Najsavršeniji odgovor koji je itko od postanka svijeta na zemlji rekao su Riječi Sina Božjega kada su ga farizeji-licemjeri pitali treba li se plaćati porez caru, na koji je On dao odgovor: “Podajte Bogu Božje, caru carevo!“ Da je kojim slučajem Isus odgovorio kako porez treba plaćati, navukao bi bijes židovskog naroda na sebe, dok bi odgovor kako ga ne treba plaćati bio dovoljan farizejima da ga odmah osude.
Odgovorom: “Bogu Božje, caru carevo Isus je pomirio oba tabora i nitko mu nije mogao ništa na taj odgovor prigovoriti.
Koliko smo puta u životu svi bili stiješnjeni između dvaju krajnosti, dva nemoguća odgovora, između dvije nemoguće odluke ili misije, između dvije strasti i stvarnosti, u kojima su odlučivale sekunde, minute, sati a nismo se znali snaći, jer bi u bilo kojem od naša dva odgovora načinili nepopravljivu grešku koja bi odredila naš budući život. I to ne samo naš već mnogih osoba do kojih nam je stalo.
Ovih smo dana svjedoci nemilosrdne agresije Rusije na međunarodno priznatu državu Ukrajinu koju je ruska vrhuška nazvala “specijalnom vojnom operacijom“ gdje svakim danom pada sve više žrtava, žena, djece, ljudi, vojnika s obje strane što je praćeno uništavanjem stambenih objekata i kulturnih znamenitosti Ukrajine.
Kao da je taj rat neka igračka, s kojom se neki igraju, dok neki navijaju kao da su u pitanju navijačke skupine. Mnogi navijaju za Ukrajinu dok znatno manji dio navija za Rusiju . Kolateralne žrtve ruske agresije su ruski gospodarstvenici, umjetnici, a poglavito športaši čiji su klubovi isključeni iz svih takmičenja, dok pojedinci, športaši mogu nastupati bez ruskih obilježja i gdje god igraju za njih nitko ne navija što je užasno teško za psihu tih športaša koji su cijeli svoj život podredili športskim takmičenjima u kojima žele pobijediti a ukoliko to ne uspiju dostojanstveno stisnuti ruku svom protivniku.
Dok pišem ovaj tekst upravo gledam teniski dvoboj ruskog tenisača Medvedeva protiv francuskog Monfilsa za kojeg svi gledatelji navijaju, dok na svaki potez Medvedeva navijači šute. Kao što smo već rekli na semaforu uz ime Medvedeva nema ruske zastave niti obilježja. Gledajući ovaj meč u meni se budi misao kako ovo nije pošteno jer su svi protiv ruskog tenisača premda on ne puca po Ukrajini.
Promišljajući malo o tome kao pravilan zaključak se nameće misao kako Medvedev nije ništa kriv što službena politika Rusije vodi osvajački rat u Ukrajini. Niti jedan drugi športaš u Rusiji nije kriv zbog ruske politike u Ukrajini. Ali oni unatoč tome ne mogu igrati međunarodne utakmice klubova dok su pojedinci izloženi javnom prijeziru i osudi na bilo koji način.
Sada dolazimo do početka ovog teksta i one čuvene Isusove:“Bogu Božje,caru carevo! “Kakve sveze imaju vrhunski ruski športaši kojima je zabranjeno nastupanje diljem kugle zemaljske s tom Isusovom kratkom rečenicom?
Ako pročitamo izjave nekih ruskih športaša u svijetlu ruske agresije na Ukrajinu odista se da vidjeti kako su neki osudili tu agresiju, neki su pozvali na mir, dok su treći stali na stranu Rusije i brane Putina i njegovu politiku. Konačno kako se mogu postaviti ruski športaši u svemu ovome a da se ne zamjere ni matičnoj državi Rusiji, Ukrajini a samim time i cijeloj civiliziranoj međunarodnoj zajednici?
Ukoliko podrže Rusiju biti će osuđeni dok su živi od strane cijelog svijeta jer ni jedna agresija niti jedan rat ljudima ne donosi dobro već zlo, i moći će športski djelovati samo na području Rusije čija će sudbina nakon ovog rata i agresije biti potpuno neodređena, zapravo nejasna,a s time se niti jedan vrhunski ruski športaš ne može i neće pomiriti.
Ukoliko osude rusku agresiju, prijeti im zatvor, izgonstvo iz Rusije i život u egzilu i biti će od dobrog dijela ruske javnosti osuđeni kao izdajnici,a s njima i članovi njihove obitelji i svi oni koji ih podrže u tome, premda će materijalno znatno bolje profitirati nego li u Rusiji.
Znači u oba slučaja ruski športaši se nalaze pred dilemom,nerješivom enigmom kojoj je najbolje doskočio Sin Božji svojom čuvenom rečenicom.
Kako bi se konačno ruski športaši trebali postaviti u ovom slučaju a da ne uvrijede svoj narod,Ukrajinu a ni cijelu civiliziranu međunarodnu zajednicu? Po mom mišljenju najbolji mogući odgovor koji se može dati je slijediti svoje srce, svog Učitelja Sina Božjega i dati ovakav odgovor:
“Niti jedan rat od postanka svijeta nije dobar, jer on odnosi živote, uništava sve ono što su vrijedne ljudske ruke stoljećima stvarale.“Blago mirotvorcima jer će se oni Sinovima Božjim zvati.“ Bolje je stotinu godina pregovarati nego li jedan dan ratovati. Nitko nije pobjednik niti u jednom ratu. U njemu su svi gubitnici. Nije važno tko je prvi počeo, tko je kriv za ovo ili ono. Da li je Ukrajina kriva ili Rusija za početak sukoba. Rat treba zaustaviti u ime Boga. Dok ratovi grme muze šute. Športaši šute. Cijela nacija šuti. Ljudi koji izazivaju i potiču ratove ubijaju Boga u ljudima. Nitko iz rata ne izlazi bez krvi na rukama.“
Ukoliko bi ruski športaši dali ovakve odgovore mislim da ne bi oskudijevali u međunarodnim takmičenjima koja su im sada zabranjena ili ograničena. Konačno pomirili bi ono što u početku izgleda bijaše nepomirljivo.
Vlado Marušić/BraniteljskiPortal.ba