Nakon izjave Predsjednice FBiH Lidije Bradare u kojoj je kazala za Darija Kordića kako “osuđenik koji je odležao kaznu valjda prestaje biti osuđenik za ratni zločin” digla se i kuka i motika protiv nje od muslimansko-bošnjačkih dušobrižnika iz BiH.

Ona je u svojoj izjavi također navela kako su u Parlamentu FBiH sjedili “potencijalni osuđenici za ratne zločine ili su počinili ratne zločine, ali se za to ne zna”.

Udruženje građana žrtava rata “16. april” Ahmići oštro je osudilo izjave predsjednice FBiH Lidije Bradara (HDZ) o ratnom zločincu Dariju Koridću za koga ona tvrdi da joj je prijatelj, gdje su tražili oštru reakciju međunarodne zajednice i Visokog predstavnika Christiana Schmidta, iz čijeg ureda su poručili kako se ratni zločini ne mogu poništiti odsluženjem kazne, čiju izjavu su muslimansko-bošnjački mediji iskrivili i potpuno drugačije interpretirali navodeći kako je Schmidt očitao lekciji Bradari premda se ta lekcija ne odnosi na Darija Kordića već na ratne zločine koji se ne mogu poništiti a koje je prema stanovištu i presudi Žalbenog vijeća Međunarodnog suda u Haagu Kordić počinio.

Poradi napomene Iz ureda Visokog predstavnika u javnost je odaslana ova izjava:“Ratni zločini se ne mogu poništiti. Činjenica da je neko izdržao kaznu ne znači da su ti zločini nestali, već da je pojedinac kažnjen za svoju krivičnu odgovornost”.

Razmatrajući izjavu odaslanu iz ureda OHR-a i frenetičnu neutaživu žeđ za osvetom muslimansko-bošnjačkih udruga, medija u njihovim rukama ovdje je potrebito razjasniti neke činjenice pa komu to bilo pravo, kome krivo.

Postoje naime dva suda. Ljudski i Božji. Nekim ljudima, uglavnom ateistima, odnosno ljudima koji slabo ili nikako drže do Boga i Božjih zakona, je bitniji ovaj ovozemaljski sud u kojemu se sudi i presuđuje ljudima koji su počinili određene zločine neovisno na njihovu težinu.

U nekim državama postoji smrtna kazna, u nekim doživotni zatvor, dok se u nekim osuđenicima odsjecaju organi na tijelu.

U BiH ne postoji smrtna kazna(hvala Bogu),niti doživotna kazna, ali zato postoji višegodišnja kazna zatvora, koja kad se pretvori u godine zapravo znači doživotni zatvor.

Na međunarodnom sudu pravde u Den Haagu se ne izriču smrtne kazne, ali se isto tako izriču višegodišnje kazne zatvora ili pak doživotni zatvor u što smo se uvjerili kroz niz presuda odgovornim osobama s područja bivše SFRJ u vrijeme Domovinskog rata.

Dariju Kordiću jednom od osuđenika je izrečena višegodišnja kazna zatvora od 25 godina ,gdje je on nakon odslužene 2/3 te kazne pušten na slobodu, a sve zbog zločina počinjenih u Srednjoj Bosni a poglavito za zločine u Ahmićima.

Ovdje je važno napomenuti kako je Kordić zajedno s mnogim Hrvatskim generalima i dužnosnicima osuđen temeljem tzv.“zapovjedne odgovornosti“ gdje je raspravno vijeće suda u Haagu utvrdilo kako je on morao i trebao znati, odnosno morao i trebao spriječiti ratne zločine koji su počinjeni u zoni koju je on kontrolirao, odnosno kojom je zapovijedao u vrijeme Domovinskog rata u BiH, premda niti jednom riječju a ni dokazom nitko nikada nije dokazao niti mogao dokazati kako je Kordić zapovjedio ili potpisao zapovijed da se netko ubije, protjera, siluje, zatvori, muči ili maltretira, premda je bio visoko pozicionirani Hrvatski dužnosnik u vrijeme Domovinskog rata u BiH.

Ono što je on zapovjedio i potpisao je mogla biti samo zapovijed da se brane Hrvatski prostori koje su napadali Muslimani u vrijeme Domovinskog rata u BiH,a onaj tko brani svoja vjekovna ognjišta ima pravo i po ljudskom i Božjem zakonu braniti svoj život i živote njegovih najmilijih čak i po cijenu da nekoga pri tome ubije,ali strogo vodeći računa o Ženevskoj konvenciji koja propisuje načine ,uvjete ratovanja i postupanja s ratnim zarobljenicima.

Ukoliko bi pak postojala takva zapovijed suprotna Ženevskoj konvenciji s njegovim potpisom ili bilo čijim potpisom u vrijeme Domovinskog rata logično je da takva osoba odgovara i bude kažnjena sukladno Međunarodnom kaznenom pravu ali u mnogim slučajevima pred tim sudom Hrvatski generali i visoki politički dužnosnici su kažnjeni temeljem preširoko shvaćene i prihvaćene zapovjedne odgovornosti.

Ipak presuda Međunarodnog suda za ratne zločine s područja bivše SFRJ u predmetu protiv Kordića i ostalih je pravomoćna, on je osuđen i izdržao je predviđenu zatvorsku kaznu, i pušten je na slobodu.

Znači ovozemaljski sud u rukama dijela međunarodne zajednice, je izrekao predviđenu zatvorsku kaznu za njega i njegova djela, gdje je on izdržao tu kaznu i postao slobodan čovjek sa svim pravima koja mu kao slobodnom čovjeku pripadaju.

Ovdje je važno napomenuti kako se svakom osuđeniku po službenoj dužnosti kazna briše nakon zakonski predviđenog roka. Ukoliko bi osuđenik nakon izdržane zatvorske kazne zatražio od Općinskog suda određeno uvjerenje o kaznenoj odgovornosti, njemu se izdaje uvjerenje kojim se potvrđuje kako se protiv njega ne vodi kazneni postupak, a to uvjerenje mu služi za dobivanje određenog posla ili namještenja ,ili ostvarenje nekih drugih prava u zemlji ili inozemstvu.

Sada dolazimo do točke koja tretira ratne zločine i posljedice koje su ti ratni zločini prouzročili. Dokazani ratni zločin ima svoje posljedice koje se manifestiraju na emocionalnim, psihičkim i materijalnim posljedicama na one koji su te zločine osjetili na svojoj koži bilo direktno, bilo indirektno.

Ime ratnog zločina ostaje i ono s ne mijenja. Isto tako ostaje i ime osuđenog ratnog zločinca. No, između ova dva imena postoji značajna razlika. Ratni zločin je sam po sebi osuđen od svih dobronamjernih i moralnih ljudi bez obzira na vjeru, naciju, rasu, političko ili drugo opredjeljenje. Ratni zločinac je osuđen sukladno pozitivnim zakonskim propisima koji vrijede u svijetu i u matičnim državama gdje su ti zločini počinjeni.

No, mnogi neće prihvatiti kako je netko ratni zločinac premda ga je osudio neki sud, pa i Međunarodni kazneni sud u Den Haagu, zbog niza oprečnih, nelogičnih, nepravednih, ispolitiziranih i neutemeljenih optužbi koje su stavljene na teret mnogim Hrvatskim generalima i visokim Hrvatskim dužnosnicima u vrijeme Domovinskog rata u BiH, i to je činjenica i de iure i de facto na koju su opravdano ukazali mnogi Hrvatski osuđenici poput Darija Kordića ali i njihovi odvjetnici u tom sudu, na čije se iskaze i materijalne dokaze taj sud nije ni osvrnuo niti ih uvažio.

Ipak na kraju utemeljene ili neutemeljene osuđujuće presude tog ispolitiziranog suda u Haagu su postale pravomoćne na koje nije bilo mogućnosti ulaganja redovnog pravnog lijeka i Hrvatski osuđenici su izdržali ili još uvijek izdržavaju dosuđene im kazne.

Znači li to kako su oni bez obzira na izdržane zatvorske kazne pred zakonom još uvijek osuđenici, krivi, i treba li ih zbog toga izopćiti iz društvenog i javnog života, uskratiti im oduzeta zakonska prava, i držati ih do kraja života zatvorene u njihovim domovima, i pod konstantnim nadzorom ,zapravo izopćene od svih društvenih zbivanja, suosjećajući s njihovim “navodnim“žrtvama koje žele njihovu krv, sukladno onoj protu Božjoj:“Oko za oko zub za zub.“

To Ustav niti jedne države a niti zakon ne priznaju. To ne priznaje niti jedini istinski i pravični Božji sud.

Čovjek koji izdrži predviđenu zatvorsku kaznu za određena kaznena djela činom oslobođenja treba i mora dobiti sva prava slobodnog čovjeka i nitko mu ih pri tome ne može uskratiti. Nitko nikome ne može i ne smije uskratiti da se druži, slika, fotografira s takvim ljudima jer su ti ljudi prije izdržavanja kazne zatvora, u vrijeme tog izdržavanja i nakon toga imali iskrene prijatelje koji ih nisu napustili niti će ih napustiti ikada.

Stoga nitko ne može i ne smije napadati i osuđivati Lidiju Bradaru Predsjednicu FBiH koja je izjavila kako se ne odriče svog prijatelja Darija Kordića, koji je nakon izdržane kazne zatvora postao slobodan čovjek, te je samim time prestao biti osuđenik za ratne zločine.

Izdržavanjem kazne zatvora on je prestao to biti. On je postao slobodan čovjek sviđalo se to nekome ili ne.

Onome tko to ne prihvaća ostaje mržnja, bijes, osveta ili pak molitva jedinom pravednom i konačnom sucu svih ljudi, milosrdnom nebeskom Ocu, stvoritelju svega svijeta, da bude pravičan prema Dariju Kordiću ukoliko je načinio neke zločine i grijehe protiv Njegovih zakona, kad već nisu zadovoljni s ovozemaljskom pravdom, i neka pri tome budu sigurni kako je osuđujuća ili oslobađajuća presuda izrečena na Nebeskom sudu protiv Darija Kordića iznad svih osuda ovog svijeta, opet sviđalo se to nekome ili ne.

VladoMarušić/Braniteljskiportal.ba