Ovih su dana na kućne adrese branitelja uredno počele pristizati te „famozne“plave omotnice od kojih se običan, jadni, poniženi i obezvrijeđeni Hrvatski puk boji, jer ta plava boja omotnice asocira na sud ili neku drugu općinsku, Gradsku ili županijsku službu koja od tog puka traži plaćanje nekog duga,kojeg oni nisu mogli u roku platiti zbog razloga poznatih siromasima a ne bogatašima kojih takvih briga nemaju.

Ovaj put te plave omotnice na adrese branitelja stižu od strane Službe za branitelje grada Širokog Brijega, u kojima ta služba kao ekspozitura Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida iz Domovinskog rata traži povrat neosnovano primljenih tzv.“egzistencijalnih naknada“koje su branitelji primali unatoč tome što su u međuvremenu ostvarili pravo na prijevremenu povoljniju mirovinu pripadnika oružanih snaga u FBiH od kojih 424,00 KM.

Formalno-pravno povrat neosnovano primanih novčanih sredstava koje od branitelja traži Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida iz Domovinskog rata u FBiH,je sasvim legalno i opravdano jer svaki branitelj koji je tražio i ostvario tzv.“egzistencijalnu novčanu naknadu“ morao je i trebao znati kako je dužan svaku promjenu svog imovnog stanja kojim su njegova primanja postala veća od 50% minimalne mirovine u FBiH koja sada iznosi 424,00 KM, dok je njena polovica cca 212,00 KM, doznačiti Službi za branitelje općine ili grada po mjestu prebivališta, ili pak direktno Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida iz Domovinskog rata.

Sada se postavlja pitanje da li su branitelji, koji su ljudi već u godinama a poprilično neuki trebali i morali znati za tu odredbu dok su predavali zahtjeve za tu naknadu?

Možda su pak neki od njih smatrali kako je to u redu da i dalje primaju tu naknadu jer su smatrali kako su dvije udruge iz Domovinskog rata u BiH i to UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH svo vrijeme svoje borbe za prava istinskih razvojačenih Branitelja iz borbenog sektora bez ikakvih prava iz Domovinskog rata u BiH tražile pravo na braniteljski dodatak koji pripada isključivo njima neovisno na njihove godine života, njihova primanja, prijavu na zavodu za zapošljavanje, prebivalište u BiH, ukoliko dokažu kako su bili pripadnici borbenog sektora najmanje 1/jedan mjesec a ne jednu godinu kako to glasi u zakonima o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u FBiH te zakonima o dopunskim pravima branitelja u njenim županijama?

Možda su neki smatrali kako je pak dužnost Službi za branitelje općina i gradova, kao i Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida iz Domovinskog rata po službenoj dužnosti obustaviti im plaćanje te tzv. “egzistencijalne novčane naknade“ istog trena kada su oni ostvarili pravo na mirovinu, jer u vrijeme svekolike financijske uvezanosti i digitalizacije državnih i sličnih organa se to smatra sasvim opravdano, a ne dostavljati im rješenja na kućnu adresu tek nakon godinu dana od dana ostvarivanja prva na mirovinu, čime se dug koji sada neki od njih moraju platiti popeo na skoro 3.000,00 KM?

Bilo kako bilo od naših branitelja se sada traži povrat tih novčanih sredstava koja oni zasigurno neće moći vratiti, zbog čega će Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida protiv njih pokrenuti sudske sporove uvećane za troškove parničnog postupka koji će još više baciti u očaj ionako očajne branitelje.

Kako pristižu plave omotnice na njihove kućne adrese tako i oni odgovaraju žalbama na iste koristeći sva dopuštena pravna sredstva kojim osporavaju ta rješenja.

Kako će se ti predmeti u dogledno vrijeme rješavati ostaje za vidjeti, no ono što se ljudskim očima promatrano da primijetiti je nepravda koja se opet po tko zna koji put čini istinskim razvojačenim Braniteljima u FBiH kojima pripada novčana naknada za vrijeme provedeno na I-crti bojišnice neovisno o njihovim primanjima, godinama života, prijavi na zavodu za zapošljavanje ili pak prijavi prebivališta u BiH, jer su oni tu naknadu u potpunosti zaslužili a koju naknadu im trebaju platiti oni koji danas zgrću stotine milijuna KM a nisu okusili miris baruta, niti strahote Domovinskog rata u kojemu ti isti nisu bili čak ni nijemi promatrači jer su odmah po izbijanju ratnih sukoba odmaglili negdje daleko, a ukoliko su kojim slučajem bili u BiH bili su duboko ispod zemlje u podrumskim skloništima vojnih komandi, ili podrumima zgrada, ili obiteljskih domova čekajući povoljan trenutak kako bi iz njih izgmizali kao pacovi poslije poplave nagrizajući sve čega su se dotakli.

Gladne i bezvrijedne uši koje danas piju krv istinskim razvojačenim braniteljima bez ikakvih prava iz Domovinskog rata šaljući im plave omotnice koje predstavljaju sol na njihovu još uvijek otvorenu i živu ranu koja se širi.

Konačno tek se sada vidi za kakva prava istinskih razvojačenih Branitelja iz borbenog sektora su se borile tek dvije udruge iz Domovinskog rata u BiH i to UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH za razliku od svih onih silnih tzv.“krovnih, temeljnih ili reprezentativnih“ udruga iz rata iz obje vojne komponente, kao i predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH predvođenih strankama SDA i HDZ BiH koje će opet odlučivati o sudbini najčasnijih sinova BiH jer su se muljažama i prevarama opet dočepale značajnog broja mandata u BiH, FBiH i njenim županijama.

Te će stranke opet participirati u vlasti navedenih nivoa, no ovaj put moraju znati kako će odgovor na njihove protuustavne i protu zakonske aktivnosti prema istinskim razvojačenim Braniteljima iz borbenog sektora bez ikakvih prava iz Domovinskog rata biti potpuno drugačiji nego inače. Drugačiji nego ikad prije.

Tako će umjesto onog namještenog kiselog osmijeha seoskog ili gradskog poštara koji zvoni dvaput na vratima njihovih domova koji govori:Dobar dan, imate plavu omotnicu, na vrata svih onih federalnih, županijskih, općinskih ili gradskih institucija pokucati neki drugi poštari koji ne zvone niti jednom već ulaze bez najave.

URB HVO ŽZH/Braniteljskiportal.ba