Biskup Vlado Košić: Političari koji su protiv Hoda za život neće dobiti...

Biskup Vlado Košić: Političari koji su protiv Hoda za život neće dobiti naš glas

U emisiji Argumenti HKR-a, 9. lipnja, o prvom Hodu za život koji će se održati u Sisku 20. lipnja govorili su sisački biskup mons. Vlado Košić, koordinatorica Hoda za život za Zagreb Andreja Kotnik, docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. sc. Stjepo Bartulica i koordinator Hoda za život za Imotski Stipe Čelan. Razgovarali su o načinu zaštite vrijednosti života kroz Hod za život, zakonodavnom okviru te nauku i angažmanu Crkve.

Na početku emisije Andreja Kotnik rekla je kako se Hod za život održava petu godinu u nizu. Prve godine Hod se održao u jednom gradu. Ove godine održat će se u osam novih gradova. Prvi će biti u Sisku 20. lipnja. Gđa. Kotnik rekla je kako se još ne zna hoće li Hod u Zagrebu biti ljeti ili najesen, a u slavonskim i gradovima na moru bit će najesen. Ovogodišnje geslo je „Za zaštitu svakoga života – bez diskriminacije!“

Biskup Vlado Košić kazao je kako je želio sudjelovati na Hodu proteklih godina, ali se on obično poklapa s podjelom sakramenta potvrde. „Raduje me to da smo, evo, prvi sada 20. lipnja i, ako Bog da, tu ću se ja pridružiti“, kazao je te dodao kako je zbog te svoje želje posvetu crkve u Zrinu pomaknuo s jutra na popodne.

Biskup se nadalje osvrnuo na ljudsko pravo na život. „Ne samo da je 5. Božja zapovijed ‚Ne ubij!‘, nego, također je u Ustavu naše države, dakle već 30 godina, da svako ljudsko biće ima pravo na život.“ Ustvrdio je kako prema prenatalnoj medicini, znanosti i od starine u „teološkom shvaćanju, čovjek već začećem prima neumrlu dušu i postaje osoba“.

Rekao je kako taj stav katolici dijele i s muslimanima koji „su isto tako zabrinuti za život i žele ga zaštiti“ pa su s njima „u tim pitanjima morala često puno bliži negoli s nekim drugima“.

Također, biskup Košić naglasio je kako čovjeku pripada vrijeme od začeća do prirodne smrti te „treba biti zaštićeno da bi on mogao svoje poslanje – svoj život na zemlji – izvršiti i učiniti ono što Bog od njega hoće. Ako mu se život prekida ili ga se nasilno odstranjuje, evo, to je sigurno nasilje i to Crkva osuđuje.“



Osvrnuo se i na veliki odaziv mladih na Hod za život. „Veseli me to da se mladi sve više uključuju jer to znači da razumiju smisao poruke da je život svetinja i da nitko nije vlastan ono što je Bog dao – što je iznad njega – uzimati u ruke i njime se ponašati kao da ima pravo na manipulaciju, što nije ljudsko pravo. Ljudsko je pravo prihvaćati život, njegovati ga, brinuti se za njega. I to je ta ljubav prema čovjeku koju nas je naučio naš Gospodin Isus: da je ljubiti čovjeka jednako kao ljubiti Boga, i to poštovanje prema čovjeku je pokazatelj koliko uopće mi jesmo vjernici.“

Dr. sc. Stjepo Bartulica kazao je kako su u SAD-u gdje je odrastao, zagovornici pobačaja mislili kako će presuda u slučaju Roe protiv Wade iz 1983. maknuti pitanje pobačaja s dnevnog reda i kako je ono pravno riješeno. Međutim, iskustvo je pokazalo suprotno „jer je od početka to duboko moralno pitanje“. Rekao je kako Hod za život u Americi neprestano raste, a u njemu u velikom broju sudjeluju mladi do 30 godina te su zato prozvani pro life generacijom. Istaknuo je i činjenicu da masovni mediji ignoriraju Hod iako na njemu sudjeluje 600 – 700 tisuća ljudi.

Za njega je pobačaj „najvažnije pitanje ljudskih prava“. Izrazio je uvjerenje da „ateisti mogu biti u Hodu jer je to pitanje osnovne pravednosti“ te dodao kako se ne trebamo „pozivati nužno na evanđelje da bismo objasnili da pobačaj ni po kojim okolnostima nije nešto što se može opravdati.“

Upitao je smijemo li kao društvo „određivati tko će živjeti a tko ne“ te rekao da on ne želi „živjeti u društvu koje nije u stanju štititi najranjivije skupine“ jer ono moralno ne vrijedi mnogo. Upozorio je kako u „prošlosti one zemlje i oni režimi koji su relativizirali nisu dobro završili. To su tragične priče iz ljudske povijesti.“

Dr. sc. Bartulica zaključio je kako je znanost čvrsto za život, a kada ulazi u raspravu s neistomišljenicima čuje samo galamu u nedostatku argumenata.

Iz Imotskog se telefonski javio koordinator Hoda za život Stipe Čelan te najavio prvi Hod u tom gradu koji će se održati u rujnu. Kazao je kako Hod treba održavati i u Dalmaciji, iako je u njoj pozitivno ozračje prema životu, kako bi se vijest o životu čula u današnjoj buci vijesti te da se tako, malo-pomalo, taj stav izgrađuje i u ostalima.

Istaknuo je kako je ispravan stav prema životu priznati da čovjek ima dostojanstvo od začeća do smrti; „da malo dijete ima svoje dostojanstvo, da ona baka u staračkom domu ima dostojanstvo, da mladi bračni par koji se muči ima svoje dostojanstvo, da bračni par koji nema djece ima svoje dostojanstvo, da ono dijete koje čeka udomljenje, posvojenje ima svoje dostojanstvo.“

G. Čelan kazao je kako očekuje da će se Hodu u Imotskom pridružiti posuška kao i druge hercegovačke župe.

Biskup Košić istaknuo je kako učiteljstvo Crkve od njezinog početka štiti život, pa tako i nerođenu i tek rođenu djecu. Kazao je kako hrvatski biskupi podupiru svaki novi život osobno krsteći djecu brojnih obitelji. On sam je 6. lipnja krstio 6. dijete jedne obitelji, a 14. lipnja krstit će 10. dijete jedne obitelji. „Svako je dijete sveto, Božji dar“, kazao je.

Iz nauka Crkve o životu biskup Košić izdvojio je enciklike koje pape pišu stoljećima, a među njima je posebno izdvojio svete Pavla VI. i Ivana Pavla II. „koji su to isticali i taj nauk Crkve vrlo jasno iznosili“. Ustvrdio je kako su to „duboko kršćanski stavovi“ te dodao: „mi se toga nikad nećemo odreći.“

Gđa. Kotnik rekla je kako se Hodom za život želi upoznati ljude sa znanstvenom činjenicom da je nerođeno dijete čovjek. Također, namjera je dati potporu ženama jer se dvije trećine trudnica koje se odluče na pobačaj, za to opredijele jer nemaju potporu društva. Naglasila je kako 18. dan od začeća djetetu kuca srce, 9 tjedana od začeća ono ima vlastiti otisak prsta, a u 10 tjednu, do kojeg je u Hrvatskoj pobačaj legalan, dijete se smiješi i osjeća bol.

Na to se nadovezao dr. sc. Bartulica te je podsjetio kako su se neki hrvatski zakoni na brzinu usklađivali s europskim zakonodavstvom, dok se zakon o pobačaju iz 1978. nitko nije usudio mijenjati, iako je to naložio Ustavni sud. Dodao je kako zakonodavac ne može odlučivati o tomu kada počinje život jer je to znanstvena činjenica. Upitao je kako pobačaj do 10. tjedna trudnoće može biti legalan, a od 10. tjedna taj isti čin biti kazneno djelo.

Zatim je biskup Košić rekao kako „Crkva u izradu zakona nije pozvana niti će se ona uključivati“. Crkva se po tom pitanju očituje na druge načine. Spomenuo je inicijative Hod za život i 40 dana za život te molitve, kojima Crkva pokazuje svoj stav. Taj stav je vrlo jasan: „Život počinje začećem i mi ga branimo.“

„Bog je stvorio čovjeka slobodnim“, rekao je biskup te dodao da zato može „čak i ubijati i raditi zlo drugima. Međutim, ta bi sloboda trebala uključivati odgovornost, a ne neodgovornost, pogotovo prema čovjeku, drugom čovjeku. Jer, evo, malo nerođeno začeto dijete je čovjek i ono ima svoja prava i to je vrlo problematično, da se upravo takvu skupinu koja se ne može braniti ovako napada i donose takvi nepravedni zakoni i tu ćemo uvijek protestirati mi kao vjernici.“

Na kraju je biskup poručio kako su svi dobrodošli na Hod za život u Sisak te kako oni političari koji su protiv, razumljivo, „neće dobiti glas nas katolika“, a one koji su za „ćemo poduprijeti“. Objasnio je kako to, ipak, nije pitanje političke promidžbe nego „trajno ljudsko pitanje i pitanje ljudskih i naših kršćanskih vrijednosti za koje se mi borimo i iza kojih stojimo“, piše IKA

NAPOEMENA:Uredništvo braniteljskog portala.ba u cijelosti podržava stavove o pobačaju iznesene u tekstu objavljenom na portalu Kamenjar.com

Kamenjar.com