Čovjek je izložen sve jačim rizicima – ‘Gdje je Bog, ondje je...

Čovjek je izložen sve jačim rizicima – ‘Gdje je Bog, ondje je budućnost’

Današnji čovjek je izložen htio to on, ili ne, raznim pritiscima psihološke naravi i raznim rizicima koji ga sačekuju u globaliziranom vremenu i svijetu. Koliko se on može oduprijeti i biti miran, staložen i sa vjerom gledati na sadašnjost i budućnost veliko je pitanje. (Vladimir Trkmić)

Što je rizik?

Rizik je proračunata prognoza moguće štete, odnosno u negativnom slučaju gubitka ili opasnosti. Biti pod rizikom znači biti subjekt moguće štete nekog procesa ili aktivnosti. Stupanj rizika je funkcija vjerojatnosti i opasnosti od štete. S obzirom na brojnost načina na koje se ljudima može naškoditi, većina ljudi je cijelo vrijeme pod određenim stupnjem rizika, straha i stresa. Osim ljudima, pojam rizik može značiti i mogućnost naškoditi materijalnoj imovini, životinjama, prirodnom okruženju, usjevima, plodovima zemlje.

Naše globalno društvo svijeta živi u „ slomljenoj“ prirodi

„ Naše društvo živi nakon kraja prirode. Kraj prirode očito ne znači da prirodni svijet i prirodni procesi prestaju postojati. On se odnosi na činjenicu da postoji malo aspekata našeg materijalnog okoliša na koje ljudi svojim uplitanjem nisu utjecali. Mnogo onog što je bilo prirodno, više nije prirodno u potpunosti, makar nismo uvijek sigurni gdje točno jedno počinje, a drugo završava.“ Anthony Giddens „ Odbjegli svijet“ – kako globalizacija oblikuje naše živote, Zagreb 2005. str. 46. Gotovo da nema područja u prirodi koja nije dotakla čovjekova ruka i time stvorila opasnost od rizika. Sustavno je godinama zagađivan zrak, voda, zemlja, sve što nas okružuje. Vrijeme je da se ozbiljno zapitamo što smo učinili prirodi? Svijet i priroda u kojoj živimo je postao mjesto rizika: globalno zatopljenje, opasnost od orkanskih oluja, opasnost po osobno zdravlje zbog pandemija, raznih bolesti, opasnost za normalni životinjski život i opstojnost, rizik u gospodarstvu, rizik opasnosti po osobni život i živote većeg broja ljudi. Prošlo je vrijeme rješavanja opasnosti od rizika na nacionalnom planu. Sve se može i mora nažalost rješavati na globalnom planu, jer je riječ o globalnim opasnostima. Više nemamo normalan prijelaz sa jednog godišnjeg doba, na drugo godišnje doba. Nakon velikih i gotovo nenormalnih vrućina, živimo u riziku od poplava, olujnog nevremena ( pijavica ), koje u par minuta razore čitavo mjesto: stanove, kuće, usjeve, nasade, automobile. Život s rizikom i u strahu od katastrofa je postao dio svakodnevice. Čovjek je svojim neodgovornim ponašanjem i zahvatima u prirodi stvorio razne po život opasnosti. Stvorio je „ proizvedeni rizik“.

Rizik kao takav prodire u sve pore ljudskog društva

„ Proizvedeni se rizik ne tiče samo prirode – ili onog što je priroda bila. On prodire i u druga područja života. Uzmimo, na primjer, brak i obitelj, koji trenutno u industrijskim zemljama, a donekle i širom svijeta prolazi temeljne promjene. Prije dvije ili tri generacije, ljudi su, prilikom vjenčanja, znali u što ulaze. Brak je većinom određen tradicijom i običajima, sličio stanju u prirodi – što naravno i dalje vrijedi u mnogo zemalja. Međutim tamo gdje se danas tradicionalna kultura raspada, ljudi, kada ulaze u brak, u jednom važnom smislu više ne znaju što rade, jer su se institucije braka i obitelji toliko promijenile. Pojedinci tu kreću u nepoznato, poput istraživača pionira. U takvim je situacijama neizbježno da ljudi sve više, bili oni toga svjesni ili ne, počnu razmišljati o riziku. Moraju se suočiti s osobnom budućnošću koja je mnogo neodređenija nego u prošlosti, skupa sa svim mogućnostima i opasnostima koje to donosi.“ Anthony Giddens, „ Odbjegli svijet“, str. 46. Čovjek današnjice je pod stalnim pritiskom i u stalnom riziku i strahu od nečega ili nekoga. Živi u opasnosti. Neki su svjesni rizičnosti na svim područjima života, a neki nisu. Kod onih svjesnih rizika ponekad se rađa i javlja averzija prema stalnom riziku. Postoji već stanovita odbojnost prema tom psihološkom pritisku.

Epidemiološki rizik

Neki kažu da će ova pandemijska kriza sa korona virusom još potrajati. Ima onih koji proriču da bi to sve moglo trajati još tri godine. Nije li tako nešto siloviti i snažan psihološki pritisak na svako ljudsko biće, mlado ili staro? Nije li to stanovito naporan izazov i smetnja onima koji se vole okupljati na koncertima, u kazalištu, na sportskim terenima ili kao vjernici u crkvi. Hrvatski radio Tivat je svojevremeno objavio u Crnoj Gori jednu od uputa njihovog kriznog stožera: „ Svako okupljanje, bez obzira je li vjersko ili drugog tipa utječe na to da se epidemiološki rizik znatno povećava. Kada su u pitanju vjerski obredi, rizik je znatno veći jer se okupljaju ljudi koji se međusobno i ne poznaju.“ Ne liči li to na zastrašivanje vjerničke populacije? Čovjek kao da više nigdje nije siguran: u prometu, na moru, na kopnu, u kazalištu, na sportskom terenu, u crkvi. Kažu nam, da treba živjeti sa koronom, a to znači i sa svim ostalim popratnim rizicima. Koliko su doista ljudi psihički i duhovno jaki da sve to izdrže?

Zdravstveni rizik

„ Ne tako davno ( 1996. god. ) obilježena je 10. obljetnica nesreće u ukrajinskoj nuklearnoj postaji Černobil. Nitko ne zna koje su njezine dugoročne posljedice. Za određeno se vrijeme može, a i ne mora, kao posljedica toga, dogoditi neka zdravstvena katastrofa. S obzirom na implikacije za ljude, isto vrijedi i za događaje vezane uz BSE u Ujedinjenom Kraljevstvu, to jest za izbijanje takozvanog kravljeg ludila. U ovom trenutku ne možemo biti sigurni hoće li se u nekom budućem trenutku razboljeti mnogo više ljudi nego do danas.“ Anthony Giddens, „ Odbjegli svijet“ , str. 47.

Gdje je Bog, ondje je budućnost

„ Papa Benedikt XVI. je 2011. godine bio u pastoralnom posjetu rodnoj Njemačkoj pod geslom „ Gdje je Bog, ondje je budućnost. Tko god je dao taj prijedlog tog gesla, pogodio je ono što danas nedostaje kao svjesnost mnogih vjernika različitih vjeroispovijesti. Geslo je znakovito, realno i poticajno. Iako se pastoralni posjet pape Benedikta XVI. dogodio prije devet godina, on je i danas po svojoj poruci i porukama na različitim susretima vrlo aktualan. Moramo priznati da je poruka gesla „ Gdje je Bog, ondje je budućnost“ vrlo snažna. Čovjek već duže vrijeme sebe nažalost stavlja na poziciju Boga. Čovjek je Bog? Zato on zahvaća beskompromisno u prirodu. Iza sebe ostavlja pustoš trujući prirodne resurse zraka, vode i zemlje. Ono što je u prirodi nekada bilo uravnoteženo, čini neuravnoteženim. U bioetici, genetici, daje si slobodu da umjesto Stvoritelja pokušava stvoriti čovjeka. Mijenjati mu genetski kod, ili stvoriti čovjeka u laboratoriju, a potom ga klonirati. Na globalnom planu ruši instituciju braka. Čini je relativnom zajednicom udaljujući se od moralnih postulata zapisanih u Svetom pismu. Globalizam favorizira neprirodno i proglašava to prirodnim. Ustao je protiv Boga i protiv svoje sretne budućnosti. Na svom četverodnevnom pastoralnom putovanju Njemačkoj, Benedikt XVI. je upozorio „ da bezbožnost i religijska indiferentnost uništavaju moralne temelje društva i najslabije članove stavljaju pred nove rizike.“ Nekoliko puta je ponovio potrebu da se zaštite nerođeni te je predložio da se po ovom pitanju mogu složiti katolici i ne-katolici kako društvo ne bi palo na moralno dno, izvijestila je Katolička izvještajna služba (Catholic News Service, CNS). Sveti Otac je u prvom državničkom pohodu svojoj domovini, odmah nakon dolaska 22. rujna 2011. god., istaknuo da je došao „susresti ljude i govoriti o Bogu“. Noseći tu poruku, susreo se s državnim političkim vođama, crkvenim ekumenskim partnerima, katoličkim vjernicima i putem masovnih medija cjelokupnom njemačkom narodu. Gdje god je Papa prolazio, katolici su entuzijastično izvikivali geslo Papinog pohoda: „Gdje je Bog, ondje je budućnost“. Prvoga dana u Berlinu, Sveti Otac obratio se njemačkim zastupnicima. U govoru je Sveti Otac argumentirano zastupao mišljenje da je vjera u Boga temelj zakonodavnog sustava, društvene pravde i ljudskih prava tijekom stoljeća. Nacistička prošlost Njemačke, kako je rekao, ilustrira kako bez zakona, država postaje „visokopozicionirana banda pljačkaša, sposobna prijetiti cijelom svijetu i dovesti ga do ruba uništenja“. Slaveći misu na berlinskom Olimpijskom stadionu sa 70 tisuća vjernika, Papa je apelirao za bolje razumijevanje Crkve koja nadilazi trenutne kontroverze i slabosti svojih članova. U petak, 23. rujna, Benedikt XVI. predsjedao je važnom ekumenskom susretu u Erfurtu, u gradu u kojem je Martin Luther zaređen za katoličkog svećenika i koji je ondje živio nekoliko godina u augustinskom samostanu. Prilikom susreta s luteranskim vođama, Papa je molio za jedinstvo kršćana i rekao da su ekumenizmu glavne prijetnje – sekularizam i kršćanski fundamentalizam. Sveti Otac se u subotu, 24. rujna 2011. god. susreo i s predstavnicima Pravoslavne crkve, kojima je uputio poziv da se kršćanske Crkve u Njemačkoj ujedine u obrani života „od začeća do prirodne smrti“ te u zahtjevu za „brak između muškarca i žene“. Na bdijenju u Freiburgu, Papa se obratio mladima te je tom prilikom naglasio da ljudski napori za bojim svijetom nikad ne prestaju i da samo oni vjerni Bogu mogu prodrijeti kroz tamu patnje i zloga. Na misi, posljednjega dana pastoralnog pohoda Benedikta XVI. Njemačkoj, u nedjelju 25. rujna, okupilo se 100 tisuća vjernika. Sveti Otac je istaknuo da su agnostici koje muči pitanje postojanja Boga bliži Kraljevstvu Božjem nego rutinski vjernici čija srca nisu dotaknuta vjerom.“

Izvor: CNS – Laudato 26.09.2011.

Život u svjetskom globalnom vremenu

Život pojedinca, obitelji i čitavih naroda postaje sasvim drugačiji iz dana u dan. Često nas iznenađuju nova događanja, novi izazovi, nove opasnosti i rizici kojima idemo u susret. Pojedinac kao da ne predstavlja ništa. Države iz dana u dan sve više gube suverenost. Zato je gotovo o svemu potrebno globalno odlučivati. Misliti lokalno, a globalno rješavati probleme. Nastaje pitanje. Tko nas to vodi na globalnom planu? Ima li uopće šanse da do izražaja dođe i bude prihvaćeno geslo: „ Gdje je Bog, ondje je budućnost.“ Čini mi se da takve poluge, takvog mota i cilja nema među znanstvenicima globalne orijentacije. Oni su usmjereni sami na sebe, na svoje osobne materijalne probitke. A neki čak svjesno rade protiv čovječanstva nudeći konstantno ideologiju bez vjere. Takvim stavovima čovjek je ugrožen i napadnut sa svih strana. Napadnut mu je razum, napadnuta mu je sadašnjost, zdravlje i budućnost. Globalizmom je stvorena nesigurnost, psihološki pritisak na svakog čovjeka. Može li se, i hoće li se netko oduprijeti tom pomahnitalom globalizmu, kozmopolitizmu u kulturi, koja ruši nacionalno blago kulture kao kulu od karata. Dakako da je papa Benedikt XVI. već davno bio siguran što će uzdrmati korijene ljudi u EU i svijetu?

Katolik i globalno vrijeme

Vjernik je zadovoljan čovjek, koji sa optimizmom gleda u budućnost. Katolik nema razloga za pesimizam. Zato bismo trebali biti svjesni da je Bog duboko duhovno prisutan u svijetu. Da je Božja prisutnost u svijetu često izazov za sasvim drugačiji stil života od uhodanog globalističkog poimanja čovjeka, sadašnjosti i budućnosti. On nema razloga za frustracije, strahove, i ne plaši se rizika, jer zna da Bog upravlja ljudskom poviješću i pruža sigurnu budućnost kao izabranu mogućnost. Njega resi skromnost i ne želi više nego mu je potrebno za osnovni i normalno solidan, skromni život. Pogleda čvrsto upućenog u Nebo, u nebeskog Oca, Sina i Duha Svetog, gradi svoju sadašnjost. Vjernik zna da postoji svjetlo i tama, sinovi svjetla i sinovi tame. On vješto treba prepoznavati pokrete u svijetu, ideologije koje nisu na tragu Isusovog evanđelja. Katolik zna, da je od Francuske revolucije do danas preko sekularizma i raznih ideologija čovjek htio zauzeti mjesto Boga. Da je htio biti Bog. Da se ponašao kao Bog. Da je pod krinkom humanizma i napretka podvaljivano vladanje silom, stvaranje konfuzije, kako bi se ovladalo čovjekovim bitkom. Strah, upravljanje i stvaranje kaosa bio je uvijek djelo sinova tame, a ne sinova svjetla. Prividno se čini da su sinovi tame jači, glasniji, moćniji, da ih se ne može slomiti u njihovim naumima. Vjernik videći takav svijet globalno uvijek stvaranih novih kriza i rizika izgrađuje sebe i svoj duhovni svijet. On ne šuti, on govori, nije u strahu i panici. Ne boji se preuzimati nijedan rizik na sebe. Osluškuje govor Duha Svetog, prepoznaje „ znakove vremena“, tamu koja ga okružuje. Osvrćući se na povjesna događanja zna da na kraju krajeva pobjeđuju sinovi svjetla. Praktični katolik koji prakticira u svom životu moralna načela Katoličke crkve ostaje postojan u činjenju dobra. Zna da Golgota nije samo mjesto stradanja i patnje. Rizik postaje približiti se čovjeku. Rizik je ići na sveta mjesta, u posvećene crkvene prostore. Čovjeku sinovi tame otimaju sve, a nude mu samo oprez, suzdržanost, rizike svih vrsta, ugroženost sa svih strana. Nema smisla bojati se, govoriti da su to posljednja vremena. Nitko od ljudi ne zna koja će vremena biti posljednja. Ta odluka je pridržana nebeskom Ocu. Zato budi sin Svjetla, svjestan činjenice da je pravo zadovoljstvo živjeti i znati da smo djeca Božja, djeca svjetla, a ne tame. Duhovno se „ kompletirajmo“ i krenimo u susret Bogu. Budimo prepoznatljivi po ljubavi prema Bogu i čovjeku. Recimo poput svetog Augustina, koji je često ponavljao: „ Sve mogu, u Onome koji me jača.“

Vladimir Trkmić/Kamenjar.com