Povijest ne pamti djelotvorne i pravedne ljevičarske države, ali pamti uspješne demokršćanske vlasti.
Čim se vidi da bi u nekoj zemlji vlast mogli preuzeti desničari, ili bar u njoj sudjelovati – kao sada u Italiji, Švedskoj… – eto opće panike.
No po čemu su to oni gori od ljevičara? Gori su zato što ljevičari drže glavninu medija i diktiraju kriterije u javnosti.
Desničari nose biljeg retrogradnih protivnika napretka, konzervativaca, natražnjaka, zatucanih katolika, pa i zločinaca. Ali ljevičari su baštinici najokrutnijih režima, partija i terora, od Francuske revolcije, preko Staljina, Maoa, Tita, Ceauşescua do nekih današnjih diktatora.
Povijest ne pamti djelotvorne i pravedne ljevičarske države, ali pamti uspješne demokršćanske vlasti. Također, ne pamti demokracije u “crvenim” zemljama nego samo totalitarizme, loša gospodarstva i siromaštvo. Cilj je ljevičara – zauzeti vlast, imati povlastice, upravljati svime u društvu i kažnjavati protivnike. Upravo takvi ljevičari i mediji nastoje što više ocrniti desnicu i strašiti javnost njezinim namjerama. Dobra je samo ona demokracija koja pogoduje njihovu vlastohleplju, a i njezini su zločini opravdani. Francuska revolucija pamti se kao presudni povijesni događaj za čovječanstvo, a njezini se zastrašujući zločini uglavnom prešućuju.
Milan Ivkošić/Večernji list