Eh, dragi moji kad bih se barem moglo sve napisati što označava, al pokušajmo ostaviti bar jedan mali trag naše SVETE i PONOSNE nam povijesti i istine.

Ne baš tako davno, na obroncima i proplancima našeg prelijepog i čvrstog hercegovačkog diva planine Čvrsnice na svirep način izgubiše svoje živote, njih 39.

39 nedužnih hrvatskih života ostade na Stipića livadama među kojima čak 6 civila. Natopiše livade svojom nedužnom i čistom hrvatskom krvlju, urezaše svoje prkosne i neizbrisive krike u čvrsti kamen našeg Diva i jedinog svjedoka koji će vjekovima čuvati u sebi svjedočanstvo na ovaj surovi zločin.

Eh, kad bih barem planina znala pričati!

Iako nam nikada neće i ne može otkriti svaki detalj ovog surovog i podmuklog zločina od strane Armije BiH, ipak zahvaljujući dragom Bogu imamo preživjelih svjedoka ovog strašnog, podmuklog, zločinačkog čina koji su prepričali i tvrdo zapisali svoje nemilo sjećanje i svjedočanstvo.

Tog kobnog jutra 28.07.1993.godine pripadnici 44. Brdske brigade IV. Korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica, naoružana skupina muslimana iz sela Jelačića i grupa mudžahedina, oko 10 sati napadaju selo Doljane.

Taj dan na području Doljana zarobljeno je 185 mještana Hrvata među kojima je bilo 37 djece i 10 trudnica, koji su protjerani i zarobljeni u logor MUZEJ u Jablanici, a 33 vojnika i 6 civila su svoje živote ostavili na lokalitetima Doljani-Stipića livade.

Tijela stradalih su bila nagorjela, masakrirana, skalpirana, odrezanih genitalija, smrskanih lubanja čak su neka tijela bila i minirana kako bih nastradali oni koji ih budu kupili. Bilo je i tijela kojima je obdukcija pokazala da su ih žive rezali i vadili organe.

Kako stoji u javno dostupnim zapisima vođe ovog zločinačkog čina bili su:

Behrem Bećir Beća
Ismet Elagović-Pegla
Amir Halihodžić-Prpa
Jusuf Kevrić
………..

Osumnjičeni za zločin se spominju i general Atif Pašalić, Enes Kovačević, Senad Džino, Edin Bešić, Ekrem Kevrić, Emin Zebić, Ahmet Salihamidžić Cicko

Cicko i Džemal Ovnović. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr.Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku općina Konjic, Jablanica, i Prozor/Rama.

Većina gore navedenih su bili aktivni planinari i članovi planinarskog društva Vilinac Jablanica, koji su poznavali svaki centimetar i svaki kamen gorskog predjela na kojem su počinili ovaj strašni zločin, a između svih posebno se ističe Behrem Bećir-Beća.

Beća je u prije rata bio nastavnik tjelesnog odgoja u osnovnoj školi u Jablanici i predsjednik planinarskog društva VILINAC Jablanica, a kako nam naši izvori govore čak je s nekima ovdje tragično stradalima bio i kućni prijatelj za koje nije imao niti mrvicu milosti.

Beća je i poslije rata ostao vrlo popularan i cijenjen među Bošnjačkim stanovništvom u Jablanici, iz njihove perspektive kao “narodni heroj”, čak mu se 2010. godine dodjeljuje “ZLATNA PLAKETA DRUŠTVA” općine Jablanica za životno djelo napisanu knjigu ČVRSNICA KAMENA TVRĐAVA HERCEGOVINE.

Dodjela plakete, za kakvo životno djelo!?

Hm, pitamo se sada je li Beća zaista izbjegao u SAD kako nam govore naši izvori i društvene mreže na kojima se predstavlja kao” COBE BEHREM ” ili možda pod krinkom slobodno šeta Jablanicom i planinari Čvrsnicom?

I za kraj nam još jedna ogromna stavka nije jasna!!!

Je li moguće da za ovakav svirep, okrutan i podmukao zločin još nitko nije odgovarao?

Je li moguće da nam nadležne institucije spavaju?

Obitelji naših palih muževa, očeva, sinova, majki, braće i sestara… postale su preumorne za traženjem odgovora, al drži ih snaga i vjera u Boga i jer na kraju svi dolazimo pred nebeski Sud.

Podari im Gospodine vječni mir, nek im je laka Hrvatska gruda na koju glavu nasloniše.

Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata ŽZH