Dana 26. kolovoza 2021. održana je tiskovna konferencija u organizaciji stranke Promijenimo Hrvatsku i prof. dr. sc. Ivana Lovrinovića, koji nastavljaju svoje aktivnosti vezane za borbu protiv Plandemije. Na tiskovnoj konferenciji govorili su: prof. dr. sc. Ivan Lovrinović, Goran Jelić, nezavisna lista Agrameri, mr. sc. Josipa Juričev Sudac, prof. dr. sc. Zoran Grgantov Sveučilišta iz Splita, odvjetnik Mate Knezović, prof. dr. sc. Stipe Kutleša.

  1. Mr. sc. Josipa Juričev Sudac: Maske i školska djeca
  2. Odvjetnik Mate Knezović: Roditelji moraju u punoj mjeri konzumirati svoja roditeljska prava i dužnosti. Djeca imaju pravo na slobodu
  3. Prof. dr. sc. Stipe Kutleša: Besmislice kovid igara
    MR. SC. JOSIPA JURIČEV SUDAC: MASKE I ŠKOLSKA DJECA
    Dobar dan svima koji pratite ovu našu konferenciju. Okupili smo se ponovo nakon male ljetne pauze iako ovo ljeto nije bilo sasvim bezbrižno, a nismo ga imali niti prošle godine, jer smo neprestano imali mjere, boje, brojke. Ali ipak ljudi su se malo odmorili, a i djeca su vjerojatno došla malo k sebi. Stiže nam jesen, stižu novi problemi, a posebno roditeljima i djeci koja su u školi i to i u osnovnoj i srednjoj školi, zbog mjera zbog koje se neprestano nameću iako se nakon godinu i pol dana pokazalo koliko je besmisleno stavljati maske djeci koja nisu izvor zaraze, koja ne obolijevaju i koja ne umiru.

Svako naše okupljanje započnemo s tim da postoji jedna cenzura i blokada informacija. Nažalost, sve što se tiče ove koronakrize i pandemije je pod medijskom cenzurom tako da roditelji nemaju pravovremene niti dovoljne informacije o nametnutim mjerama i kako utječu na djecu. Zapravo, roditelji su spremni vrlo strpljivo surađivati, ali vrijeme je pokazalo da postoje psihološki, sociološki i zdravstveni efekti utjecaja tih maski na zdravlje djece, na njihovo ponašanje i na njihov razvoj. O tome sigurno niste čuli u “mainstream“ i javnim medijima. Međutim, postoje studije, liječnici i stručnjaci koji upozoravaju da bi se s mjerama trebalo prestati. Maske, koje su u najmanju ruku znak poniženja i oduzimanja osobnosti, trebale bi se maknuti radi normalnog razvoja djece.

Jednostavno, i odrasli se u toj komunikaciji s maskama jedva prepoznaju, jer se maske moraju nositi skroz do očiju, a kako je tek onda djeci koja u školi troše i malo više kisika radi mentalnih napora i stresa, tako da je ovo što se sprovodi nad djecom jedna vrsta zločina i ne znam koji bih drugi izraz uptrijebila da to ne bude tako drastično. Stručnjaci na to upozoravaju već od prošle godine. Sad je konačno vrijeme da se pogleda što se u međuvremenu dogodilo, što se zdravorazumski može primjenjivati, kakve su rezultate pokazale napravljene studije, što se dogodilo s našom djecom, mogu li sudjelovati bez tih mjera, kakve će posljedice biti? Ja ću spomenuti jednu studiju u kojoj su se analizirali kemijski spojevi na jednom sveučilištu u Ujedinjenom Kraljevstvu – https://www.swansea.ac.uk/press-office/news-events/news/2021/05/nanoplastics-and-other-harmful-pollutants-found-within-disposable-face-masks.php

Nažalost, to istraživanje je pokazalo da maske ispuštaju veliki broj i nedozvoljenu količinu kemijskih spojeva, i to vrlo opasnih kemijskih tvari, a među njima su i teški metali. Osim toga ispuštaju se razne nanočestice i mikročestice od tih polimernih vlakana, a što su čestice sitnije to dublje prolaze u pluća, a već odavno znamo, još od 90-ih godina da su mikročestice plastike vrlo štetne i da su bolesnici s karcinomom pluća imali u svom tkivu znatne količine mikroplastike.

Djeci je potreban kisik za normalno razmišljanje, a disanjem kroz masku udišu i izdahnuti ugljični dioksid. Štoviše, djeci je u odnosu na tjelesnu masu potreban kisik u većoj količini nego odraslima. Ako se kratko nosi maska neće biti veće štete, ali ako se maska nosi dugoročno mogu nastati i dugoročni zdravstveni problemi, tako da je vrijeme da se kaže DOSTA MASKAMA. Srednjoškolci koji su izloženi znatnom mentalnom naporu moraju satima nositi maske.

Osim toga postoji i psihološki utjecaj da djeca ne komuniciraju normalno s najbližim osobama – sa svojim prijateljima u školi, s profesorima. Jedva se prepoznajemo, a kamoli da se na pravi način komunicira. Čudno je da profesori biologije koji jako dobro znaju metaboličke funkcije u organizmu nisu još do sada javno istupili. U Njemačkoj i Kanadi je bilo liječnika koji su pokušali doći do javnosti i upozoriti na štetnost maski. Jedan kanadski stručnjak je rekao da koliko god maske bile korisne da su barem 10 puta štetnije.

Istraživanja su pokazala da vlažni medij maske uzrokuje razvoj bakterija, plijesni i gljivica. Zna se pojaviti osip na licu, a nastavnici se jednostavno ne usude biti fleksibilni, slušaju mjere koje im se naređuju. Ali pojedinačni ustupak neće niti riješiti problem.

Radi se o tome da se nama mora omogućiti ono što nam je Bogom dano – to je zrak, disanje, komuniciranje, naše lice. Lice izaziva kod druge osobe empatiju, suosjećanje, radost, tugu, dijeljenje emocija, a na ovaj način je sve blokirano. Djeca su u strahu, a u strahu su i roditelji. U početku bilo je za očekivati da roditelji surađuju, slušaju o čemu se radi, ali nakon godinu i pol dana kad se pokazalo da se stvaraju fiktivne brojke lažno pozitivnim PCR testovima, da se uskraćuju lijekovi koji su vrlo vrlo korisni i jeftini; trebalo bi konačno reći DOSTA i dati to do znanja stožeru, ministarstvu, svima onima koji naređuju i koji slušaju upute, a očito se radi o jednoj dirigentskoj palici.

Bio bi red da se u najmanju ruku sučele različita mišljenja, da se na javnoj televiziji iznesu informacije koje postoje, da se o tome javno razgovara i da kažemo DOSTA nerazumnim mjerama koje ne daju rezultate, a koje imaju velike posljedice.

ODVJETNIK MATE KNEZOVIĆ: RODITELJI MORAJU U PUNOJ MJERI KONZUMIRATI SVOJA RODITELJSKA PRAVA I DUŽNOSTI. DJECA IMAJU PRAVO NA SLOBODU
Naslov mog kratkog izlaganja jasno pokazuje u kojem smjeru će ići ovo izlaganje.
Postavlja se pitanje postoje li tendencije uskraćivanja roditeljima njihovih prava na odgoj, obrazovanje, te brige za njihov puni razvoj u skladu sa sustavom vrijednosti roditelja, njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima te savjesti.

Odgovor je potpuno jasan u ovom vremenu.

Postoje mnoge tendencije od strane države, medija, razno-raznih militantnih i nastranih udruga te kvazi-znanstvenih navodnih istraživanja koja nastoje napraviti razdor između ove najčvršće veze na svijetu. Mislim da je ovo svima dobronamjernima jasno!

Ove tendencije posebno su dobile krila u tzv. kovid krizi, pandemiji ili projektu. Radi se o zlouporabi ove krize kako bi se nastavile tendencije ovladavanja djetetovim duhom, psihom, emocijama, socijalnim vezama i njegovom ukupnom osobnošću.

Tako smo protekle dvije školske i akademske godine imali mnoštvo “mjera” više-manje u cijelom svijetu. No nama su ovdje važna Hrvatska i hrvatska djeca.

Idemo malo zaviriti u Ustav, Konvenciju o pravima djece, Obiteljski zakon i Zakone o osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju.

Tako Ustav u članku 64. kaže sljedeće:

Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

Je li netko nešto pitao roditelje u ovoj kovid krizi ili kovid histeriji u skladu s ovom ustavnom obvezom?

Odgovor je NE! Dapače, prošle dvije školske godine su roditelji prokazani kao opća opasnost i potpuno su udaljeni od odgojno-obrazovnih ustanova. Istovremeno su se u obitelji morali boriti kako preživjeti školsku godinu, kako doći do liječnika kada su djeca bolesna, kako umanjiti njihovu usamljenost, anksioznost i k tome kako postići dobre rezultate u školi. Na žalost država je mjerama mnogu djecu oštetila. Mnoštvo je izvješća iz Hrvatske i svijeta o punjenu dječjih psihijatrija djecom zbog tz. mjera koje bi trebale štititi djecu. Koje druge bolesti i nedaće su zbog svega stekli i kakve će zlokobne rezultate u njihov život donijeti tek će se vidjeti.

Valja ovu naprijed navedenu odredbu Ustava (čl. 64.) dovesti u svezu s odredbom iz čl. 63. koji kaže: Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

Ako ove dvije odredbe stavimo u međuodnos možemo jasno zaključiti da država daje okvir (štiti materinstvo, djecu i mladež i stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete), a obitelj daje srce i dušu (osigurava pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti). Država nije izvršila svoju dužnost. Istovremeno je neustavno zahvatila u područje roditeljskih prava i obaveza, nametnula im obaveze i dodatne muke, a uskratila prava.

Konvencija o pravima djeteta, članak 3. 1. kaže sljedeće:
U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.

Moramo jasno postaviti pitanje. Kakav to interes djeteta može biti socijalna izolacija, pretjerano druženje s tehnologijom (laptop, mobitel, TV, play station…), a za račun igre s drugom djecom, blizine, prijateljstva, neposrednog učenja licem u lice s učiteljem, kretanjem, osjećajem slobode… Sve ovo je nametnuto, a da ta bolest djecu uopće gotovo ne dotiče.

Država je jednostavno svojom intervencijom pretjerala!

Roditelji moraju reći STOP!

Roditelji moraju osvijestiti svoja prva i obaveze! Moraju zaustaviti svako samovlasno zadiranje države, vjerskih organizacija, udruga, medija, u njihova prirodna i zakonska prava i obaveze, a o samovlasti je riječ. Niti su roditelji, niti zakoni dali pravo državi i drugima da takvom silinom navale na njih i njihovu djecu.

I upravo danas (26. kolovoza 2021.) HZJZ i Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavili su UPUTE za sprječavanje i suzbijanja covida u školskoj godini 2021./22.

Odmah valja reći da te upute nemaju obvezujuću snagu i moraju se smatrati upravo onim što piše. Upute, odnosno preporuke. To jasno proizlazi iz samih tih uputa koje učestalo to i navode. Ne postoji zakonit način da se one koji se ne drže tih preporuka na bilo koji način sankcionira. Dakle, učitelji, profesori i djeca ne smiju biti ni na koji način sankcionirani ako te upute smatraju štetnima ili beskorisnima. Ni jedan prekršajni ili neki drugi postupak zbog nekakvog kršenja mjera do sada u Hrvatskoj nije okončan protiv nekoga, a nemam informaciju čak ni da je i jedan pokrenut. Stoga je običan mit da se moramo pridržavati mjera. Posebno se ne moraju tih preporuka pridržavati djeca. Uostalom, štetnost tih mjera na djeci je općepoznata.

Budući da je prekratko vrijeme za ovu tako široku temu dao bih neke preporuke roditeljima:

Ako smatraju da su maske nepotrebne i štetne neka jednostavno izvijeste školu, ili drugu ustanovu u kojoj boravi njihovo dijete, da smatraju da su preporuke štetne i da su dali uputu djetetu da ne nosi masku, da ne dezinficira ruke, da će se s djecom koja to žele družiti i igrati bez distance i sl.
Ako netko smatra da roditelj nema pravo na to neka izda odgovarajući pravni akt kojim će roditelju uskratiti njegovo naprijed navedeno pravo. Tek tada je država u problemima te se onda otvara upravni ili sudski postupak. To nitko s mrvom razuma ne će raditi.
Roditelj ima pravo doći u školu i tražiti podatke ne samo o ponašanju djeteta, nego i o odnosu ustanove prema djetetu. Ustanova mora poštivati prava i obaveze roditelja, te prava djece.
Djeca imaju pravo na potpunu liječničku pomoć, bez nepotrebnih prepreka. Roditelji to trebaju jasno zahtijevati svugdje gdje se to uskraćuje.
Dobro je da je Predsjednik Republike upravo danas izjavio da su mjere besmislene.

PROF. DR. SC. STIPE KUTLEŠA: BESMISLICE KOVID IGARA
Svjedoci smo da su proizvođači covid-brojeva prezaposleni jer oni sve više rastu što se turistička sezona primiče kraju. Ne treba biti veliki prognozer da se nasluti što nas čeka sljedećih tjedana. Gledano strogo formalno cijepljenje u Hrvatskoj još uvijek nije obvezno.

To poručuju čak i ljudi iz tzv. Stožera i oko njega. Praksa je sasvim drugačija. Svatko je navodno slobodan odlučiti o sebi, ali institucije vrše nevjerojatno sofisticiranu prisilu i ucjenjuju prema onima koji se još nisu cijepili i ne žele se cijepiti i nude povlastice za one koji će se cijepiti. Zdravstveni sustav je smislio perfidnu ucjenu da se cijepe oni zdravstveni djelatnici koji se još nisu cijepili. Zločesta formula koja je „pronađena“ jest da pacijenti, koji bi se eventualno zarazili, imaju pravo tužiti zdravstveno osoblje i zdravstvene institucije (bolnice, ambulante, klinike i sl.).

Zdravstvene institucije eventualne troškove presuda prenose na pojedince, svoje djelatnike. Oni su ucijenjeni visokim kaznama koje bi sami morali platiti. Tako će možda mnogi koji se inače ne bi cijepili pristati na cijepljenje da izbjegnu eventualne visoke kazne ili čak gubitak radnoga mjesta. Ali nitko nije dao odgovor na pitanje što će se dogoditi ako se pacijent zarazi od cijepljenog zdravstvenog djelatnika. Kao što se već zna oni su potencijalno opasniji za širenje bolesti nego necijepljeni. Drugo je pitanje: tko to sa sigurnošću zna da se zaraženi pacijent zarazio baš u bolnici ili ambulanti, a ne možda u tramvaju ili autobusu putujući do bolnice?

Uskoro počinje školska godina za učenike, a malo kasnije i akademska godina za studente. Tko nam jamči da se isti „recept“ neće primijeniti i za ucjenjivačku prisilu za cijepljenje nastavnika i profesora? Hoće li ih učenici, studenti i njihovi roditelji moći tužiti ako im se dijete zarazi? Tko će utvrditi da su učenici i studenti zaraženi baš na predavanju, a ne u kafiću, tramvaju, na utakmici, na tulumu ili na ulici? Hoće li i tu nastavnici biti ucijenjeni da plaćaju visoke kazne jer iza njih neće stati njihove institucije? Hoće li se prisiljavati učenike i studente na cijepljenje pod raznim prijetnjama? Ovdje se pojavljuje paradoks nad paradoksima. Najmlađi ljudi i djeca nemaju nikakve potrebe za cijepljenjem jer su gotovo 100 % imuni na kovid. Pogotovo cijepljenje pripravcima koja ne zaslužuju naziv cjepiva jer to nisu cjepiva. Najzdraviji dio populacije izložen je neviđenom teroru. Djeci je oduzeto njihovo djetinjstvo, učenicima i studentima njihova mladost, mladenačko druženje s kolegama, prijateljima, profesorima. Lošiji rezultati obrazovanja u proteklih godinu i pol dana pokazali su se na maturama i prijemnim ispitima.

Agresivno se radi na tome da se uvede obvezno cijepljenje za djecu i mlade od 12 godina, a proizvođači cjepiva najavljuju posebna cjepiva za djecu od 5 do 12 godina. Pogađajmo koliko će dugo trebati čekati da se uvedu cjepiva za djecu od nula do 5 godina? Ili za djecu i prije njihova rođenja? Cijepljenje djece i mladih zato što su najzdraviji dio populacije kojima ne trebaju nikakva cjepiva samo pokazuje da se tu ne radi o brizi za zdravlje nego o sustavnom programu za uništavanjem zdravih ljudskih bića. To se radi i u vojsci i policiji. Ročnici i ročnice prisiljavaju se na cijepljenje. Kako će državu i narod braniti bolesni i nesposobni ljudi? Ovdje se radi o žrtvovanju djece i mladih idolima zla. Na to su idolopoklonstvo pristali i vodeći pastiri Katoličke Crkve u svijetu i Hrvatskoj.

Što se tiče cijepljenja odraslih već se u nekim državama uvodi i treća doza nakon koje su nuspojave još gore nego nakon druge doze. A onda četvrta, peta i tako redom. Na to je hrvatske građane javno upozorio predsjednik Vlade RH kada je rekao da se na to moramo naviknuti kao na dio svakodnevice. Umjesto da se zdravstvena zaštita fokusirala na najugroženije i najpotrebnije slojeve društva (starci, bolesni od drugih bolesti i sl.) kako je predlagala Barringtonska deklaracija, ovdje se radi o totalnoj tzv. „zaštiti“, tj. o totalitarnom terorizmu i zločinu protiv čovječanstva. Kao što se ne poštuje Barringtonska deklaracija jednako tako se ne poštuju ni rezultati PCR testova za koje se dokazalo da su pogrešni i da ne daju točne rezultate. To je priznala i Svjetska zdravstvena organizacija, ali svejedno radi kao da se ništa dogodilo nije.

Umjesto cjepiva ponudite ljudima djelotvorne i jeftine lijekove koji su u Hrvatskoj mogu dobiti samo na recept ali postoji ograničeni pristup. U nekim državama svijeta neki su djelotvorni lijekovi protiv korona-virusa, kao npr. ivermektin, bili zabranjeni iako se zna da su ivermektin i hidroksiklorokin najsigurniji lijekovi u dugoj povijesti medicine. Za vrlo kratko vrijeme nestat će korona-virusa uz upotrebu tih lijekova. Ali je pitanje hoće li nestati COVID-19. Sigurno neće jer i nije cilj da nestanu mjere represije. Ako postoji volja za okončanjem tzv. epidemije, onda neka se napravi jedan eksperiment od nekoliko tjedana ili mjeseci i neka se ukinu sve mjere, cijepljenje, nošenje maski i sl. i neka se bolesnicima ponude djelotvorni lijekovi.

Dokle će to trajati ovakvo nenormalno stanje? Sve dok bude onih koji se hoće cijepiti i koji hoće pristati na robovsko ograničenje sloboda. Takvih je, istina, sve manje. Ali i dok bude cjepiva koja su naručena čak i prije dvije-tri godine. Njih je lako potrošiti. Neka oni koji su se cijepili dva puta, svaki tjedan prime po još jednu dozu, ako na to pristaju. Ubrzo će cjepivo biti potrošeno. One koji se ne žele cijepiti pustite na miru. Paradoksalno je da se o našem zdravlju više nego mi sami „brinu“ i odlučuju oni koji su svojim cjepivima dosad sterilizirali na stotine tisuća i milijune ljudi. Ne dopustimo da mi, a posebno djeca, postanemo, kao ovce za klanje, žrtve totalitarnog zločina.

Logično.hr