Nevjerojatna je sličnost između doba u kojem živimo, događaja koji nas sve pogađaju bez obzira s koje strane „cijepljenja“ se nalazimo, i vremena uvoda u drugi svjetski rat, vremena nastanka i uspona Nacionalsocijalističke stranke Njemačke. S jedne strane nalazi se kategorija ljudi koje se nastoji onečovječiti. To su danas „necijepljeni“, dok su u prošlosti to bili Židovi te drugi narodi kao i određene kategorije građana. S druge strane stoje „ugroženi“. Dok su u prošlosti to bili arijevci, danas se uloga ugroženih pripisuje „cijepljenima“. Kao i nekada, i danas se od „ugroženih“ očekuje da najprije podrže, a u budućnosti i sami provode diskriminaciju nad „onima drugima“. I kao u doba fašizma, radi se o običnim ljudima: prodavačima u trgovini, policajcima, zaštitarima u shopping centrima ili učiteljima u školama.

Pokušaj istrebljenja ili podčinjavanja nearijevaca u Njemačkoj nije započeo odmah nakon osnivanja Nacionalsocijalističke stranke. Uvod u „konačno rješenje“ bila je detaljno osmišljena ideologija, koja se bazirala na superiornosti arijevske rase te na promociji prava jednog dijela njemačkog društva na uštrb prava drugih, „manje vrijednih“ skupina. Ideologiju je slijedila silovita medijska propaganda s čuvenom Goebbelsovom parolom: „Laž koja je jednom izrečena ostaje laž, ali laž koja je tisuću puta ponovljena postaje istina.“ Zakonodavstvo se priključilo politici, donoseći mjere, uredbe i zakone kojima se sustavno obespravljalo progonjene. Tek nakon što se kritična masa arijevaca „senzibilizirala“ na osjećaj superiornosti, mogle su postupno započeti i nehumanosti koje su slijedile. Propisa ili zakona koji su podržavali diskriminaciju ili progon bilo je preko 1500. Navedimo samo neke:

Židovi nisu smjeli koristiti sportske dvorane niti dolaziti na plaže, uskraćena im je usluga u javnim zdravstvenim ustanovama, nisu smjeli biti urednici u medijima niti biti citirani u visokostručnim znanstvenim radovima, zabranjen je uvoz i čitanje novina i članaka čiji autori su bili Židovi, oni su isključeni s liste doktora koji mogu primati pacijente, također i s lista učitelja, autora, pjevača, a nisu smjeli izlagati niti na godišnjim sajmovima i tako dalje. Postoji li sličnost s današnjim vremenom? Je li išta od ovoga najavljeno ili se primjenjuje danas, samo suvremenim jezikom rečeno, kao mjera pritiska na „necijepljene“?

Ideologija je i danas pomno osmišljena, a njena okosnica glasi: „cijepljenje je jedino rješenje“. Tko se ne „cijepi“ taj će biti proganjan. Kontrola „cijepljenosti“ sve ljude svijeta stavlja u poziciju nazdora. Ovakvom narativu cilj je jasno podijeliti obične ljude na „cijepljene“ i „necijepljene“, a potom ih okrenuti jedne protiv drugih. Bezrezervno promoviranje ideologije nastavlja se uprkos tome što se „cjepivo“ pokazuje i kao neučinkovito i kao rizično. Nitko nema pravo na drugačije mišljenje, a dio znanstvenog svijeta koji ukazuje na problem i moguće opasnosti cenzurira se, difamira i isključuje iz javnog života. Ili da kažemo riječnikom nacističke Njemačke, isključeni su sa stručnih lista i ne smije ih se citirati. Informativni programi s velikih i malih ekrana pretvoreni su u prodajne kanale proizvoda farmaceutske industrije. Niti jedan dan u informativnim emisijama nije izostalo zastrašivanje ljudi nepotpunim podacima izvučenim iz konteksta. Svaka diktatura hrani se sijanjem straha. Zakonodavstvo i danas prati zahtjeve Stožera i Vlade, makar bili neustavni. I danas zakonodavstvo samo odrađuje svoj posao.

BIT FAŠIZMA JE U ODUZIMANJU PRAVA
Sve su glasniji i huškači među „cijepljenima“ koji podržavaju daljnje uvođenje strogih i diskriminatornih mjera usmjerenih protiv značajnog dijela građana Hrvatske. Cilj je stvaranje pritiska koji bi doveo do daljnjeg povećanja broja „cijepljenih“. Zašto to Vladi i Stožeru uspijeva? Jer nisu otkrili svoje konačne planove. Primjerice, nisu rekli za koga su planirani milijuni nabavljenih doza, koje višestruko prelaze broj stanovnika Republike Hrvatske. Jedini zaključak je da su znali kako „cjepivo“ neće biti učinkovito i kako će se trebati „docijepljivati“. Sve češće se može čuti: do kada ćemo tolerirati samovolju „necijepljenih“, kojima se dozvoljava maltretiranje nas „cijepljenih“? To što su danas ovi huškači na strani progonitelja, ne znači da će to biti i u budućnosti. To samo znači da je za sada uspjela maksima: „Razdvoji, zavadi i vladaj“. Lažima i smicalicama globalistička politika svuda u svijetu otkida dio po dio od postotka „necijepljenih“, lažući da će se time vratiti „staro normalno“, a postupno uvodeći nešto „novo“ što nitko, kako od „necijepljenih“ tako i od „cijepljenih“, ne bi prihvatio da mu je na početku rečena istina i dana mogućnost izbora. Drastične mjere, jedna po jedna, na snagu stupaju kada se javnost dovoljno „senzibilizira“ kako bi ih mogla prihvatiti. U nacističkoj Njemačkoj obespravljeni su na kraju odvoženi u koncentracione logore, gdje su mnogi bili i ubijeni. Da li „necijepljeni“ danas trebaju čekati otvaranje logora kako bi dokazali da su u pravu? I u kojem će trenutku „cijepljeni“ shvatiti da se radi o postupnom ali kontinuiranom ukidanju prava i sloboda građana Republike Hrvatske (uostalom i svih demokratskih država svijeta), a ne o brizi za zdravlje običnog čovjeka? Diktature su se uvijek skrivale iza brige za malog čovjeka.

U čemu je bit nacističkog pristupa i po čemu je on sličan današnjim događajima? Židovi u nacističkoj Njemačkoj nisu imali mogućnost izbora. Na primjer, nisu mogli birati hoće li se cijepiti ili ne, cjepivo je bilo dostupno samo arijevcima. Bili su prisiljeni na necijepljenje. „Necijepljenima“ danas također nije ostavljena mogućnost izbora, eksperimentalno „cjepivo“ se na ovaj ili onaj način nameće kao obavezno. Prisiljeni su na „cijepljenje“ ili na diskriminirajuće mjere koje iz mjeseca u mjesec eskaliraju. Ono što predstavlja fašizam je naglasak na „nisu imali izbora“ i „prisiljeni“.

Ukoliko pojedinac smatra da će se ovaj proces prisilnog „cijepljenja“ zaustaviti sam od sebe, u krivu je. Australija, u kojoj je prvo suspendiran parlament, postaje veliki zatvor. Što je „prošlo“ u jednoj od država, preslikava se i primjenjuje sutra u drugoj. Nemogućnost kupnje benzina, obaveza cijepljenja za pojedine kategorije stanovništva, zabranjen pristup sadržajima društvenog života, lockdown i policijski sat ili plastični meci za demonstrante samo su poznati primjeri. Treći Reich je propao, uspostavljanje Četvrtog upravo je u tijeku.

LEGITIMITET VLADE
Vladajuća stranka u Republici Hrvatskoj dobila je izbore i legitimnost koja iz njih proizlazi zahvaljujući glasovima 16,7 % birača. Jedan dio vrha ove stranke sada nesmiljeno provodi politiku za koju nisu dobili mandat. Koliko bi od ukupno cca 621.000 glasača zaista za njih glasalo da je znalo što će sa svojim mandatima napraviti? Glasači stranke HDZ, koji se ne slažu s prisilnim „cijepljenjem“, kao i s diskriminacijom dijela građana Republike Hrvatske, trebali bi podići svoj glas, kao što su ga nedavno iskoristili kako bi svojoj stranci omogućili pobjedu na izborima. Oni na to imaju pravo.

Glasači, zahtijevajte od svoje stranke da uvaži vaše mišljenje, čak i pod cijenu istupanja. Zatražite svoje zastupnike i vrh stranke da obznane ugovore sklopljene s farmaceutskim tvrtkama. Tko ima pravo s privatnim korporacijama, makar to bilo i preko institucija Europske unije, sklapati tajne ugovore? Nalazi li se u ugovoru klauzula da se farmaceutske tvrtke ne može teretiti za bilo koju štetnu posljedicu „cjepiva“ i da država nema mogućnost povrata proizvoda čak i ako se on pokaže neučinkovitim? Ako žele da im narod vjeruje neka postupe transparentno i budu iskreni.

S jedne strane iza Vlade RH stoji legitimnost proizašla iz volje 16,7 % građana, dok se s druge strane nalazi 50 % građana koji dobrovoljno ne pristaju na eksperimentalni medicinski postupak, za koji smatraju da može biti opasan po njihovo zdravlje i život, a istovremeno većinu mjera diskriminacije u ovom trenutku ne smatraju nužnim. Forsiranje „cijepljenja“ odvija se uprkos činjenici, i uz priznanje promotora cijepljenja, da ono ne predstavlja zaštitu od obolijevanja virusom, ne predstavlja zaštitu od prijenosa virusa na druge osobe, a također niti zaštitu od teških posljedica i smrtog ishoda. S druge strane bolesti i neočekivan broj smrtnih slučajeva nastalih kao direktna posljedica uzimanja „cjepiva“ još se uvijek intenzivno nastoje prikriti ili maskirati.

Postotku od 50% „necijepljenih“ građana treba dodati i sve dosad prisilno „cijepljene“ kao i prevarene koji su vjerovali na riječ sustavu i koji se ne namjeravaju dobrovoljno „cijepiti“ trećom i narednim dozama.

USTAVNA PRAVA GRAĐANA RH
Hrvatska država ima svoju državnu himnu, zastavu i grb. Ona svojim građanima osigurava brojna prava i obaveze, kroz najviši i temeljni pravni akt – Ustav, te brojne zakone i uredbe koje iz njega proizlaze. Hrvatski branitelji borili su se za suverenu Hrvatsku državu.

Mnogi Hrvati „cijepili“ su se kako ne bi izgubili svoja prava, iako im za ista garantira Ustav. Ako ste pristali odustati od Ustavom zagarantiranih prava, što mislite do kada će trajati ostala vaša prava? Mnogi će biti prisiljeni na „cijepljenje“ (ukoliko popuste pritisku), jer će im biti ponuđen „izbor“: „Cijepi“ se ili ćeš dobiti otkaz. Otkaz za sobom povlači egzistencijalna pitanja, kako za pojedince tako i za njihove obitelji, stoga u ovoj rečenici ne vidim izbor, kao što demagoški tvrdi politički vrh. Zaposlenici koji zadovoljavaju stručne kriterije radnog mjesta na kojima su dosad bili zaposleni i na kojima su postigli veće ili manje radne uspjehe, bit će otpušteni jer ne pristaju na protuustavan zahtjev vezan uz prisilu na „cijepljenje“ eksperimentalnim pripravkom. Treća faza ispitivanja „cjepiva“ bit će službeno završena tek 2023. godine. „Necijepljenima“ neće biti omogućen dolazak na posao bez potvrde o „cijepljenju“ ili učestalog maltretiranja PCR testiranjem. Trošak testiranja, za koji je najavljeno da će uskoro biti na njihov trošak, koštat će ih gotovo onoliko koliko im iznosi osobni dohodak. Ovo su građani Republike Hrvatske koje je upravo izdala njihova vlastita Vlada, a u ime sprovođenja globalnih političkih interesa. Ovime je izvršena i izdaja hrvatskih branitelja, koji se za ovakvu nejednakost među hrvatskim državljanima sigurno nisu borili.

Ukoliko je većina građana u početku Korona događanja i bila nasmrt preplašena zbog ugroze za vlastiti ili život svojih obitelji te se stoga dopustila uvjeriti u obećanja farmaceutskog markentiga, zašto još uvijek podržavamo narativ „cijepljenja“ onih kategorija za koje je rizik „statistički“, ne veći od rizika za mnoga druga oboljenja? „Cjepiva“ za sve koji smatraju da im je „cijepljenje“ potrebno ima dovoljno. Ipak dozvoljavamo Stožeru i Vladi nastavak promocije proizvoda farmaceutskih tvrtki, iako je jasno da diskriminirajuće mjere i daljnja „cijepljenja“ ne donose rezultate. I svima je jasno, i „cijepljenima“ također, htjeli to glasno izreći ili ne, da se svako pojedino cijepljenje danas događa „prisilno“.

Pristajanjem na korištenje Covid potvrde (za sada je povremeno može zamijeniti rezultat PCR testa) građani priznaju da su njegove osobne iskaznice i putovnice izdane od strane Republike Hrvatske postali dokumenti drugorazrednog značaja, a također i da se Republika Hrvatska odrekla dijela svojeg suvereniteta. I sve navedeno zbog bolesti koja se očito prvenstveno liječi „propusnicom“.

Logično.hr