sjednicu. Gdje su tu jednakopravna prava Hrvata s druga dva naroda u BiH kada je potpuno jasno kako nitko nigdje ni u BiH a ni u svijetu ne može donijeti nikakvu odluku bez suglasnosti predstavnika tog naroda.

Svi smo također upoznati kako nikakva inicijativa za formiranje RTV kanala na hrvatskom jeziku u BiH ili FBiH ne može proći jer su svi predstavnici muslimanskog naroda u zakonodavnim i izvršnim tijelima BiH i FBiH suglasni kako se to Hrvatima ne smije dozvoliti.

Iz svega naprijed iznijetog potpuno je razvidno i jasno kako je BiH, FBiH u potpunosti iracionalna i disfunkcionalna kako u međunarodnim odnosima tako i unutar nje same. Zbog svega toga jedino i konačno rješenje je uređenje BiH po potpuno drugačijem modelu nego je to sadašnje uređenje. Jedini ispravan prijedlog je formiranje tri entiteta unutar države BiH sa diskontinuitetom područja,jer u takvom najbliže idealnom uređenju niti jedan od tri konstitutivna naroda ne bi u cijelosti bio vezan područjem koje kontrolira, ali bi i u tim područjima vrijedili zakoni tog entiteta, po uzoru na Aljasku koja nije teritorijalno vezana z SAD ali pripada SAD-u. Entitetima treba dati potpune ovlasti u svim sferama političkog,javnog, kulturnog i gospodarskog života i tek bi tada sva tri naroda našla svoj mir. Međudržavne granice BiH ne bi trebalo dirati a tročlano Predsjedništvo BiH bi valjalo ostaviti u ovom sadašnjem obliku i ustroju. Nadležnost tog Predsjedništva bi bila samo obilazak otvaranja određenih kulturnih, vjerskih ili gospodarskih objekata i presijecanje rođendanskih torti i vrpci. Sve druge nadležnosti treba ostaviti trima entitetima. Hoće li se međunarodna javnost uopće ili kada će se probuditi ostaje nam svima enigma, međutim BiH kao država 3/tri konstitutivna naroda, jednakopravna u svakom pogledu nikada neće zaživjeti u punom smislu ukoliko se svakom od tih naroda ne da sloboda u odlučivanju, kreiranju svoje slobode koja je iznad svih interesnih skupina u BiH i vani.

Ukoliko se to dogodi u skorije vrijeme biti će puno bolje za sve njene narode koji u njoj žive u svim sferama njihovog gospodarskog, javnog i kulturnog života, pa će se time osloboditi neviđene mogućnosti oporavka gospodarskog života napaćenih naroda BiH, kao jedan od glavnih preduvjeta smislenijem životu, a koji narodi zaslužuju jedan bolji i pravedniji život, a njihove političke elite koje ih vode u potpuni ambis, će nestati u roporatnici povijesti i uzaludnog života kojim su se rukovodili.

Vlado Marušić / BraniteljskiPortal.ba