Od prve do zadnje osnovane političke stranke u BiH, RH, pa i u cijelom tzv“regionu“kako ga nazivaju nepopravljivi jugonostalgičari puna su usta problema s kojima se jadni i napaćeni puk s tih prostora suočava od završetka Domovinskog rata.

Sve političke stranke s ovih prostora koriste istu retoriku

Svi će odreda navoditi kako na ovim prostorima vlada mito ili korupcija, nepotizam, stranačko, odnosno uhljebničko zapošljavanje i posredovanje, ratno profiterstvo, što na koncu rezultira bijelom kugom ili masovnim iseljavanjem mladih pa čak i cijelih obitelji s ovih prostora.

U tom smislu vodeće pa i one druge političke stranke će nuditi programe i projekte kojim bi zadržali naše mlade na njihovim vjekovnim ognjištima, no autobusi i zrakoplovi s ovih prostora su svakim danom sve puniji u jednom smjeru, dok se iz suprotnog smjera neki od njih vraćaju samo za glavne blagdane u godini ili na more.

Masovno iseljavanje naših mladih i cijelih obitelji s ovih prostora

No,najgore od svega je to što se dobar dio njih odriče državljanstva svoje matične države BiH, a neki ekstremniji se ispisuju iz katoličke crkve zbog samo njima znanih razloga, gdje nikako kao glavni razlog tog ispisa ne može biti plaćanje poreza crkvi od njihovih plaća, već cjelokupna besperspektivnost koju su ponijeli sa sobom sa svojih ognjišta pa im je kriv svatko tko ih podsjeća na ove krajeve u kojemu su sahranili najveći dio svojih snova, nadanja i sreće.

O profilima naših mladih,članova njihovih obitelji, pa i samih branitelja i tzv.“branitelja“koji napuštaju svoja vjekovna ognjišta nećemo ovaj put jer među njima ima svega i svačega, ali glavna nit koja ih sve veže je opće nezadovoljstvo, pravnim, ekonomskim, sigurnosnim, i obiteljskim razlozima koji su vrijedili u njihovim sredinama koje su napustili, i gdje su konačno odlučili jednom za zauvijek napustiti te razloge.

Tko ostaje na svojim vjekovnim ognjištima?

Oni što su ostali na svojim vjekovnim ognjištima su grupirani u nekoliko skupina.

Prvu skupinu čine extra ili ultra bogati slojevi društva kojih nema više od 10% u svakoj sredini.

Nakon njih dolaze oni koji su putem razno-raznih stranačkih ili političkih sveza dobili zapošljavanje u JU i JP, te u mnogi drugim kulturnim ili športskim asocijacijama, a dobar dio njih radi u mixu nekoliko dobro plaćenih poslova preko određenih NO ili savjetničkih mjesta.

Treću skupinu čini skupina nezadovoljnika koji premda žive na grbači poreznih obveznika u raznim ministarstvima, zdravstvenim i školskim ustanovama, policijskim upravama, i razno-raznim zavodima, živi putem kreditnih i drugih zaduženja i uvijek su nezadovoljni jer se ne pitaju ništa,i uvijek netko drugi u njihovo ime odlučuje.

Četvrtu skupinu čine radnici u privatnim poduzećima koji radeći od danas do sutra krvavo zarađuju svoj novac koji im je u pravilu nedostatan za podmirenje njihovih najosnovnijih životnih potreba, te im je potrebito i žicanje sa strane koje KM kako bi kako-tako dočekali kraj mjeseca. Mnogi od njih se bave i poljoprivredom ili nekim zanatom usput ali je sve to ništa u usporedbi s njihovim nezadovoljstvom općom situacijom koje nikako ne miriše na dobro.

Petu skupinu čine Branitelji i tzv.“branitelji.“ Među njima onih koji su uspjeli preko raznih sveza izganjati bogovske mirovine u RH i BiH, pozapošljavati svoje supruge i djecu u JP i JU, gdje najveći broj njih ima tri primanja iz Domovinskog rata istovremeno, kao što su mirovina, status RVI i odličje.
Ovdje nema nikakve razlike između Branitelja i tzv“branitelja“jer i jedni i drugi grabe iz istog lonca odnosno iz iste kuhinje.

Čestu skupinu čine Branitelji i tzv“branitelji“koji su se dočepali RVI ili tzv“egzistencijalne naknade“, umirovljenici s minimalnim mirovinama, nezaposleni, i socijalni slučajevi a svi su oni u pravilu puka sirotinja koja umire i teže obolijeva prije šezdesete godine života, iscrpljeni i obeščašćeni svekolikom nepravdom koja im je sustavno činjena od završetka Domovinskog rata od strane bešćutnih političkih elita s ovih prostora bivše zločinačke SFRJ.

Zašto ljudi odlaze vani?

Ipak glavna intencija odnosno motiv za pisanje ovog teksta leži u suštinskim razlozima zašto na ovim prostorima vlada toliko bezakonje, nepravda, očaj, što konačno rezultira iseljavanjem.

Često ćemo pročitati u mnogim komentarima na raznim portalima kako čitatelji daju prijedloge, razloge, primjedbe, sugestije, zbog čega je to tako, dok pojedini od njih navode jednu rečenicu koja piscu ovih redaka diže kosu na glavi a ona je:“J…e vas Ustaše i partizani, to je davno bilo okrenimo se budućnosti.“

Ustaše i partizani u suprotnosti kao nebo i zemlja

I upravo u toj rečenici leže svi odgovori na gore postavljena pitanja zbog čega na ovim prostorima vlada toliki očaj, nepravda i besperspektivnost.

Ukoliko malo dublje uđemo i proanaliziramo tu rečenicu vidjet ćemo kako se autori re rečenice rukovode onim decenijskim anatgonizmom u kojemu postoje dvije suprotnosti kao nebo i zemlja. S jedne strane stoje Ustaše a s druge strane partizani.

Dok jedni(Ustaše) predstavljaju sustav koji je spletom određenih povijesnih okolnosti poražen u II svjetskom ratu drugi (partizani)predstavlja zvijezdu petokraku koja je ostala na strani pobjedničkih sila u tom istom ratu opet spletom određenih okolnosti.

Prvi sustav je sustav koji je pokušao Hrvatski narod osloboditi stoljetnog jarma od velikosrpske hegemonije, stvorivši NDH, koja je konačno bila vjekovni san Hrvatskog naroda o njegovoj samostalnosti i suverenosti, i koju državu su priznale mnoge države svijeta. Ta je država bila jako vezana uz Svetu Katoličku i Apostolsku crkvu a to nije ništa novo imajući u vidu kontinuitet vjere do koje je Hrvatski narod držao stoljećima.

Drugi sustav, komunistički sustav je sve takve namjere Hrvatskog naroda o njegovoj samostalnosti i suverenosti u njegovim začecima htio onemogućiti i uništiti, što su konačno po završetku II svjetskog rata u dobroj mjeri i uspjeli, kada su na Križnom putu pobili preko 500 000 nevinih Hrvata, Branitelja, žena, djece i staraca, te nekoliko stotina svećenika i časnih sestara, a barem još toliko ih je završilo u komunističkim kazamatima diljem zločinačke SFRJ od kojih je dobar dio njih od zlostavljanja umro, a velik broj ostao trajnim invalidima .

Razlika između Ustaša i partizana

Razlika između prvog(Ustaša)i drugog(partizana)sustava je temeljna. Prvi sustav je poštovao Boga i Njegove zakone a samim time i prirodne zakone,premda u svakom sustavu postoje oni koji te Božje zakone gaze i uništavaju, dok je drugi sustav čista negacija Boga i Njegovih zakona, protu Božji i protuprirodni sustav koji je izišao kao uvjetni pobjednik iz II svjetskog rata.

I taj drugi sustav se na ovim prostorima održao do početka Domovinskog rata u RH i BiH, ali je i u tom ratu, istim partizanskim i zločinačkim metodama pokušao onemogućiti Hrvatski narod u njegovim vjekovnim težnjama za samostalnošću i suverenošću.

Božjom voljom i milošću taj sustav je poražen na bojnom polju od strane Hrvatskih Branitelja i domoljuba ali nije poražen za zelenim stolom, koncem 1995.godine.

Partizani preodjenuli dresove početkom Domovinskog rata

Vidjevši na početku tzv“demokratskih promjena“početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kako njihova zločinačka ,krvlju natopljena komunistička kola strmoglavo jure u provaliju u Europi, domaći partizani izučeni na sve vrste podvala, spletki, prevara i smicalica, su na brzinu preobukli svoje komunističke dresove u šahovnice, i preuzeli sva ključna mjesta u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti kako bi sačuvali svoje guzice od smrti, a to nisu mogli bez isturenih igrača na glavnim pozicijama, koji su iz sveg grla vikali: “Imamo Hrvatsku“ koju su na kraju oni i dobili a ne Hrvatski narod koji je vjerovao i ginuo za jednu drugačiju Hrvatsku a ne ovakvu kakva je danas.

Koncem 1995.godine oni su već imali zacementirane pozicije u svim sferama života Hrvatskog naroda iz kojeg su ponajprije izvukli Generale HV-e i HVO-a kojima su ponudili razno-razne beneficije i pozicije, praktično sve što su poželjeli premda među tim generalima ima dosta onih koji su postali generali poslije bitke a ne u samoj bici, a to su učinili jer su jako dobro znali kako Generali predstavljaju Branitelje, odnosno Hrvatski narod u globalu.

Generali HV-e i HVO-a se prodali

Kupivši generale, ti isti generali su oko sebe okupili tim poslušnika od njih dvadesetak ,koji su podijelili ratni plijen, da bi nakon toga ovih dvadesetak riješilo pozicije određenom broju svojih ljudi, neovisno spadaju li oni u skupinu Branitelja ili tzv“branitelja“a opravdano držimo kako je ovih drugih znatno više.

Ovdje ne treba smetnuti s uma kako je taj drugi sustav(partizani) sve činio sračunato i ništa nije prepuštao slučaju, te je tako kupio na razno-razne načine i pojedine crkvene oce jer su jako dobro znali kako Crkva u Hrvata predstavlja najvažniju kariku njenog jedinstva pored njenih Branitelja.

Nakon tog onaj drugi bezbožnički i protuprirodni sustav(preobučeni partizani)su mogli mirno spavati, premda neće nikada moći mirno spavati jer ih more grijesi njihovih otaca iz II svjetskog rata i nakon njega, a ti grijesi se nastavljaju poput požara na Kornatima strelovitom brzinom širiti uništavajući sve preko čega prijeđu, ili ga se dotaknu. A glavni razlozi zašto se ti grijesi množe i šire leže u činjenici što se nitko od pravnih, ideoloških pa čak i bioloških slijednika zločinaca partizana iz te tzv“pobjedničke partizanske vojske“nije javno pokajao za njihove grijehe niti ima namjeru to učiniti.

I gdje smo sada?

I gdje smo sada? Taj sustav koji negira Boga i Njegove zakone je zasnovan na principu: “ja tebi ti meni“ili na moralno-političkoj podobnosti čega su se Hrvatski Branitelji Ustaše, domobrani, domoljubi u II svjetskom ratu htjeli odreći, sustava kojeg su željeli amputirati iz bolesnog Hrvatskog tkiva za sva vremena ali na žalost nisu uspjeli.

Sustava kojeg su Hrvatski Branitelji u Domovinskom ratu jednom za zauvijek htjeli spaliti u ognju nebeskom dok su palili njegove komande, zapovjedna mjesta, tehniku i opremu. Dobrim su dijelom to i uspjeli, no gledajući u vanjski omotač tog bezbožničkog i protuprirodnog sustava, no do unutarnjeg sloja tog sustava nisu mogli doći jer se taj unutarnji sloj osigurao vojskom Generala iz bitke i onih nakon bitke, a njihova vojska nije imala namjeru udariti na svoje Generale koji su prodali dušu vragu svome premda su oni svoju vojsku prodali vragu svome.

I sada ta vojska bezglavo luta i lunja prostranstvima diljem kugle zemaljske a zajedno s njima i njihova djeca i bolje polovice, pa čak i njihovi roditelji koji su još uvijek u životu, dok generali koji su trebali i morali ostati s njima uživaju sve blagodati po našem moru, našim planinama, jezerima,i dolinama, obilazeći obljetnice stradavanja njihovih vojnika, upućujući im sućutne poruke, govoreći o svekolikoj nepravdi koja im je učinjena i koja im se čini, zaobilazeći istinu kako su im najveću nepravdu učinili zapravo oni jer su ih ostavili na cesti umjesto da su ih poveli u jedan novi rat u kojemu bi se sve završilo što nije 1995.godine.

Hrvatski narod još uvijek sanja sjeme nade

Sve ono što se nije uspjelo 1945.godine.Sve ono što je Hrvatski narod stoljećima uzgajao i čuvao u svom srcu a što do dana današnjeg nije izniklo u biljku ponosa Hrvatskog naroda. A ta biljka je trebala i mogla nositi sjeme nekog novog vremena u kojemu će Hrvatski narod biti svoj na svome, narod koji će štititi Božje zakone, i nikada ih ne pogaziti jer u njima je sve uzidano i sadržano.

Narod koji će slaviti svoje Generale, generale koji se neće skrivati iza blindiranih vrata nekakvih generalskih zborova ili po dalmatinskim otocima uzgajajući tune, družeći se s izrodima hrvatskog naroda, lumpujući do u sitne sate s damama sumnjive prošlosti, po pijankama u kojima whiskey teče u potocima, dok u nekim drugim krajevima istinski Branitelji umjesto tog istog whiskeya rone suze koje ne prestaju liti zbog života u kojemu su ostali biti kažnjeni, umjesto da su nagrađeni.

Života u kojemu sjeme nade nikada neće roditi lošim plodovima koji su iznikli diljem Hrvatske i BiH, i koji se šire sve do onog časa, do onog trena kada će izgorjeti u jednom požaru koji će biti neusporedivo veći i snažniji od onog Kornatskog.

U požaru koji će potpaliti neka ruka koja neumorno bdije nad svojim vjernim Hrvatskim pukom, a poglavito nad Hrvatskim Braniteljima kroz njegova tisućljeća.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba

.