Prije sutrašnjeg obilježavanja Dana branitelja Grada Širokog Brijega koji je određen za dan 07. svibnja 2022. kao spomen na zaustavljanje tenkova 07. svibnja 1991. godine u Pologu, u svakom istinskom razvojačenom Branitelju proradi vulkan sjećanja koji u dosta slučajeva eruptira psovkama, često opijanjem, i povišenim tonovima u kojima se na sav glas prozivaju i razvaljuju „dobročinitelj“,tzv.“udruge iz Domovinskog rata“ i njihovi čelnici, političari, Miro Kraljević, Vinko Topić, Zdenko Ćosić, zapravo svatko onaj tko predstavlja ili je predstavljao Hrvate od završetka Domovinskog rata u BiH u Širokom Brijegu, ŽZH, FBiH i BiH. Vulkan u čijemu ognju bi istinski Branitelji svakih pet minuta mogli vikati:“Jesam li ja za ovo ratovao?“

Umjesto sve hrvatskog jedinstva koje bi barem na sutrašnji dan trebalo vladati među domicilnim Širokobriježanima i svim drugim Širokobriježanima diljem svijeta koji obilježavaju sutrašnji dan kao spomen, na sve žrtve, na prkos, inat, vjekovnu čežnju hrvatskog naroda za slobodom, samostalnošću i neovisnošću od svih agresora i osvajača u kojima su stanovnici Širokog Brijega uvijek plaćali ogromnu cijenu ne gazeći svoje svetinje, držeći se skuta svojih franjevaca koji su im vjekovno bili lučonoše u tamnim noćima koje su ih kosile kao afričko roblje na brodovima na putu za Ameriku, istinski branitelji s ogromnom dozom bijesa pokušavaju prkositi onima koji su ih udaljili od obilježavanja sutrašnjeg dana Branitelja Grada Širokog Brijega.

A udaljili su ih oni koji nemaju nikakve sveze sa zaustavljanjem tenkova u Pologu 07. svibnja 1991. godine niti imaju ikakve sveze s strahotama Domovinskog rata u BiH a sada paradiraju u prvim kolonama i ešalonima upravo na mjestu zaustavljanja tenkova kao i ulicama Grada Širokog Brijega bez imalo stida i srama. Neki od njih su zapravo u vrijeme zaustavljanja tenkova u Pologu 07. svibnja 1991. godine bili na neprijateljskoj strani a držati će govor ispred tenka JNA na Pologu što je još žalosnije.

Sve to žalosti istinske razvojačene Branitelje između ostalog, pa se oni udaljuju i od svojih ratnih kolega koji iz razno-raznih razloga hodaju u koloni sjećanja na ulicama Grada Širokog Brijega na dan 07.svibnja.

No, to još nije ništa između ostalog što tišti istinske razvojačene Branitelje pa ne odlaze niti na jednu obljetnicu iz Domovinskog rata kao ni na ovu predviđenu za sutrašnji dan.

Stoga ćemo u ovom tekstu pokušati na jedan istinit i racionalan način pojasniti razloge odustajanja tih istinskih Branitelja od braniteljskih obljetnica a sve zbog razloga koje su oni doživjeli na vlastitoj koži .

Pisac ovih redaka je u Gradu Širokom Brijegu prije par dana pomagao u prikupljanju dokumentacije svom ratnom kolegi koji je imao namjeru otvoriti OPG u nadležnoj službi Grada Širokog Brijega gdje je uočio mnoge njemu nepoznate ženske osobe jer nekoliko godina nije imao nikakvog posla u Gradskim službama. Nakon preuzimanja zahtjeva krenuli smo u prikupljanje ostale tražene dokumentacije te njene ovjere u Gradskoj službi za ovjeru potpisa, a potom u Zavodu za zapošljavanje Grada Širokog Brijega,Centru za socijalni rad, Zavod za statistiku i ispostavu Porezne uprave u Širokom Brijegu, kao i u matični ured Grada Širokog Brijega.

Ogroman broj tih novih djelatnika u navedenim Gradskim službama bilo da su ženskog ili muškog roda ja nisam poznavao niti me je to zanimalo iz čega se dade zaključiti kako sam ja odista prespavao jedan značajno dugi zimski san u kojemu je vrijeme protutnjalo pored mene, pored pećine u kojoj sam spavao, slikovito rečeno.

S obzirom kako sam nekoliko dana s prijateljem, ratnim kolegom obilazio navedene službe imao sam prigodu sjediti i razgovarati s nekim kolegama koji su bili uposleni u Gradskim službama na nekim drugim radnim mjestima te sam ih pitao za pojedine muško-ženske osobe koje sam sreo prikupljajući dokumentaciju.

Svaka osoba koju sam spomenuo a koja radi u tim gradskim službama bila je u uskim rodbinskim svezama, s istaknutim članovima HDZ BiH iz Širokog Brijega, pa bio on njihov suprug, otac, brat, zet ili nevjesta. Znači svaka osoba za koju sam ja upitao bila je „podobna“ dok za one koje nisam upitao nemam informacija ali je sva prilika kako su i sve druge uposlene osobe u gradskim službama u uskim stranačkim svezama sa strankom HDZ BiH.

Imajući u vidu kako mi se nedavno obratio jedan drugi ratni kolega i rekao mi kako JP EP HZ H-B d.d.Mostar redovito upošljava supruge športaša iz nogometnih i drugih športskih klubova u Herceg-Bosni dok se djeca poginulih pripadnika HVO-a u isto poduzeće ne upošljavaju odista se u svakom čovjeku, a poglavito u istinskom razvojačenom Branitelju u trenu puno toga prelomi.

Niti jedan istinski razvojačeni Branitelj HVO-a nije išao u Domovinski rat kako bi dobio pogodnosti za sebe i članove svojih obitelji već isključivo s ciljem kako bi obranio svoja vjekovna ognjišta, dok s druge strane postoje oni koje nikakva borba nije zanimala već isključiva namjera očuvanja njihovih guzica i guzica njihovih članova obitelji u čemu su dobrim dijelom uspjeli jer ih nitko nije dirao u vrijeme Domovinskog rata a ni poslije njega te su se oni uspjeli infiltrirati u sve spore društvenog života kao punopravni građani Širokog Brijega koji odlučuju o sudbini Širokobriježana jer su aktivni članovi stranke HDZ BiH koju također nitko ni u vrijeme Domovinskog rata u BiH a niti nakon njega nije dirao premda je bilo milijune razloga za njeno diranje.

Ti uzurpatori svih zbivanja u Širokom Brijegu su preuzeli kontrolu svih aktivnosti u čemu se ne razlikuju nimalo od SKJ ili KPJ koja je trajno njegovala moralno-političku podobnost koja je bila jamstvo zapošljavanja u svim JP i JU ukoliko si član te stranke jednoumlja.

Istinski razvojačeni Branitelji se ni u snu nisu nadali kako će se završetkom Domovinskog rata u BiH ista praksa zapošljavanja nastaviti i u novom tzv.“demokratskom društvu“ ,društvu koje je uspjelo podići hrvatsku šahovnicu na sve jarbole i sve ustanove.

Ta praksa ne samo da se nastavila već se nastavila u još gorem i crnjem obliku zbog čega se istinski razvojačeni Branitelji udaljuju sve više od svih braniteljskih zbivanja, svih kulturnih, političkih, društvenih pa i vjerskih zbivanja udaljujući se tako i jedni od drugih,od svojih prijatelja, rodbine i poznanika. Mnogi su se udaljili i od svojih supružnika ne mogavši podnijeti teret svakodnevnice od koje bježe u osamu, u krevet, u mrak, preko crte ili na granu. Oni Branitelji u kojima je još uvijek pirio maleni dašak života strpali su u dvije najlon kese ono malo preostalih uspomena, od kojih su dobar dio zauzeli lijekovi bez kojih ne mogu živjeti i otišli u treće zemlje u pokušaju zaborava svega onoga što ih tišti. Svega onoga što ih je mrcvarilo i mučilo u Širokom Brijegu, ŽZH, FBiH pod kontrolom stranke HDZ BiH.

Čak ni takva praksa zapošljavanja po stranačko-rođačkoj podobnosti nije jedini motiv koji istinske branitelje udaljava od obilježavanja braniteljskih i svih drugih obljetnica jer su između ostalog zakinuti i za ostvarivanje svojih egzistencijalnih prava upravo od ovih koji zapošljavaju svoje po navedenim gradskim, županijskim ili federalnim službama. Ne samo da njima i njihovoj djeci ne dozvoljavaju zapošljavanje u tim službama već im ne daju niti ono što ih pripada, a kada počnu izbori očekuju od njih dobivanje glasova kako bi i dalje nastavili sa svojom zločinačkom i protu Božjom praksom.

Svi navedeni su redoviti posjetitelji Svetih euharistija u crkvama diljem Grada Širokog Brijega i osigurali su mjesta u prvim crkvenim redovima, te redovito daju priloge za crkvu i sudjeluju u svim crkvenim aktivnostima u kojima se istinski razvojačeni Branitelji ne pojavljuju upravo zbog razloga navedenih otprije. Svećenici s oltara ih gledaju u oči pokušavajući u njima pronaći zrno srama ili obzira jer jako dobro znaju što čine i što su činili svih ovih godina, ali ih direktno ne prozivaju s oltara jer nije ni vrijeme a ni mjesto za frontalni napad na njih s tog mjesta, te oni to u rijetkim prigodama čine riječima umotanim u celofan.

Istinski razvojačeni Branitelji se mole negdje drugdje, u osami njihovih života sjedinjeni u jednoj tihoj, skrušenoj i istinskoj molitvi patnika sa svemogućim i milosrdnim nebeskim Ocem koji čuje njihove molitve i vapaje za razliku od ovih potonjih.

Stoga neka sutrašnji Dan Branitelja Grada Širokog Brijega bude posljednji dan Branitelja u kojemu istinski Branitelji Grada Širokog Brijega neće sudjelovati jer je njihovo mjesto upravo u koloni koja će gordo, uzdignutog čela hodati ulicama Grada Širokog Brijega kojemu su poklonili svoje najbolje godine života i za kojega su bili spremni umrijeti. Grada koji nije kriv što se neki drugi u njemu pitaju a ne oni koji su mu poklonili dušu i srce. Grada koji diše plućima natopljenim krvlju nevinih bojovnika i stanovnika, koji su u vjekovima koji su iza nas ugradili svoje živote u njegove temelje.

Grada koji je zalog jedne vječne, nepokolebljive i trajne svevremenosti u kojem će se znati cijeniti vrijednosti utkane u njega.

Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba