Danas su dva portala s područja ŽZH(Široki Brijeg i Ljubuški),objavila dvije žalosne i bolne istine. Jedna(iz Širokog Brijega)se tiče ne obilježavanja dana smrti ratnog hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška, na današnji dan 03.svibnja 1998.godine, dok se druga iz Ljubuškog tiče zaboravljenog Branitelja koji živi sam, teškog zdravstvenog i imovnog stanja stanja u staroj ,trošnoj i ne uvjetnoj kući, kojemu je upravo na današnji dan 03.svibnja 2021.godine(u 21 stoljeću)ovršni ured Općinskog suda u Ljubuškom zakazao pljenidbu pokretnih stvari temeljem pravomoćne i ovršne presude tog suda zbog neplaćenih dugovanja za isporučenu el.energiju.

Kako to autor teksta s Ljubuškog portala simbolično reče: “branitelji se okreću u grobu“ zbog ovakvih događanja, isto se može reći za mnoge domoljube, branitelje i sve one kojima je Hrvatska ležala na srcu a koji su prije današnjeg dana napustili ovaj svijet diljem Hercegovine, BiH, Hrvatske i diljem svijeta koji su pročitali tekst portala iz Širokog Brijega o ne obilježavanju spomen dana smrti ministra obrane Gojka Šuška čiji doprinos obrani hrvatskih prostora je nemjerljiv, golem, a koji doprinos ne poznaje mjeru kojom bi se izmjerio.

Tužno je odista gledati fotke urednika širokobriješkog portala kojima oslikava spomenik ministru Šušku u samom središtu Širokog Brijega, kojeg već nagriza korozija vremena, u čijem podnožju tek kao mala iskra u sred bijela dana gori jedna mala plava svijeća, i dvije kako to izgleda plastične bijele lončanice s istim takvim cvijećem. Nema mise zadušnice za njega ,nema naših oholih i dičnih političara, u skupocjenim odijelima sa sunčanim cvikerima na očima iz kojih ne izbija ništa osim jednog velikog ništa koje te sunčane cvikere skrivaju, gospodarstvenika, podrumskih pacova, i lešinara svake vrste, uhljeba, ratnih dezertera, profitera i svih onih koji se uz njih šlepaju na znatno manjim prigodama, a koji s ratom i ratnim strahotama nemaju ništa ali imaju od plodova koje je netko drugi za njih uzgojio,obranio i nabrao. Toga oni imaju u obilje i sada se mogu zajebavati sa svime. Sa svima nama. Njima današnji dan odista ne znači ništa dok im je pokojni ministar obrane RH Gojko Šušak jako mnogo značio kada je slijetao s helikopterom ministarstva obrane RH u Cvrčkov potok u Širokom Brijegu tih ratnih godina. Tada su ga dočekivali oni kojima je odista mnogo značio i koji su preko njega ostvarili mnoge benefite o kojima je naš zaboravljeni Branitelj iz Ljubuškog kome je danas zakazana pljenidba pokretne imovine iz njegove trošne i „pokretne“ kuće koja prijeti urušavanjem pa i svaki drugi razvojačeni Branitelja HVO-a ŽZH bez ikakvih prava iz rata mogao samo sanjati.

Mnogi od takvih lešinara koji su ga dočekivali po izlasku iz helikoptera su na račun ministra Šuška dobilo od najmanjeg pa do najvećeg. Najmanje od onog što su dobili su samokresi te ratne zahvalnice i priznanja jer su bili blizu njega, a on kao ministar obrane RH je imao tu mogućnost podijeliti određen broja toga onima koji su bili uz njega i koji su se uz takve šlepali. Opće je poznata činjenica kako su mnogi dobili priznanja, zahvalnice i samokrese a da ne znaju kako se rukuje s tim samokresom a kamoli da znaju kako izgleda jedna noć na prvoj crti bojišnice.

Ipak znatno su važniji benefiti koji su na račun ministra Šuška dobili odgovarajuće zaposlenje ili namještenje diljem RH i BiH ,u JP,i JU,činove,mirovine,poslovne prostore, stanove, kuće, kredite, strojeve, koje ti korisnici imaju i dan-danas ne strepeći za sutra, za ovrhu, neplaćenu struju, vodu, telefon, rate kredita, odlaske u svadbe, na sahrane, krizme, pričesti, rođendane, na upise djece na prestižna sveučilišta u zemlji i inozemstvu, te mnoge druge svečanosti i manifestacije na kojima šakom i kapom dijele novce koji nedostaju istinskim Braniteljima HVO-a iz borbenog sektora kako bi koliko-toliko dostojno živjeli i umrli. Novci koji su zapravo trebali pripasti njima a ne onima koji ih ne zaslužuju.

Sada se postavlja pitanje i to ono esencijalno, retoričko pa i ključno pitanje koje oni šlepatori i njihove bolje polovice sa djecom postavljaju onima koji navedene benefite nisu iskoristili, ili koje zapravo nisu znali iskoristiti a ono je: “Tko je i vama branio da i vi dobijete? Mogli ste kao i moj a niste htjeli.“

Da li se u ovom pitanju zrcali i dobar dio odgovora?pitanje je sad. Odista da li su naš zaboravljeni Branitelj iz Ljubuškog kojemu prijeti ovrha imovine i tisuće takvih branitelja diljem BiH i RH neovisno kojoj vojnoj komponenti pripadaju nesposobni, glupi, zapravo gluplji od onih koji su navedene benefite dobili, neovisno da li je to preko pokojnog ministra obrane Gojka Šuška ili nekoga drugoga?
Jesu li glupi i neostvareni zato što nisu htjeli kao oni drugi kupovati nalaze da su ludi,ranjeni,ozlijeđeni,pratiti dolazak ministra Šuška u Široki Brijeg i vući ga za rukav, te mu sliniti na njemu kao ovi?Jesu li trebali kao ovi moliti ove uz njega da ih ubaci negdje. U nešto?

Na ovaj i ovakva pitanja odgovor ne može dati razum već jedino i isključivo srce koje ne laže. A ono kaže kako u svakom istinskom razvojačenom branitelju koji nije ostvario nikakva prava iz rata čuči jedna iskonska i istinska poštenjačina koja se nikome ne moli ni za što. Premda je takva osobina poglavito u današnje vrijeme pogubna za bližnje od takvih Branitelja, pa čak u dosta slučajeva neopravdana ona je ideal koji je jači od same smrti, gladi i preživljavanja. Svi ga mogu savjetovati da se trzne, probudi, traži, kleči i moli svoja prava ali taj njegov prijezir i otklon od svega što ga vuče u smjeru moljakanja onih koji to nisu zaslužili, je jači od ičega.

Jednostavno čovjek se kao takav rodi i to do smrti stanuje u njemu i neće se izmijeniti. A takve ljude jedino mogu shvatiti ljudi kao što je on sam i živjeti će s njim iste snove. Snove koji ne umiru na današnji dan, zapravo nikada.

Ipak živjeti se mora i treba pa tako i naš zaboravljeni Branitelj iz Ljubuškog kojemu je potrebita pomoć. Živjeti mora i uspomena na našeg ministra obrane Gojka Šuška unatoč bešćutnim političkim elitama koje zaboravljaju naše junake i naše ideale. Koji ne daju našim snovima da ožive.

Zbog toga URB HVO-a ŽZH na ovaj način poziva sve svoje članove kao i sve druge razvojačene Branitelje HVO-a ŽZH, gospodarstvenike, javne, športske i druge osobe koji mogu pomoći našem zaboravljenom Branitelju u bilo kojem novčanom prilogu ili na drugi način kako bi se jednom za zauvijek uklonila sva njegova dugovanja, te mu se izgradio odgovarajući krov nad glavom jer je to najmanje što je zaslužio. Ovim putem molimo autore teksta na Ljubuškom portalu da objave transakcijski račun našeg zaboravljenog Branitelja ili drugi odgovarajući račun na koji svatko tko želi može uplatiti određeni novčani iznos, a svi drugi koji žele pomoći na drugi način neka kontaktiraju autora teksta na Ljubuškom portalu i s njim dogovore sve vidove suradnje.

Isto tako pozivamo naše članove i sve druge razvojačene Branitelje HVO-a na aktivnu suradnju u obilježavanju svih prigoda naših velikana i Branitelja kad to predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti u ŽZH i Gradu Širokom Brijegu ne čine premda imaju svu logističku i zakonsku podlogu za razliku od nas.
Prva prigoda za to neka bude obilježavanje dana zaustavljanja tenkova JNA na Pologu 07.05.2021.godine čije obilježavanje je preuzeo Grad Mostar kako neslužbeno saznajemo premda se s time apsolutno ne slažemo jer je tenkove zločinačke JNA zaustavila zapadna Hercegovina predvođena Širokom Brijegom a ne Mostar,te je stoga to obilježavanje trebala preuzeti Vlada ŽZH i Grad Široki Brijeg, a na to obilježavanje pozvati isključivo žive protagoniste tih događanja a ne neke koji s tim nemaju nikakve sveze, zapravo su bili među onima koji su bili na strani onih koji su krenuli s tenkovima i transporterima na zapadnu Hercegovinu i Kupres.

Kako se takve stvari ne bi ubuduće događale izgleda kako je kucnuo zadnji trenutak u kojemu istinski razvojačeni Branitelji iz borbenih postrojbi moraju uzeti sudbinu u svoje ruke kako to lijepo reče najveća hrvatska glazbena legenda, Branitelj i domoljub Marko Perković Thompson u svojoj pjesmi:“E moj narode!“

URB HVO-a ŽZH/Braniteljskiportal.ba