Pitam i ja kao i svi koji su ovu psihopatologiju čuli iz usta Alemke Markotić: Zašto je Alemka Markotić još na slobodi?

Kako bi ovoj zaista sablaznoj izjavi čuli i stručno, ekspertno mišljenje, obratila sam svjetski priznatoj znanstvenici, prof. dr. sc. Mili Alečković. Ovo je precizan odgovor prof. Alečković, citiram ga u cjelosti:

“Budući da ću u suđenjima veštačiti i već veštačim ličnosti i izjave mnogih učesnika Covid operacije u čitavom svetu koja traje pune dve godine, ovoga puta zamoljena sam da se osvrnem na reči dr Alemke Markotić, iz Ministarstva zdravlja Hrvatske povodom njene izjave koju je dala u intervjuu u kome se slaže da se počne sa ubrizgvanjem testovne vakcine deci.

Budući da ne poznajem gospođu Markotić lično, ja, prema svojoj deontologiji, ne mogu da analiziram osobu direktno, nego samo njenu izjavu i njene reči. Mogu samo da se indirektno osvrnem na njenu izjavu i da pokušam da je psihološki protumačim u nekoj vrsti psihopatološkog veštačenja.

Dakle, reči dr Markotić doslovno glase:

“Jako je važno da shvatimo da niko nikoga sad ne tera, ali kažu da treba ispitati vakcinu. A na čijoj ćemo deci ispitati vakcinu. Dakle puno puta smo brojne vakcine proizvedene u zapadnim zemljama, ispitivane u siromašnim područjima Azije i Afrike. Na sirotinjskoj deci, na nečijoj deci se to mora ispitati da bi moje dete bilo sigurno, kad primi. Na čijoj ćemo. Dakle, ovo je prvi put. Ovaj Covid je svašta izvlačio. Neke stvari stavlja u red. Dakle sada se ispituje i na evropskoj i na američkoj i na drugoj deci, a ne samo na afričkoj i azijskoj.”; preneo portal Logično.

Ovde vidimo nekoliko bitnih momenata :

  1. Ono što je strašno sakriva se banalnim. To je tehnika kojom se, u principu, služe svi kriminalci kada neki zločin prikrivaju banalnošću; U ovom slučaju reč je o ogromnom i neoprostivom zločinu testirati eksperimentalni genski serum na deci kada se danas pouzdano zna koliki je postvakcinalni mortalitet vakcinisane dece. Američki CDC jeo tome već dao podatke. Taj UŽASAN zločin nastavka testiranja i pored brojnih smrti (prema Nirnberškom Kodeksu već od 25 – 50 preminulih subjekata je znak da treba prestati sa testiranjem), prikriva se nečim što je banalno, rečenicama izgovorenim hladnokrvno, kao da se ništa loše ne dešava, tipa: niko nikoga sad ne tera…na nekome se mora probati….

Ovim rečima se testiranje faze broj 3 u kojoj se čovečanstvo trenutno nalazi, izjednačava sa testiranjem u fazi broj 2 koja je uvek test na zivotinjama, a bila je u ovom slučaju test na pacovima (koji su skoro svi uginuli). Dakle, u izgovorenim rečima dr Markotic, deca se hladnokrvno izjednačavaju sa pacovima.

  1. Zamena teze: Problem zašto se uopšte eksperimentiše na deci kada se medicinski zna da deca nisu ugrožena, a i da se, kada i ako dobiju novu bolest, gotovo svi izleče, maskira se zamenom teze i sasvim drugom pričom o tome da smo ovoga puta humani prema siromašnoj deci iz Afrike i Azije. Osoba koja ove reči izgovara menja temu i umesto da odgovara na pitanje zašto UOPŠTE testiramo na deci koja nisu u opasnosti, u zameni teze govori o tome da smo humani, jer ovoga puta štitimo afričku i azijsku decu. Dakle, dr Markotić manipuliše auditorijum skačući sa jedine bitne teme na jednu sasvim drugu tematiku.
  2. Racionalizovanje nedozvoljene radnje sastoji se u tome da je potpuno nepotrebno i nehumano testirati eksperimentalni tretman na populaciji dece koja nisu u opasnosti. Ali ovo dr Markotić racionalizuje tvrdnjom da mi sada malo trpimo, ali je sve ovo potrebno i dobro za nauku. Nauka je ovde iznad konkretnog ljudskog života, a ovu tvrdnju zastupali su svi nacistički lekari /Hajm, Mengele i drugi/. Umesto da u požrtvovanosti za nauku predloži ispitivanje sastava vakcine, što bi zaista bilo dobro za nauku, dr Markotić se zalaže za ispitivanje dejstva vakcine (čiji je satojak još uvek „poslovna tajna“) na zdravstvenu sudbinu dece.
  3. Proces denegacije, namernog ispuštanja najvažnijeg i potiskivanja: Ovaj proces u psihijatriji je poznat kao namerno ispuštanje nečega bitnog što se „negira“ i moze da bude svestan ili nesvestan proces. U psihotičnom stanju je nesvestan, a u uračunljivom stanju je svestan. Dr Markotić izgovara: „Da bi moje dete bilo sigurno… Dakle sada se ispituje i na evropskoj i na američkoj i na drugoj deci, a ne samo na afričkoj i azijskoj.”…

Dr Markotić izgovara ove reči ne pominjući hrvatsku i drugu decu za čiju se vakcinaciju ona zalaže, kao DA TE DECE U NJENOJ ZEMLJI NEMA. A radi se upravo o vakcinaciji te dece u zemlji u kojoj dr Markotić radi. Gospođa Markotić nije pozvana u emisiju zbog „američke i evropske i druge dece“ nad kojima se takođe vrši zločin, nego u ovom slučaju zbog dece u Hrvatskoj gde ona zastupa zdravstvenu politiku. Ona to potpuno ignoriše i izbegava da pomene decu svoje zemlje. Time pokazuje da je sudbina njenog naroda koji nju u zdravstvu upravo plaća, slabo interesuje, iako je izgovorila sintagmu „moje dete“. Ali, te reči „moje dete“ su izgovorene papagajski, bez ikakvog uživljavanja i bez iskrenosti, izveštačeno i uz neuspelu glumu brige. Nije jasno na koje to „svoje dete“ doktorka referira, ako ne pominje decu zemlje u kojoj radi. Dr Markotić nije pozvana u emisiju da se izjasni da li se slaže da se vakcinišu deca u Americi, nego je pozvana da se izjasni o vakcinaciji dece u Hrvatskoj. To ona u verbalnoj manipulaciji namerno „ispušta“.

  1. Na kraju, lice gospođe Markotić ne odaje nikakve posebne emocije dok izgovara ovako užasne tvrdnje. Nema promene boje glasa usled emocija, nema bolnog grča na licu, nema afekta, nema nervoze, niti anksioznosti u govoru tela.

Teško je zamisliti da dr Alemka Markotić ne poseduje znanja ili inteligenciju da shvati šta je izrekla. Zato se ove reči mogu smatrati namernim i svesnim zamenama teze, govornom manipulacijom i dobrovoljnim pristajanjem na kriminalnu radnju, te ne može biti reči ni o suženju svesti, niti o afektu, niti o strahu, već samo o koristoljublju i svesnom premeditiranom učešću u nečemu što je u moralnom smislu zabranjeno i kriminalno. Dr Markotić u ovom smislu deluje potpuno pribrano i uračunljivo.

U psihopatologiji, samo ličnosti sa psihopatskom crtom, ili psihopatskim karakterom mogu na ovaj način hladnokrvno i bez i jedne emocije da govore o temi koja danas užasava i teroriše roditelje dece u čitavom svetu. U pravnom smislu reči, ukoliko ovakva ličnost učini nešto nemoralno ili zločinački, ona, bez olakšica, mora da snosi posledice.”, završava profesorica Mila Alečković.

Zahvaljujem Vam se profesorice Alečković!

I nakraju, nakon ovako ekspertnog izlaganja prof. Mile Alečković mogu samo zaključiti kako je sve poznato kao i to tko, kada, gdje i zašto je pripremana Alemka Markotić.

Zar nije vrijeme pružiti otpor svim ovim genocidašima? Dokle ide granica naše izdržljivosti?

Hoćemo li djecu i sebe prepustiti zločincima?

Logično.hr