Da li je moguće istovremeno ne vjerovati a ipak vjerovati? Ova inverzija me nekako podsjeća na onu čuvenu Orwellovu:“Laž je istina- istina je laž“gdje se ova igra riječi isprepliće u uzajamnom odnosu a sve ovisno iz čijeg pera ili usta one izlaze.

Isto tako poslužiću se jednim vicem o čovjeku koji je preko noći postao ateist.Srela se dva prijatelja koji se nisu neko vrijeme vidjeli i ovaj prvi upita drugog:”Kako si,što ima novog?Ovaj mu odgovori kako nema ništa novog osim što sam postao ateist.Ovaj ga upita kako je to moguće jer su svi njegovi deklarirani vjernici.On mu potom odgovori:”Postao sam ateist jer su neki ubili Boga u meni.”

Kao primjere navesti ćemo neke laži koje su postale istina kao i neke istine koje su postale laži.

Kao najznačajnija laž koja je postala istina u zadnje dvije godine je ona koja je nastala u kuhinji COVID ideologa ili plandemije nepostojećeg virusa SARS-COV-02. Premda je već znanstveno dokazano od strane neovisnih i nepotkupljivih svjetskih nobelovaca,epidemiologa i dr. znanosti medicinske struke, kao i mnogih drugih uvaženih svjetskih javnih i kulturnih djelatnika kako virus Covida ne postoji jer ga nitko do sada nije izolirao, kako su PCR testovi, nošenje zaštitnih maski, te cijepljenje potpuno neučinkoviti, zapravo smrtonosni i štetni po zdravlje ljudi a poglavito djece ta laž još uvijek živi premda na izdisaju ali još uvijek podla, zla, ubitačna i hranjena od MS medija u rukama slugu sotone, te plaćenih izdajnika u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti praktično svih država svijeta.

Istina koja je pobijala tu laž nije mogla ugledati svijetlo dana jer je bila cenzurirana, blokirana, stigmatizirana, procesuirana, obješena na stup sramote a sve iz razloga što nikada nije mogla postići moć koju je imala laž u rukama slugu sotone koji imaju svu logističku, financijsku i represivnu potporu. Bez obzira što je istina kao čista izvorska voda pokušavala napojiti duše žednih ljudi ona je proglašena lažju tako da su mnogi radije prihvatili istinu pretvorenu u laž nego li ju prihvatiti čistu kakva ona u stvari i jest.

Bez obzira na sve ima nas koji ne vjerujemo u servirane nam laži ali ipak vjerujemo kako će ona biti poražena i slomljena i bačena na koljena moleći za milost poput oholog bogataša u paklu kada je molio siromaha Lazara za kapljicu vode koju mu on nije mogao dati jer je između njih bio nepremostivi jaz ognja.

Ima nas koji ne vjerujemo kako je laž Covid ideologije ili plandemije pobijedila istinu ,jer vjerujemo kako će istina na kraju tunela izići kao prva i ugledati svijetlo dana.

Ima nas koji ne vjerujemo kako će bešćutne političke elite u BiH bez obzira iz kojeg naroda dolazile ostati „večno“na vlasti jer vjerujemo kako će sva tri naroda iznjedriti zdrave, nepotkupljive i poštene mlade političke snage koje će zadati završni udarac korupciji, nepotizmu, iseljavanju, beznađu i očaju svih stanovnika ove države.

Ima nas koji ne vjerujemo kako je u Domovinskom ratu u BiH bilo cca 600 000 tzv.“branitelja“ jer je kraj rata dočekalo po službenim podacima označenim kao Vojna tajna ili strogo povjerljivo cca
266 000 branitelja u obje vojne komponente, pa stoga vjerujemo kako će ta laž zahvaljujući promjenama vlasti biti zgažena i uništena kao ni jedna druga laž od završetka Domovinskog rata u BiH.

Ima nas koji ne vjerujemo kako su svi stradalnici Domovinskog rata stradalnici jer su mnogi u vrijeme ratnih događanja bili u inozemstvu, ili u podrumima zgrada gdje su se skrivali ko štakori iz kojeg su izmiljeli bijeli kao sirevi, da bi danas krojili sudbinu istinskih branitelja, ukazujući se od prigode do prigode na mjestima stradavanja istinskih branitelja i civila jer će istinski branitelji njima skrojiti sudbinu koju zaslužuju uskoro.

Ima nas koji ne vjerujemo kako je privatizacija i pretvorba nakon Domovinskog rata u BiH prošla zakonito jer su se mnogi zahvaljujući mutnim poslovima i transakcijama enormno obogatili na krvi radnika bivših društvenih poduzeća, te danas izrabljuju i muče svoje radnike dajući im milostinju umjesto pošteno zarađene plaće, ali ipak vjerujemo kako će svaki od njih pošteno odgovarati za svaku mutnu i nezakonitu radnju, sukladno onoj kako vrijeme najpravičniji sudac.

Ima nas koji ne vjerujemo kako su svi djelatnici JP i JU primljeni na transparentan i zakonit način u radni odnos i vjerujemo kako će se ta praksa zahvaljujući promjeni vlasti iskorijeniti jednom i zauvijek.

Ima nas koji ne vjerujemo kako su se mnogi brakovi u BiH i šire raspali zahvaljujući jednoj strani, jer vjerujemo kako su se mnogi od njih mogli spasiti i još uvijek se mogu spasiti da su supružnici u razgovoru sa svojim svećenikom prihvatili svoje greške i svoj dio odgovornosti za loše stvari u tom braku koji je hram Božji odnosno crkva u malom, koju sotona posebno cilja.

Ima nas koji ne vjerujemo kako završnu riječ u životu čovjeka ima čovjek jer vjerujemo kako završnu riječ uvijek ima Bog i nitko drugi.

Ima nas koji puno toga ne vjerujemo ali ipak vjerujemo pa stoga djelujemo pomalo smiješno, neki bi rekli izgubljeno i uzaludno u vremenu i prostoru u kojemu postojimo, ali ipak kotačić povijesti su uvijek pokretali ljudi poput Don Quihota koji jurišaju na vjetrenjače.

I onda i danas oni su ispadali smiješni ali ipak…….

Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba