Odluka Visokog upravnog suda RH diskriminira pripadnike HVO-a
Dana 06.lipnja 2022.godine svi mediji u RH i BiH pa i braniteljski portal.ba su prenijeli vijest kako je Visoki upravni sud u Zagrebu donio ogledni spor prema kojemu status ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ne mogu imati osobe koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dakle, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) kojima Hrvatska već isplaćuje mirovine ne mogu dobiti još i sva prava i povlastice koje imaju hrvatski ratni vojni invalidi (HRVI).
Objava te vijesti podigla je veliku prašinu koja je iznenadila i uredništvo braniteljskog portala.ba premda je ovaj portal i prije objavljivao mnoge vijesti koje su po svom značenju bile kudikamo značajnije od ove.
No, cijeneći naše čitateljstvo a poglavito razvojačene Branitelje HVO-a i Armije BiH koji nemaju nikakvih prava iz Domovinskog rata u BiH za koje se ustrajno od svog osnutka bore jedine dvije udruge iz Domovinskog rata(UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH),dužni smo dati svoj osvrt na takvu objavljenu vijest u kojoj Visoki upravni sud RH smatra kako pripadnici HVO-a ne mogu dobiti status HRVI jer nisu sudjelovali u obrani suvereniteta RH a sve sukladno članku 42. Zakona o pravima hrvatskih branitelja gdje je propisano kako status ratnog vojnog invalida Domovinskog rata može imati samo osoba koja je branila suverenitet Republike Hrvatske, što je isključivalo pripadnike HVO-a.
Tzv.“Gentlmenski sporazum“iz 1997.godine
Priča o pripadnicima HVO-a kojima su tzv. “džentlmenskim sporazumom“ priznata prava na mirovinu počinje 1997. godine a koja je trajala do 2001.godine kada je njih 10 000 dobilo rješenja kojima im se priznaje pravo na osobnu invalidninu na osnovu ranjavanja na južnom bojištu,temeljem čega su dobili pravo na braniteljsku mirovinu ali rješenja kojima im se priznao invaliditet nikada nisu dobili.
Temeljem toga ostvarili su pravo na braniteljsku mirovinu, ali im rješenja kojima im se priznao invaliditet nikada nisu uručena, nego su ostala pohranjena u Ministarstvu obrane,zbog čega su njih 942 tužila državu RH tražeći pored mirovine i sva ostala prava HRVI identično pravima hrvatskih branitelja iz RH.
Sada je Visoki upravni sud RH donio odluku u oglednom upravnom sporu kojim se pripadnicima HVO-a koji su tužili RH kako bi im se priznala prava HRVI ne priznaju ta prava a sve iz razloga što „nisu sudjelovali u obrani suvereniteta RH.“
Obrazloženje odluke Visokog upravnog suda je dao i glavni tajnik hrvatskog ministarstva branitelja Ivica Akmadža
Svoje obrazloženje u svezi te odluke Visokog upravnog suda RH je dao i Glavni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja, Ivica Akmadža, koji je rekao kako su 2013. godine rješenja o statusu HRVI proglašena ništavim. Tvrdi da zbog njih država nema nikakvu štetu jer nisu bila na isplati.
„Pripadnici HVO-a koji su imali ta rješenja nisu imali status hrvatskih branitelja, a to je potvrdio i Visoki upravni sud „ istaknuo je Akmadža.
On je dalje napomenuo kako su u novom Zakonu o braniteljima koji je 2017. godine donijela Vlada Andreja Plenkovića, u glavi 9 riješena prava na mirovinu pripadnika HVO-a kao što ga je rješavao međudržavni sporazum između RH i BiH iz 2006. godine.
Prema njemu su svi pripadnici HVO-a koji su u BiH imali utvrđen status proizašao iz ranjavanja ili zatočeništva u roku od 30 dana nakon stupanja sporazuma na snagu su mogli podnijeti zahtjev za mirovinu.
„Mogli su ga podnijeti i članovi obitelji smrtno stradalog, ali oni nisu bili ograničeni tim rokom“ rekao je Akmadža, dodajući da su onima koji nisu podnijeli zahtjev, a bili su ranjeni ili zatočeni, omogućili da to ipak učine.
„U članku 142. zakona proširili smo tu mogućnost i na oboljele i ozlijeđene koji imaju najmanje 80 posto invaliditeta temeljem pravomoćnog rješenja u BiH“ rekao je glavni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja.
Poštovani čitatelji braniteljskog portala.ba i Branitelji!
UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH se od svog osnutka bore za prava razvojačenih Branitelja koji su bešćutnim politikama vladajućih stranaka u BiH, FBiH, njenim županijama, općinama i Gradovima koje predvode SDA i HDZ BiH ostali bez ikakvih trajnih prava iz Domovinskog rata zbog čega ih je dosta izvršilo suicid, mnogi su umrli dok mnogi još uvijek žive u materijalnoj i duhovnoj oskudici.
Ne treba također zaboraviti kako je dobar dio njih napustilo svoja vjekovna ognjišta u potrazi za boljim i smislenijim životom premda u poznim godinama, gdje se u njihovim oskudnim kesama i torbacima našlo pola lijekova pored osobnih stvari.
Mnogi od njih su odista sudjelovali u obrani BiH kao i RH. Isto tako mnogi među njima su bili ranjeni, oboljeli, ozlijeđeni ili pak zatočeni. Vrlo mali broj njih je dobio status RVI u BiH i RH, kao i prava na mirovinu u obje države.
Razlozi zašto mnogi od njih nisu dobili svoja trajna prava u RH i BiH su različiti.
Neki nisu htjeli sebe prikazati ludim, oboljelim ili ozlijeđenim jer su smatrali kako su još relativno zdravi i mogu svojim rukama zaraditi za svoj život.
Neki su pak pokušali ostvariti svoja prava na mirovine po osnovu ranjavanja, oboljenja ili ozljeđivanja ali su izgubili svoja prava na sudovima diljem BiH i RH jer su neki okasnili, neki su odustali, dok su neki odbijeni sa zahtjevima zbog djelovanja I-stupanjskih i II-stupanjskih liječničkih komisija koje nisu priznavale njihova ranjavanja, oboljenja ili ozljeđivanje koje su im napisali ovlašteni liječnici specijalisti u obje države.
I upravo zbog takvih istinskih razvojačenih Branitelja HVO-a iz borbenog sektora bez ikakvih trajnih prava iz Domovinskog rata u BiH i RH formirane su UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH.
UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH jedine dvije udruge iz FBiH koje se bore za prava branitelja bez ikakvih trajnih prava iz rata
Obje udruge su pokrenule mnoge inicijative kako bi se višegodišnja nepravda prema tim Braniteljima ispravila ili barem ublažila.
Kao ključni mehanizam zaštite prava tih obespravljenih Branitelja negdje koncem 2013.godine obje udruge su zajedno s preko 70 udruga iz Domovinskog rata u BiH iz obje vojne komponente u FBiH potpisale i ovjerile Rezoluciju Branitelja u kojoj kao najvažnija i prva točka te Rezolucije stoji izrada Zakona o jedinstvenom registru Branitelja u FBiH kojim će se utvrditi definicija Branitelja, tko pripada borbenom a tko neborbenom sektoru, te javna objava takvog registra kako bi se otklonile sve deformacije i malformacije koje muče istinske razvojačene Branitelje muče od završetka Domovinskog rata.
U tom smislu predstavnici obje udruge su pokrenule čitav niz akcija u obje države kako bi istinski razvojačeni Branitelji dobili svoja prava u obje države jer su praktično svi pripadnici HVO-a ujedno i državljani RH.
Oni su obavili niz sastanaka u Ministarstvu Branitelja RH s predstavnicima tog ministarstva na čijem je čelu Tomislav Medved i tražili rješenje za istinske razvojačene Branitelje HVO-a koji su ostali bez ikakvih prava iz rata.
Na tim sastancima oni su saznali mnoge podatke koje nisu mogli dobiti službenim putem,i gdje su uspjeli pokrenuti čitav niz inicijativa za rješavanje odnosno poboljšanje položaja istinskih razvojačenih Branitelja u RH.
Uspjesi UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH na sastancima u hrvatskom ministarstvu Branitelja
Kao jedan od glavnih svojih uspjeha treba navesti činjenicu kako je u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja RH iz 2017.godine praktično na svakoj stranici tog zakona uvršteno „prava hrvatskih branitelja iz borbenog sektora“ jer su to predstavnici obje udruge eksplicitno tražili.
Kao drugi uspjeh te dvije udruge treba istaći kako su na njihovu inicijativu izmijenjene određene odredbe međudržavnog sporazuma između RH i BiH iz 2006.godine kojim se određenim kategorijama HVO-a priznaje pravo na hrvatsku mirovinu ukoliko dokažu pravomoćnim rješenjima u BiH kako su bili ranjeni ili zatočeni dok se oboljelima ili ozlijeđenima ta prava nisu priznavala.
Inicijativom obje udruge taj zakon je izmijenjen pa se pravo na hrvatsku mirovinu priznaje i pripadnicima HVO-a koji su ozlijeđeni ili oboljeli u najmanjem procentu od 80%,ali predstavnici obje udruge ni tu nisu stali pa još uvijek uporno traže uvrštavanje u zakon o pravima hrvatskih branitelja i pripadnika HVO-a koji su RVI u najmanjem procentu od 70% po osnovu oboljenja ili ozljeđivanja.
Isto tako izmijenjene su odredbe tog zakona kojim se podnošenje zahtjeva za hrvatsku mirovinu priznaje svim gore navedenim pripadnicima HVO-a bez obzira na rok dok je međudržavnim sporazumom iz 2006.godine on bio određen rok od 30 dana za predaju takvih zahtjeva.
Isto tako predstavnici obje udruge su bili upoznati na tim sastancima kako Ministarstvo branitelja RH uopće nema službenih podataka koliko pripadnika HVO-a nema nikakvih trajnih prava iz Domovinskog rata u BiH na što su im predstavnici o bje udruge rekli kako im oni mogu dostaviti te podatke, no to nije prihvaćeno jer RH može samo službenim putem zatražiti i dobiti podatke od ministarstava hrvatskih Branitelja po županijama u FBiH kao i od samog Federalnog ministarstva branitelja iz Sarajeva koji im nikada te podatke nisu dostavili, a svi znamo zbog čega jer u tzv.“jedinstvenom registru branitelja u FBiH“ima cca 585 000 tzv.branitelja“ i upravo zbog te činjenice se takvi podaci ne dostavljaju u ministarstvo branitelja RH.
Opstrukcija HDZ BiH za objavom jedinstvenog registra Branitelja HVO-a
A što se tiče jedinstvenog registra branitelja HVO-a za što se ustrajno zalažu obje udruge o tome također nema nikakvog govora jer to aktualna stranka na vlasti u hrvatskim područjima HDZ BiH ne želi ni čuti.
Slijedom svega navedenog 1997.godine dogovorom RH s predstavnicima HR H-B preko 10 000 pripadnika HVO-a je dobilo rješenja kojim im se priznaju prava na hrvatsku mirovinu po osnovu ranjavanja na južnom bojištu i to je bio taj“gentlmenski sporazum“ s obje strane ali uz uvjet da nitko od tih 10 000 branitelja HVO-a ne traži pored mirovine pravo HRVI identično pravima takvih HRVI iz Hrvatske vojske.
No, njih 942 je izigralo taj tzv. “gentlmenski sporazum“ i tužilo RH tražeći prava HRVI po istom osnovu kao i pripadnici HRVI koji su pripadali hrvatskoj vojsci.
Sada je Visoki upravni sud RH donio odluku u oglednom upravnom sporu kojim odbija takve tužbe uz obrazloženje kako pripadnici HVO-a nisu „sudjelovali u obrani suvereniteta RH.“
Kako bi se ova konstatacija temeljito obrazložila potrebito ju je sagledati iz različitih kutova, ali najbolji kut za njeno promatranje leži upravo u točki 1. Rezolucije branitelja za koju se ustrajno bore i zalažu UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH.
Ta točka kako smo već naveli predviđa izradu Zakona o jedinstvenom registru branitelja u FBiH i njegova javna objava.
Nisu svi tzv.“branitelji“HVO-a istog dana ranjeni na južnom bojištu
Ako ćemo govoriti pravo i pošteno da li je moguće da je cca 10 000 pripadnika HVO-a ranjeno na južnom bojištu praktično istog dana ili pak u nekoliko dana?
I ptice na grani kao i dijete u kolijevci znaju kako od tih 10 000 branitelja, dobar dio njih uopće nisu branitelji, dobar dio njih nije nikako ranjen na južnom bojištu, dok još veći broj njih nije nikako ranjen.
No oni su fingiranim i friziranim podacima uz pomoć svoji veza i razno-raznih smicalica dobili tzv. “dokaze“ kako su ranjeni upravo na južnom bojištu, nakon čega su tzv“gentlmenskim sporazumom“ dobili pravo na hrvatsku mirovinu uz uvjet da ne traže prava HRVI.
Da se odmah razumijemo. Istinski razvojačeni Branitelji HVO-a iz borbenog sektora koji nemaju nikakvih prava iz rata nemaju ništa protiv ijednog sporazuma pa čak i ovog tzv. “gentlemenskog“ ukoliko on tretira istinske Branitelje HVO-a bez obzira da li su ranjeni na južnom ili bilo kojem drugom bojištu u BIH, no imaju protiv svakog sporazuma koji je u prava uveo lažne branitelje, lažne invalide po bilo kojem osnovu koji s ratom i ratnim strahotama nemaju ništa a takvih je najviše, opet ako ćemo pravo govoriti.
A sad naš osvrt na konstataciju Visokog upravnog suda RH kako „pripadnici HVO-a nisu sudjelovali u obrani suvereniteta RH.“
Svi istinski Branitelji HVO-a trebaju dobiti identična prava kao pripadnici HV-e u RH
Svi istinski Branitelji HVO-a su sudjelovali u obrani suvereniteta RH ukoliko su bili na I-crti bojišnice pa čak i svi oni koji su djelovali u svezi te crte bojišnice, počev od zaustavljanja tenkova u Pologu 07.svibnja,1991.godine, pa do svih bitaka u HNŽ, HBŽ, ŽZH, Posavini, USŽ, SBŽ, ZDŽ pa čak i SŽ, u kojima su sudjelovali bojovnici HVO-a-
Svi su oni doprinijeli obrani suvereniteta RH jer bez njihove borbe današnja Hrvatska zacijelo ne bi izgledala ovako i to moraju prihvatiti sve vlasti u RH bez obzira tko u toj vlasti bio ili u njoj participirao.
Slijedom toga treba priznati sva pripadajuća, jednaka prava svim pripadnicima HVO-a koji su sudjelovali u toj obrani bez obzira na nacionalnost, vjeru ili bilo kakvu drugu opredijeljenost uz uvjet da imaju državljanstvo RH.
Visoki upravni sud u Zagrebu krši Ustav RH
A kao ključni dokaz za to navest ćemo citat iz Ustava RH koji u čl.14.kaže:
Svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Da li odluka Visokog upravnog suda RH upravo krši čl.14. Ustava RH ukoliko svojim državljanima, pripadnicima HVO-a ne daje jednaka prava kao državljanima RH koji su bili pripadnici HV-e?
Očito je kako krši, te stoga pozivamo sve pripadnike HVO-a kojima je uskraćeno pravo na dobivanje statusa HRVI u RH pored njihove mirovine odlukom Visokog upravnog suda RH da svoja prava zatraže pred Ustavnim sudom RH a potom pred međunarodnim sudom u Strasbourgu kako bi ishodili svoja prava.
No, napominjemo kako takva prava nikad ne bi trebali tražiti niti dobiti oni koji nisu uopće branitelji i koji nisu uopće ranjeni, jer to što oni traže i čine je težak grijeh protiv Boga ali i protiv svih oni koji su odista Branitelji a nemaju nikakvih prava iz rata premda među njima ima ranjenih, oboljelih, ozlijeđenih i zatočenih.
Uredništvo Braniteljskog portala.ba