Predstavnici vodećih političkih stranaka u BiH i FBiH dr.Dragan Čović HDZ BiH i SDA, Bakir Izetbegović ovih dana vode intenzivne pregovore oko izmjena izbornog zakona u BiH u koje su uključeni i predstavnici međunarodne zajednice.

Predstavnici međunarodne zajednice u BiH kao golubovi pismonoše s pismom namjere o izmjenama izbornog zaonodavstva

Tako su u BiH dolazili Ursula von der Leyen predsjednica Europske komisije 30. rujna, a drugi je dolazak, Matthewa Palmera kojega je SAD odredio za nadgledanje programa izborne reforme u BiH.

Nastojanja međunarodne zajednice, a napose Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije da domaći politički predstavnici intenziviraju dijalog u cilju postizanja dogovora oko izbornoga zakonodavstva, bit će dodatno naglašena u tjednima koji dolaze, kada se planira niz sastanaka političkih stranaka sa predstavnicima svih političkih stranaka u BiH.

Srpska strana u BiH ne priznaje legitimitet visokog pradstavnika za BiH

Što se tiče srpske strane ona je za izmjene izbornog zakonodavstva BiH najmanje zainteresirana jer je u RS situacija po tom pitanju daleko čistija.Taj entitet izravno bira svog predstavnika u Pradsjedništvo BiH, oba doma Parlamenta BiH i Vijeće Ministara.

Njih više muči i zanima nametanje odluke bivšeg visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka kojim se vrše izmjene Kaznenog zakona BiH gdje će svi oni koji negiraju genocid u Srebrenici i veličaju pravomoćno osuđene ratne zločince kazneno odgovarati.

Stoga taj entitet preko svojih predstavnika uopće ne priznaje legitimitet novog visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta,smatrajući kako on za svoj mandat nije dobio suglasnost svih država Vijeća Sigurnosti UN,(Rusije i Kine),te ih stoga niti njegove odluke ne mogu obvezivati.

Nerješiva enigma za domače političare pri izboru članova Predsjedništva BiH i u Dom naroda Parlamenta FBiH

Već je svima poznato kako je jedna od najvećih smutnji u izbornom zakonodavstvu BiH način izbora članova Predsjedništva BiH i delegata za Dom Naroda Parlamenta FBiH,zbog čega su mnogi političari kao i građani BiH i FBiH podnosili Apelacije ustavnom sudu BiH i tužbe međunarodnom sudu pravde u Strassbourgu koje su usvojene i gdje je utvrđena diskriminacija određenih građana pri izboru u Predsjedništvo BiH i u dom naroda Parlamenta FBiH.

Osnovica svih tužbi je bila utemeljena na principu etnički ili građanski.No, kako bi oni koje zanima ova problematika mogli jasnije istu shvatiti potrebito je citirati odredbe Ustava BiH koji je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma(Anex IV Sporazuma) koji predviđa izbora članova Predsjedništva BiH u kojemu stoji:

Po svom sastvu i načinu odlučivanja, Predsjedništvo prvotno izražava i osigurava interese i ravnopravnost tri konstitutivna naroda. Ima tri člana, jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog Srbina. Članovi Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda biraju se izravno s područja Federacije Bosne i Hercegovine, a srpski član Predsjedništva bira se izravno s područja Republike Srpske.

Tom se načelu prigovara onemogućavanje da svoje zastupnike u Predsjedništvu biraju Srbi s područja Federacije BiH, te predstavnici drugih narodnosti,kao i Bošnjaci i Hrvati s područja Republike Srpske i predstavnici drugih narodnosti, čime je narušeno opće pravo i jednako pravo glasa koje poznaju međunarodne konvencije o ljudskim pravima. Kako su ti međunarodni akti dio Ustava BiH, te nemaju nadustavnu snagu, već su izjednačeni samom Ustavu, proizlazi da je Ustav BiH proturječan sam sebi, te svaka promjena po tom pitanju zahtjeva i promjenu Ustava.

Člankom V. 1. a) Ustava BiH je propisano da će članovi Predsjedništva biti birani izravno u svakom entitetu, tako da svaki glasač glasuje za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu, u skladu s Izbornim zakonom BiH kojeg donosi Parlamentarna skupština BiH. Tim je rješenjem omogućeno da pripadnici brojnijeg konstitutivnog naroda mogu dati jedan dio glasova za člana Predsjedništva iz reda drugog konstitutivnog naroda i na taj način utjecati na izbor oba kandidata što se već u više navrata dogodilo izborm za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, Željka Komšića, građanina, parazita, nametnika svake vrste, ateiste , borca i dobitnika Zlatnog ljiljana ispred tzv. Armije BiH koja je u Domovinskom ratu u BiH ratovala protiv Hrvata, naroda kojemu taj isti Željko Komšić pripada jer se drugačije i nije mogao kandidirati za člana Predsjedništva već ispred naroda kojemu ne pripada ni po jednom osnovu, što je apsurd nad apsurdima.

Toga nema nigdje u svijetu ali evo u BiH ima. Takva situacija odnosi se samo na Federaciju BiH, gdje svaki registrirani birač može glasovati ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana Predsjedništva, no ne i za obojicu. Ustavom je također određeno da će bilo koje upražnjeno mjesto u Predsjedništvu biti popunjeno od strane relevantnog entiteta u skladu sa zakonom koji će biti usvojen od strane Parlamentarne skupštine.

Bez obzira što je Željko Komšić uzurpirao mjesto člana Predsjedništva BiH ispred naroda kojemu ne pripada, negi građani BiH su tužili BiH međunarodnom sudu pravde u Strassbourgu jer im je izbornim zakonom BiH onemogućeno kandidiranje za člana Predsjedništva BiH bez obzira u kojemu entitetu žive.
Među njima treba izdvojiti dvojicu, Roma i Židova ,Sejdića i Fincija, te Srbine Pudarića i Pilava, te građanku Azru Zornić,čije tužbe je prihvatio sud u Strassbourgu.

Presude suda u Strassbourgu protiv države BiH zbog diskriminacije određenih građanskih skupina
Presude su:

1.Sud iz Strasbourga je 22. decembra 2009. godine donio presudu po apelaciji Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji se kao i ostali Romi i Jevreji, nisu mogli kandidirati na izborima za članove tročlanog Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i naložio izmjene Ustava BiH jer se, prema postojećem, na te funkcije mogu kandidirati i biti izabrani samo pripadnici konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba. Ustav je sastavni dio Daytonskih mirovnih sporazuma iz 1995. čijim potpisivanjem je završen ratni sukob.
SEJDIĆ I FINCI protiv BOSNE I HERCEGOVINE. (Aplikacije br. 27996/06 i 34836/06). PRESUDA. STRASBOURG. 22. decembra 2009.

2.Sud je 15. jula 2014. donio presudu u slučaju Azra Zornić protiv BiH koja se izjašnjava kao “građanka BiH” i utvrdio da je došlo do povrede članka 14 (zabrana diskriminacije) u vezi s člankom 3 Protokola broj 1 (pravo na slobodne izbore) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, budući da se ona, jer nije ni pripadnica konstitutivnog niti manjinskog naroda, nije mogla kandidirati i biti izabrana u navedene institucije.

3.Evropski sud za ljudska prava je po istoj osnovi 9. juna 2016. godine donio presudu u predmetu Ilijaz Pilav protiv BiH, budući da se on kao Bošnjak s adresom stanovanja u Republici Srpskoj nije mogao kandidirati za člana Predsjedništva BiH, jer se u RS-u kao izbornoj jedinici bira samo srpski član Predsjedništva BiH.

4.Evropski sud za ljudska prava donio je 8. decembra 2020. presudu u predmetu Svetozar Pudarić protiv Bosne i Hercegovine, kojom je utvrdio da je BiH diskriminirala Pudarića, koji je preminuo u martu ove godine, u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda s teritorije Federacije BiH.
PREDMET PUDARIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE
(Aplikacija br. 55799/18)
Presudama je navedeno kako je BiH dužna da ukine diskriminatorske odredbe u Ustavu i Izbornom zakonu BiH, koje pripadnicima nacionalnih manjina, ali i onima koji se izjašnjavaju kao građani, te pripadnicima konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju države onemogućavaju kandidiranje na izborima za članove Predsjedništva i Dom naroda parlamenta BiH. To se smatra presedanom u radu ovog suda, jer je od jedne zemlje zatraženo da mijenja svoj ustav.

Ovakvim presudama je pred domaće zakonodavstvo, zapravo domaće političare koji vladaju od završetka Domovinskog rata do danas stavljena nerješiva enigma jer izmjene izbornog zakonodavstva se mogu dogoditi tek izmjenama Ustava BiH u kojemu stoje etnički prefiksi pri izboru članova Predsjedništva BiH i Dom naroda te države i njenih entiteta.

Potpuno je legalno i legitimno traženje tzv.”ostalih”kandidiranje za sve političke funkcije u BiH

Nitko razuman neće reći kako je opravdano Ustavom ili zakonom zabraniti odnosno onemogućiti kndidiranje svim ljudima BiH bez obzira na nacionalnost ,narodnost, vjeru, političko ili drugo opredjeljenje na neku od političkih funkcija ili pozicija jer su u pitanju temljna ljudska prava i slobode zajamčena svim međunarodnim konvencijama o ljudskim slobodama.

Stoga je potpuno legitimno i legalno traženje određenih građanskih skupina BiH koje se bore protiv etničkih principa i prefiksa kako bi se kandidirali na određene političke pozicije.

No, isto tako potpuno je legalno i legitimno traženje određenih etničkih skupina da ih predstavljaju isključivo i jedino predstavnici tih etiničkih skupina.

Kako pomiriti pobornike etničkog i građanskog u BiH?

Konačno kako pomiriti zagovornike tzv.građanske države BiH , ili građanske opcije u izbornom zakonodavstvu i onih koji zagovaraju etnički model,koji je konačno upisan i u Ustavu BiH?

Ako se ima u vidu kako se u državi BiH 97 % građana te države izjašnjavaju kao Muslimani ili Bošnjaci kako im drago, Srbi i Hrvati, dok je ostalih tek 3 % zar odgovor ne leži upravo u toj činjenici? Zar ne bi bilo pošteno da se svima onima koji se izjašnjavaju i koji su se već izjasnili u svojim rodnim i vjenčanim listovima, osobnim dokumentima , svjedodžbama, radnim i zdravstvenim knjižicama, te svim drugim dokumentima kao Muslimani ili Bošnjaci , Srbi i Hrvati omogući biranje svojih predstavnika koje oni žele a ne koje ne žele?

Isto tako zar ne bi bilo pošteno da se svima onima koji se izjašnjavaju kao “ostali”omogući kandidiranje za bilo koju političku funkciju u BiH?

I jednima i drugima treba ostaviti tu mogućnost kako bi se izbacila svaka mogućnost ne provođenja presuda suda iz Strassbourga.

Sada se postavlja pitanje po kom modelu pomiriti etnički i građanski model kako bi vuk bio sit a ovce na broju. No, kao sugdje u životu kako bi se pomirila ova dva modela treba se uzdignuti iznad oba prefiksa i biti krajnje pošten čovjek.A poštenih ljudi u to smo uvjereni ima u svim narodima i narodnostima BiH.

Što znači biti pošten u ovakvoj BiH?

A biti pošten znači dopustiti svakoj etničkoj i građanskoj skupini i opciji u BiH biranje svojih političkih predstavnika.Znači Hrvati u BiH koji dokažu kako su Hrvati, nekim od svojih validnih dokumenata što vrijedi i za druga dva naroda neka biraju svoje političke predstavnike na području cijele BiH a takvih je kako smo već rekli 97 %,dok se ostalim ili građanima ostavlja mogućnost da oni u tih svojih 3 % biraju svoje političke predstavnike za sve političke funkcije u BiH koje oni odrede.Nešto isto kao pri izboru predstavnika Hrvata iz dijaspore u Sabor RH.

Ovim modelom bi se izbjegla mogućnost biranja ili nametanja političkih predstavnika od strane mnogobrojnijeg naroda onom malobrojnijem što je slučaj kod izbora Željka Komšića ili preko noći prekršetnih Muslimana u Hrvate u Dom naroda Parlmenta FBiH.

Stoga bi svi pošteni građani BiH bez obzira kojemu narodu ili narodnosti pripadaju trebali prihvatiti ćinjenicu kako je krajnje nepošteno ili licemjerno birati drugom narodu političke predstavnike koji nisu dobili apsolutnu ili relativnu većinu u svom narodu.

Koplja se najviše lome oko izbora članova Predsjedništva BiH

A što se tiče izbora za člana Predsjedništva BiH sadašnji Ustav BiH predviđa trojicu, jednog koji se bira iz RS, i dvojice koji se biraju iz entiteta FBiH, što u prijevodu znači jedan Srbin, Musliman ili Bošnjak kako im drago i Hrvat.Ukoliko bi se željelo razgovarati o četvrtom članu koji bi trebao predstavljati ostale ili građane valjalo bi stoga izmijeniti Ustav BiH koji sada predviđa trojicu članova po etničkom principu.A s druge strane ako ćemo govoriti pošteno da li je uopće pošteno dopustiti izbor za člana Predsjedništva nekome tko dolazi tek iz 3% pučanstva BiH?Osim toga kako bi to bilo glasovanje unutar Predsjedništva BiH ukoliko ono ima četvoricu članova?Dosta ključnih odluka bi bilo u tom slučaju podijeljeno imajući u vidu ideologiju koju zagovaraju Sejdić i Finci i svi njima slični.Konačno po tom modelu bi se neki Hrvat,Srbin ili Musliman mogao kandidirati za izbor Predsjednika Rusije ili SAD ukoliko ima državljanstvo tih država pored državljanstva BiH i prebivalište u tim državama,premda predstavlja minoran dio biračkog tijela u tim državama.

Bilo kako bilo ovdje je jako važno napomenuti kako se hrvatski narod u BiH nikada neće odreći etničkog principa koji kaže kako su Hrvati narod, katoličke vjeroispovijesti, koji su tisućljećima na ovim prostorima opstali upravo zato što nisu dali svoju vjeru, tradiciju , kulturu, običaje, i nikakav građanski model u tom narodu neće prosuti svoje bezbožničko sjeme koje im se nudi a koje bi proklijalo i izraslo u stablo u kojemu nema i nikada neće biti ploda. Ploda kojeg zagovara parazit i nametnik Željko Komšić i njemu slični.

Isto tako uvjereni smo kako to sjeme neće proklijati niti u srpskom narodu u BiH.

A što se tiče muslimnsko-bošnjačkog naroda to bezbožničko sjeme već klija.Kakve će plodove donijeti vidjeti će se uskoro.

Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba